| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
|
Mislima gledam Od malena sam sklon kretanju. Vodi me potreba viđenja. Stvarnost kao da izmiće promjenama stalnim. Kao da istina nije ona, već nešto što je čini. Data su mi osjetila i mogućnost kretanja tijelom. Tražio sam i tražim još i danas. Godine su prošle. Neznam da li sam ispravno koristio darovane mi moći osjetila, ali vremenom podosta toga je oslabilo. Kada tako pomislim, odmah mi se nameće misao, da sudom takovim možda griješim. Što ako su me osjetila ta, zasljepljena prolaznim ljepotama, vodila u nekom smjeru bez rezultata na pitanja moja? Vid mi je jako oslabio. Trenutno sam i sa problemima kretanja. Sluh mi je već dulje vrijeme problematičan. Jesam li tako sve manje prisutan? Udaljuje mi se viđenje istine? I evo me ovdje u točci ovoj. Slika svijeta pomalo se mijenjala. Pokušao sam naći u sebi sjećanja na ona prva doživljavanja. Bilo je neko jako svijetlo iznad ležaja. Sjećam se neugode i neke zapare i divnog osjećaja oslobođenosti otklonom prepreka slobodi kretanja nogu. Nije bilo riječi. Bili su osjeti i osjećaji. Blagodati su me podizale i čuvale moje postojanje. Bila je to ljubav roditelja. Prolazile su godine i raslo se. Prenijeli mi moji bližnji znanja. Učili me o svijetu i kako se nositi s njime. Vidio sam i njihove dvojbe. Mnoga znnja su mi samo prenijeli od onih koji su to tako i njima činili. Koliko je tu viđenje moje? Jesam li to, ono što istinom se zove, samo prihvatio kao slijed riječi i misli? Nisam žurio sa zakljućcima. Znao sam da je još podosta života predamnom. Nisam izgarao u nekim mladalačkim ljubavima. Nesklon posjedovanju nisam shvatio ono što normalnim se podrazumjevalo. Živio sam u mislima svojim tražeći smisao postojanja. Zatekle me tako godine vremenom za osnivanje obitelji. Krenuo sam kasnije od vršnjaka. Obitelj su mi obogatila četvero draga mi bića; djeca. Doživljavao sam roditelje ovaj puta kroz sebe. Nalazio sam drugačije odgovore na ona pitanja iz djetinjstva. Svijet je izgledao drugačije, ali sam znao da je to samo moje tadašnje viđenje. Nastojao sam djeci dozvoliti slobodu viđenja, ali nisam mogao odreći se brige za njihovu sigurnost. Govorili su mi neki susjedi da previše brinem, jer da će tako djeca tek biti nesamostalna. Često bi na to odgovorio, da neću dozvoliti da mi djeca odrastaju pod kotačima kamiona. Kamione i aute nikada nisam volio. Sa druge strane nisam djecu silio na ništa što je moglo biti poput duhovnih prisila. Djeca mi nisu krštena, a niti u školi išla na vjeronauk. Za mene Bog i Istina nisu u crkvi. Darovao sam djeci slobodu vjerskog odabira u dobi njihove zrelosti. Maleni mi nisu blistali u školi. Vole život, ali im razlike prema večini povremeno daju neke posebnosti. Bilo je i bolnih, meni, trenutaka, kao kada mi je sin rekao došavši iz škole, da su mu djeca rekla da on nije Božje djete, jer nije kršten, a niti ide u crkvu. Poučio sam ga sam, ali što mu dobro reči za sve ono što je dovelo do ovakovog suda? Jesam li ja pogriješio, nela sam Bog sudi. Djeca su odrasla. Životna suputnica u periodu njihovog odrastanja, me napustila kada je većina djece odrasla. Valjda je tako trebalo biti. Teško je živjeti sa tragačima za Istinom. Ta kako se veseliti sa čovjekom koji ne pije, ne puši, ne veseli se svijetlima reklama, nije potrošač, a i ne ponaša se kao vlasnik bilo čega. Sada sam djed. Došle su na svijet dvije unučice i jedan unučić. To su meni posebno draga bića. Sada imam već treći pristup tome početku života. Saživljavam se s njima. Krečući se štakama imam dosta vremena za misli. Tu su i česti odmori, mada ih je sticanjem kondicije sve manje. Da, životom vidjeh kako se sve mijenja. I pitam se što reči mladu čovjeku, kada me zapita o istini života. Pitaš li mene pokušao bi ti iskreno reči ovo. Mogao bi ti izgovarati riječi u namjeri da ti prenesem svoje misli i viđenja. Život je pred tobom, a njegova istina te zanima. Tu je pred tobom. Pitaj ga. Većina me nebi razumjela. A neki bi te riječi prihvatili kao moje viđenje istine. Nemojmo biti vjernici po tome što kažemo da jesmo, već budimo to srcem i dušom. Živimo istinom istinu. Da, i htio sam primjetiti kako se nadolaskom problema čovjek mijenja. Bitno mi se ojačao jedan do sada neprimjetan mišić s vanjske strane ramena. Ranije ga nisam niti primječivao. Život se prilagođava. Milionima godina stvaran je sustav života i njegova sigurnost opstanka. Nastale su tako i razne vrste živih oblika. Slabije vidim, ali nekako dublje doživljavam okolinu. Ne odvode mi pozornost nevažni detalji. No, možda i nisu nevažni, ali ja ih ne vidim. U borbi za pokretljivost tijela duh je učvrstio slobodu. Dragi moji pozdravlja vas vaš Mladen sa štaka ... :) |