| < | lipanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
|
Kad pitanje postaje stvarnost Ulazim u ordinaciju. 'Možete li? Treba li vam pomoći', čujem pitanje uz istovremeni 'Dobar dan!', s obje strane. 'Mogu ja. Nije mi problem. Navikao sam na štake.', i sjedam. Slijedi gledanje u povjest bolesti i u kompjuter. Zdravstvo nam je umreženo i svašta se vidjeti može na monitoru. Nadam se da će uskoro i uputnice ići tim putem. Slijedi pogled prema meni i pitanje. 'Da li vas što boli?' Na to se ja zamislim. Što me boli? Što je to bol? U trenu 'odperjam' u neke prostore koji su, možda, samo moji. Sjetim se istoga pitanja koje u poslijednjih četiri mjeseca skoro redovno dobivam na pregledima, pa i terapijama. Razmišljam i nekako kontam da neznam odgovoriti. Jest da imam neke osjećaje. Ima i onih koji nisu ugodni. Znam da se odnosom prema tim osjećajima oni mogu mijenjati. Sjećam se kako sam ko mladić imao čestih bolova u crijevima kao posljedicu preboljene dizenterije u ranom djetinjstvu. Bili su to bolovi poput fantomskih, ali vrlo bolni. Kada su me spopadali provodio sam čitave svoje ceremonije kako bi promjenio stanje. Mislima sam ulazio u bol i primjećivao kako se ona time mijenja. Što je više priznajem. to ona više vlada. Uspijem li nametnuti druge slijedove misli, ona često bude potisnuta. Znao sam za probu je ponovo prizvati i vratila bi se. Nezgodna je ona iznenadna, kada je čovjek nespreman. No, ni ona nije odmah, već treba plodno tlo. Sjećam se raznih nezgoda, pa i ovoga poslijednjeg loma pete. U prvom trenu bola nema. Tako je dok svijest ne spozna stanje na neki način svoj. Tek tada bol počinje svoju igru, a čovjek je često sam i pojačava. Viđam u poslijednje vrijeme često ljude po čekaonicama kako su shrvani bolovima. U nemoći svojoj traže neke tablete, kemije, čuda... Čuda ustvari nema. Sami sebi ne vjeruju i odriču se svojih moći. I kažem na to pitanje u ordinaciji: 'Znate, tu me zna nekaj propiknuti, ovdje dolje mi je nekakav čudan osjećaj nakratko, zgledi da mi se čitava noga po malo budi.' Zar da pričam filozofiju bola? Umjesto toga samo kratko kažem: 'Ustvari ništa me ne boli.' I pitam se kakovu sam poruku time poslao? Pomislih kako se ustvari pravim važan i da mi ništa nije. A, zar da se raspekmezim. Malo pikne, malo zašarafi, malo nešto kao da potegne. Bože moj, pa to je sve normalno. Da. i opet se sjetih prvoga dana u traumi sa slomljenom petom. Dolazi sestra s raznim pikalicama, tabletama i sl. prije spavanja. Svaki u sobi traži nešto protiv bolova. Meni stopalo prekriveno vrečicom sa ledom, još neoperirano. 'Šro ćete protiv bolova?', i nabraja mi vrste tableta. 'Hvala ništa nebi. Znate ta kemija samo zavarava. Zdravije je bez toga.'. Čudi se ssestra i pokušava još jednom, ali ja uporno nebi ništa od toga. Slijedeći dan navečer sam uzeo tabletu protiv bolova uz obrazloženje: 'Htio bi ovu noć spavati.' Da, čas me cukne, čas, probode, pa zašarafi, pa onaj tupi osjećaj kao da ti neko nogu drobi. Svaki taj osjećaj me budi i ne mogu u miru spavati. Naravno, nedam im da me savladaju. Odu oni brzo, ali su me probudili. Ustvari, što je to bol? Znate li vi možda? Nemojte sada onu priču o živčanim vlaknima itd. Teorija, hm... Pitam za onu pravu bol koja vas čopi. Eto, i sada se osjećam ko da se pravim važan. Baš bez veze. Možda, malo, al to nema veze. Mislim da ipak vredi da se potakne, možda, neki drugi pristup prema boli. Niste valda takvi, da koji put nebi sami mogli bol poterati, ili je bar zamoliti da malo ode proć. Sve vas lepo pozdravlja i voli vaš Mladen ...:) |