| < | listopad, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
Sjećam se dobro onih dana kada smo, danas pokojni, prijatelj i ja počeli igrati go. On je sa pno volje preko noći izradio go garnituru na 'šeles-hameru' ( tvrdi papir za crtanje nacrta ). Bila je to velika volja. Pravila smo našli u tadašnjem listu za mlade 'Plavom vjesniku'. Bila je to godina 1963. Igrali smo puno partija međusobno. Nitko drugi u našem okruženju nije znao to igrati, ili točnije po našim saznanjima. U 'Plavom' smo našli neku adresu u Zagrebu za daljnje obavijesti o igri. Stupili smo nekako u kontakt. U to vrijeme telefoni baš nisu bili brojni, a mi smo bili obojca iz ne imučnih obitelji, pa se moralo čovjeka pronaći. Bio je na toj adresi jedan naš vršnjak. U dogovoreno vrijeme smo se našli nas dvojica i taj vršnjak s jednim svojim prijateljem. Nekako spontano smo se dogovorili da bi bilo dobro osnovati go-klub u Zagrebu. Mi 19-godišnjaci baš i nismo imali puno pojma kako se to radi, ali nam je bilo jasno da je to ozbiljan posao. Četvorica nas je premalo za klub, pa smo razmišljali kako da nas se udruži nešto više oko igranja goa. Naš vršnjak s kojim smo se povezali je imao vezu s redakcijom 'Plavoga', pa smo imali neku moralnu pomoć i na taj način. Klub je osnovan, a našli smo i prostor za igru. Bilo je to u prostorijama prizemlja pored današnje popularne 'Tvornice'. Sakupljali smo se tamo jednom tjedno igrajući go. Broj zainteresiranih se malo povećao. Jedan od novijih članova nam je dao prijedlog da se klub preseli u Dom omladine u Gundulićevoj 12. Svidjela nam se ta ideja, jer tada će puno mladih moći vidjeti go i pridružiti nam se. Obavljeni su razgovori i mi smo se skrasili u Gundulićevoj. Igrali smo puno raznih natjecannja. Bilo nas je sve više. Sjećam se da smo imali preko stotinu registriranih članova. Pokrenuli smo igranje prvenstava Zagreba. Svake godine se održavao 'Turnir gradova' u gou i to uvijek u našoj otganizaciji. Nastupale su ekipe iz raznih gradoba tadašnje Juge. Trajalo je to izvjestan broj godina. Mi, koji smo igrali go, a i ostali mladi koji su dolazili na druge aktivnosti Doma omladine, nismo znali da se za ove postore vodio dugogodišnji spor. Prostor je pravno pripadao časnim sestrama obližnjeg njihovog doma. Pravo je pravo i desilo se što je jedino pravno bilo ispravno. Taj Dom omladine kao institucija se ugasio. Nikakove zamjenske prostore nismo dobili. Mi ne možemo samo tako prekinuti igrati go, barem ne nas nekoliko koji smo preko ušiju u tome. Uspijeli smo naći mogućnost igranja u Domu omladine na tadašnjem Trgu Republike. Bili su to prostori iznad Zagrebačke banke. Ovo je trajalo nešto manje godina. I ovdje je bilo nešto što završava zatvaranjem kluba. Banka je došla u posjed tih prostora. Mladima je ostala ulica ili razni prostori noćnih okupljanja uz muziku, light-show, dim i tko zna što još. Nismo imali gdje nastaviti djelovanje kluba. Meni nešto nije bilo jasno. Mladi su svagdje bnili višak i nepotrebni. Već u ono doba, mada je formalno bio socijalizam. Novac je bio najvažniji. Mladi su smetali tim procesima. Nije mi bilo jasno kako to mladi i njihovi programi mogu biti teret društva? No, ipak oni postoje. Istiskujete ih i oni će naći neki način postojanja. Preoblikovati će svoje zanimacije. Mi smo neko vrijeme imali sastajanje u klubu na Krugama, koji se još nije ugasio. Uskoro ja prelazim u Savez izviđača, gdje se zapošljavam kao domar kluba i povlaćim za sobom dio igrača goa, a i dosta mladih izviđača je naučilo igrati go. Ipak smo imali mjesto za igru. Prošlo je još par godina i zaposlio sam se u Končaru. Nekako je time došlo i do zamiranja igranja goa na nekom okupljalištu klupskoga tipa. Ostalo nam je igranje po kućama na dogovorenim partijama. Klub je postojao samo kao neka pravna forma. Zamrlo je i organiziranje 'Turnira gradova'. Nismo imali gdje igrati. Kao labuđi pjev je bila organizacija Europkoga prvenstva u Zagrebu 1974. Bila je to posebna priča. Kada me poneko pitao: 'Tko je organizirao to prvenstvo?', odgovarao bi:' Pa, mi dečki s ceste.' Po završetku toga prvenstva ja sam prešao u Go-klub 'Gordowa' iz Velikog Grđevca. Eto, malo sam prikazao kako smo stvarali klub i kako se nekada igralo u Zagrebu. Ujedno sam htio pokazati kakav je odnos prema aktivnostima mladih bio. Novac je i tada bio važniji od čovjeka. Današnje stanje s mladima počelo se tada stvarati, a možda i ranije. Osobno mi se čini da to nije pitanje sistema u državi. To je nešto puno dublje, a nalazi se duboko u glavama ljudi. Ne kao odluka, već kao red vrijednosti. Eto ja sam uporno radio ono što je većina smatrala nebitnim, jer ne donosi profit. Meni je život bio na prvome mjestu, a to znači čovjek, a njegova budućnost je njegova mladost. Odrastao sam i odrastao uz mlade. Pa i danas sam mlad. Sakupilo se nešto godina; naučilo se nešto; vidjelo se; moglo bi se po nešto i reč. Srdačno vas pozdravlja i voli vaš Mladen ... :) |