| < | kolovoz, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
Promatram li neki predmet znam da vidjeti se može sa raznih strana. I pored toga u nekom ga trenu gledam tek sa jedne. Tako vidim predmet samo djelićem njegovim, a mislim kako vidim predmet taj. O ostalom sudim: sudim na neviđeno.I nije to sve što mi sliku čini. Projekcija ta dolazi putem oka i očnih živaca. Dolazi na mjesto gdje se slika ta predstavlja svijesti. To predstavljanje ovisi o puno činbenika. Većina njih su kvalitete impulsa kojima mozak radi, a predstavljaju se kvalitetom misli. Veliki dio procesa se događa bez prisustva svijesti, a tek vrlo maleni dokući svijest. Ta konačna 'slika' predstavlja mi predmet. Zanimljivo, a predmet je tamo ispred mene, vani. Složenije je još kada se radi o procesu; događaju. Tu je tada i dinamika. Nju čitav taj moj sustav prati u nekom vremenskom kašnjenju. Da bi vidio pokret sustav mora analizirati promjene u nizu primljenih slika. Znao sam tako povremeno zažmiriti i otvoriti oči i tako žmirkati i pratiti što vidim. Viđao sam kašnjenja. Sve to mi ukazuje na to da svijet vidim tek dijelićem i to jako iskrivljen djelovanjem sustava gledanja i njegovim odnosom prema svijesti. To je tako. Ne vidim ja svijet i istinu, nego osnovom njih stvaram neke svoje predodžbe. Tražim razloge tome. Predstavljam si tijelo i sustave u njemu. Nastalo je sve to nekim razlogom. Neki bi možda rekli slučajno. Može, ali i taj slučaj je imao uzroke. Pratim život do jednostavnih oblika. O tome sam učio u školi. Da nisam učio vidio sam kako se život rađa i stvara. U početnim oblicima život je bio ranjiv. Bile su tu surovosti okoline: vručina, hladnoća, vjetrovi, munje, magnetske oluje... Vjerojatno su lakše opstajale stanice u mnoštvu, udaljenije od djelovanja okoline. Uvjeti su poticali zajednice stanica. Postepeno su tako nastajali složeniji organizmi. Razvijale su se veze među stanicama u organizmu. Bivalo je to sve složenije, a kako bi bilo funkcionalno razvijala se svijest koja je sve to pojednostavljivala. Pred nebrojenim informacijama organizam bi se blokirao nemogućnošću donošenja brzih odluka. Tako se stvarao pojednostavljeni svijet osnovom informacija dobivenih senzorima i sjećanjima na slične događaje. Te predodžbe su tako samo naše, a stvaran svijet je tu kao razlog postojanja tog našeg svijeta predodžbi. On nam je u evoluciji služio da se štitimo i prepoznajemo opasnosti. Život ide dalje. Sve češće se okolinom smatra i ono u nama. Svijest se predstavlja osobnošću. Uzroci promjena se nalaze i u nama samima. I tamo idemo putem predodžbi, ali bez oka, jer ono tu ne pomaže. To sve izgleda prozaično, ali sve ove naše stanice očekuju život. Od koga? Od nas! A tko smo? Zar informativni centri? Zanimljive su te veze. Zamišljam si vezu poput domina ili 'pokvarenoga telefona'. Sporo i neučinkovito. Stanice, a tako i složeniji organizmi su prepoznali neke fine vibracije i upotrebljavale ih. Nije se gradilo razumijevanjem, jer razum se stvarao. Pa ni danas nije na nekom visokom nivou. I tako zbog sigurnijega opstanka upotrebljavalo se svašta i oblici života su se mijenjali. Ostadoše oni koji su uspjeli održati se, pa makar i slučajno, a sa njima ostadoše organizacije takove. Naš svijet ima 'vidljivih' i nevidljivih činbenika. Istinski ništa ne vidimo, ali stvaramo predodžbe. One fine veze nisu samo unutar organizama, nego ispunjavaju sav prostor. Ispunjavaju, ali u evoluciji čovjeku to nije trebalo. Jurio je hranu da sačuva i osnaži tijelo. Da, a toliko toga je zapostavio. Kolikih je tu još mogućnosti i što još nama nevidljivo postoji? Malo sam prošetao vjerojatnostima i ppretpostavkama. Htijedoh prikazati koliko se ne znamo, a sa kojom sigurnošću iskorištavamo naš svijet. Znamo li uopće što radimo? Ide nam. Da, ali kako i dokle? Mislimo kako je ovo naš svijet, nama dat. Nismo li možda jedan od produkata svijeta? Trebamo li možda živjeti zahvalnošću, umjesto da uzimamo i prisvajamo? Zar sve moramo smatrati svojom hranom? Dragi moji, malo sam mislima šetao. Htijedoh reči da nismo ono što mislimo. Svima nam treba pomoć da nađemo put dobrote, jer ne vidimo i ne znamo što radimo... :) |