Da, da kao da che neto ovo chitati..........
Zavrsilo je cetverogodisnje trosenje vremena u uzaludnim monumentalnim zgradama koje sluze samo za to kako bi mi ljudi od godina petnaestih do svojih kojih osamanaestih-cak devetnaestih godina proveli da se kaze da barem netko necemu ili nesto necemu sluzi... cak i izgledom..
i sada.. nekako to i prode .. sav si stajaznam kako lose, ovisno koliko si se trudio, zapravo , koliko si se zelio ttruditi.. ili mozda samo koliko je truda uopce bilo upotrebljeno za tvoj taj tzv uspjeh o kojemu svi briju.. jer ako si prosao s pet ti si streber i faca.
A JA SADA IZJAVLJUJEM NESTO OVDJE I NADAM SE DA CE BAR NEKOME OVO ZAPETI U OKO :
DA, PROSLA SAM SA OSLICNIM USPJEHOM ALI NITI NAJMANJE NISAM ZADOVOLJNA TIME , NITI PONOSNA NA TO !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Objasnjenje :
Mozda, ali mora biti jedini razlog je to sto su bar moji dragi tatica i mamica zadovoljni... tko bi drugi...
Zasto nisam : zbog toga sto mrzim biti poput drugih, pola mog dragog razreda je prosao s pet, ali pola od et polovice, mozda i vise, zbog toga sto su dolazili profesorima i ŽICALI ih za ocjene..
Zbog toga sto u tom razredu te se gleda po tome koju ti ocjenu imas u imeniku i svi se oko tebe samo natjecu kako biti bolji..
ali i eto to je sada proslo...
Jedino iz cega mi je drago da imam odlican je iz struke , tj za one koji ne znaju - isla, ili jos idem ,dok ne prodem maturu - u skolu za primijenjenu umjetnost ..
meni je najvaznije da ja vidim koliko uopce vriejdi taj moj talent koji me i oveo u skolu, za drugo me ne interesira..ž
A svi vi drugi ,koji mislite da ce vas perica na svjedodzbi odvesti negdje..
NE BAS !!!!!!!!!
Ali.. to uopce nije bila tema ovoga posta..
ono na sto sam htjela skrenuti pozornost jest to sto...
Sada, kako je napokon zavrsila ta strka sa skolom..
napokon se mogu opustiti.. i jedan od nacina opuctanja -
trenutno jest citanje najpoznatijeg idijota na svijetu..
i tako ga ja citam.. u busu i bus stane na semaforu..
zagledam se van na minutu i pogledam kako su majcice izvele svoju djecicu u parkic da se igraju...
nemogu sada to onako lijepo i filozofski napisati..
ali kako.. jadno..
ta mala djecica su se igrala poput nekih odvaljenih pasa
koji ne znaju za nista drugo nego se onako nasilno, grubo i bas zivotinjski igrati..
i pomislim..
a gdje su im uzice ?
Malo sam se zapustila, zar ne.. Oprostite, vise ne znam bas gdje sam.. Mislim da sam napokon zavrsila maturalni rad.. ali sada mi ostaje jos tjedan i pol skole i pun klinac toga za poodgovarati i procitati puuno lektirraaaaaaa......
Bilo bi jako zanimljivo, doduse, bilo bi super kada bi se ljudi kada ovako nesto se dogada da se ubace u stanje da nemoraju spavati.. to nam samo oduzima vrijeme...
Ali dobro.. ovih dana se je dogadalo dosta toga i jedva cekam da smognem malo vremena i da se raspisem o tome..
Ali trenutni cilj mi je samo sa ovaj tjedan i pol produ sto bolje.
. i nakon toga cu se napokon napit ko majka.......
pit..pit.. awwwwwwwwww...................pit......................
Bed
Kako se rijesiti tog osjecaja ? Poceo m eproganajti pred nekoliko trenutaka i vec mi stvara neugodnost kroz cijelo tijelo. Nije ugodno biti saa u mojj kozi. Nikome ne, naravno, ali ni sama sebi to ne preporucujem. Mislite,vi koji me znate , pa citate, da je stvar u maturi , skoli ? Nije. Rijec je o jednoj drugoj stvari o kojoj sam pocela razmisljati, a jedan poziv mi je to donio, ispada kao da mi je to svojevrstan odmor od misljenja na skolu, kao i pisanje ovoga posta.
Ljubomora. To se zna kod mene,jedna od mojih ovnovskih mana. Pretjerana, cak stovise posesivna ljubomora, ne sto se tice stvari nego osoba.
Ali ovo mozda nije ljubomora, mozda je. Ja ovo ne smatram njome ali ipak cu se posluziti tom rjecju, jer ne znam drugi izraz kojeg bih mogla upotrijebiti.
Nikada nisam bila neki tip osobe koji ce otici u grad, sama .. Ne zbog nekog straha nego zbog nekakve zelje prisutnosti barem jedne osobe, sigurnosti da ti to vrijeme nece otici u propast.. ali sada sto vise vidim, znam neke.. koji odi u grad, sami i onda se prikrpavaju raznim grupicama, zicaju.. i tako postanu dosta poznati po tim nekim "underground" mjestima i budu "face" jer kao znaju puno ljudi.. i ne produ gradom bez da ikoga pozdrave.. oni moraju nekoga pozdraviti- tj moraju BITI pozdravljeni.. i onda dode do toga kada mene netko nazove i nesto govori na mob.. a znam da je vani.. a kaze da nije..
ili tako neke "spike" i ..
cekaj , da malo poblize sebi objasnim..
ne volim to, jednostavno onda nemogu podnijeti samu see kada ti ostanes doma a tebi odvec daga osoba ode van i bude s takvim ljudim akoji konzumiraju svasta i onda si ja naravno utuvim svasta u glavu, am nije da sam ljubomorna jer ide van a ja ne nego ti ljudi.. jednako = ne bas dobra ekipa =
i.. sad sam jednostavno takopissed off na sebe da cu ic se zatvorit u sobu i plakati.. jer znam da mi to netreba ali opet...
evo.. idem lit suze... 
Da bar iam netko tko radi iste reakcije kao na na ovako glupe stvari.. ili bar netko tko je razumio sto sam ja uopce napisala u ovom postu....
