Zavrsilo je cetverogodisnje trosenje vremena u uzaludnim monumentalnim zgradama koje sluze samo za to kako bi mi ljudi od godina petnaestih do svojih kojih osamanaestih-cak devetnaestih godina proveli da se kaze da barem netko necemu ili nesto necemu sluzi... cak i izgledom..
i sada.. nekako to i prode .. sav si stajaznam kako lose, ovisno koliko si se trudio, zapravo , koliko si se zelio ttruditi.. ili mozda samo koliko je truda uopce bilo upotrebljeno za tvoj taj tzv uspjeh o kojemu svi briju.. jer ako si prosao s pet ti si streber i faca.
A JA SADA IZJAVLJUJEM NESTO OVDJE I NADAM SE DA CE BAR NEKOME OVO ZAPETI U OKO :
DA, PROSLA SAM SA OSLICNIM USPJEHOM ALI NITI NAJMANJE NISAM ZADOVOLJNA TIME , NITI PONOSNA NA TO !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Objasnjenje :
Mozda, ali mora biti jedini razlog je to sto su bar moji dragi tatica i mamica zadovoljni... tko bi drugi...
Zasto nisam : zbog toga sto mrzim biti poput drugih, pola mog dragog razreda je prosao s pet, ali pola od et polovice, mozda i vise, zbog toga sto su dolazili profesorima i ˇICALI ih za ocjene..
Zbog toga sto u tom razredu te se gleda po tome koju ti ocjenu imas u imeniku i svi se oko tebe samo natjecu kako biti bolji..
ali i eto to je sada proslo...
Jedino iz cega mi je drago da imam odlican je iz struke , tj za one koji ne znaju - isla, ili jos idem ,dok ne prodem maturu - u skolu za primijenjenu umjetnost ..
meni je najvaznije da ja vidim koliko uopce vriejdi taj moj talent koji me i oveo u skolu, za drugo me ne interesira..˛
A svi vi drugi ,koji mislite da ce vas perica na svjedodzbi odvesti negdje..
NE BAS !!!!!!!!!
Ali.. to uopce nije bila tema ovoga posta..
ono na sto sam htjela skrenuti pozornost jest to sto...
Sada, kako je napokon zavrsila ta strka sa skolom..
napokon se mogu opustiti.. i jedan od nacina opuctanja -
trenutno jest citanje najpoznatijeg idijota na svijetu..
i tako ga ja citam.. u busu i bus stane na semaforu..
zagledam se van na minutu i pogledam kako su majcice izvele svoju djecicu u parkic da se igraju...
nemogu sada to onako lijepo i filozofski napisati..
ali kako.. jadno..
ta mala djecica su se igrala poput nekih odvaljenih pasa
koji ne znaju za nista drugo nego se onako nasilno, grubo i bas zivotinjski igrati..
i pomislim..
a gdje su im uzice ?
Post je objavljen 29.05.2006. u 19:43 sati.