| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
|
Umor kad me savladava Oblačno je, ali bez kiše. Preko dana na mahove je padala. Uz osjećaj svježine osjećam nadolazeći suton. Uslijed slabog vida ranije mi nastupa mrak. Izlazim iz Doma zdravlja. Bio sam na terapijama. Prvo stopala držim 20 minuta u magnetskom polju. Potom slijedi razgibavanje lijevog stopala. Osim masaže tu su, kako ih ja zovem, igrice, poput sakupljanja nožnim prstima komadića spužve, njihanje stopalima, te povlaćenje i guranje ručnika stopalom po podu. Nakon toga idem na, kako ja to kažem, 'električnu stolicu', gdje sam 15 minuta, čini mi se. Stave mi elektrode na ozljeđeno mjesto i puste moduliranu struju. Obićno mi moraju pojačati do kraja, da išta osjetim. Hm, kaj sam otporan na struju? Kaže mi doktorica terapeut, da je to od polineuropatije, koju imam kao posljedicu dijabetesa. Zbog toga osjećam tabane kao debeli đon. Ni dobro, al se može. Odradio sam zadano i evo me ispod oblaka kako sjedam na klupicu. Odlažem štake uz klupu i vadim mobitel iz džepa. Imam samo kunu na njemu, pa samo 'cimnem'. Ništa ne košta, a njemu kratko pozvoni. Pogledati će valjda tko to cima. Sjedim, ali odziva nema. Probam drugi broj, a on je nedostupan. Pogledam u oblake i kao da pitam, a ustvari pitao i jesam, onako bez riječi. Ma, kiša neće! Dižem se na desnicu nogu, oslanjajući je koljenom na čvrstu točku u sastavu klupe. Za sigurno uspravljanje zasada trebam bar dvije čvrste točke, da ne padnem. Uzimam štake, učvršćujući u njih ruke. Dlanovi mi od njih sve više liče na đonove. Pješice ću. Nije to nešto posebno. Doma ću biti za oko sat vremena. Veliki dio dana sam proveo u pokretu. Bio sam po uputnice za terapije u Zagrebu, pa odnio doznake i na kraju terapije. Od javnoga prevoza nailazio sam, ko u pravilu, na visokopodna vozila. Već sam podosta vješt u skakanju po stepenicama pri ulazu u tranvaje i autobuse. Ni ne mislim, da bi pao. Nesmijem! Ipak mi štake puno pomažu. I ostade mi od kretanja još ovih sat štakanja. Dnevna vrućina je nestala i nekako mi je ugodno. Bar se ne znojim. Svakih dvadesetak koraka stanem i odmaram 'u trokut'. Osjećam umor, ali osjećam i to da još mogu. Ta dva osjećaja kao da se bore u meni. Priklonim li se umoru, gotov sam. Tada bi sve ovo ostalo bila velika muka. Priklonim se spoznaji da još mogu, ići ću dalje, pa će čak biti i lijepih razmišljanja. Zanimljiv odnos mene prema slijedovima misli i osjeta. Odlučujem ipak ja. Slijedeći misli tako gledam, onako u sebi, zbivanje to. Ipak sam ja netko. Čini mi se, tako gledajući ovo. Jeli to ta meni darovana sloboda; sloboda da vidim tko li sam to ja? Onaj sam koji u lutanju put pronalazi. I kao i često, odvede me misao i osjet taj, u ona podrčja gdje materija jest tek valovita površina stvarnosti. Ta valova bilo nebi, da dubina nema! Štake, noga, štake, noga ... Osjećam kako zrak struji dušnikom, težuna tijela kako naizmjenično pada na mišiće ruku i desne noge. Kao da umor dolazi. Znam što je to. Treba povremeno dati malo oduška odmorom 'u trokut', da kisik stigne u mišiće. Ha, kondicija... Putem nailazim na parkić blizu crkve, Njena blizina me asocira na vjekovna pitanja o životu u čovjeka. Spoznaja moći iznad ljudske i poštivanje njeno vjekovima. Sjedam na klupu i puštam mislima da se rasprostru svemirom datim im. I dok tijelo još kondiciju hvata, duh slobodno putuje. Znam, sve vrijeme svoje ima. I dižem se sa klupe i idem dalje. Dolazim do obitavališta. Cijeli dan me tu nije bilo. Kao što rekoh, sve svoje vrijeme ima, pa tako slijedi uzimanje inzulina, pa klopa, kavica, i ususret mislima što poput snova su. Tijelo osjeća umor koji stalno misli podsjeća na svoje postojanje. Poštujem to. Ta čovjek sam u svijtu Božjem. I krajem dana još jednom shvatih da su muke osnova životnih spoznaja. Tu je ona čvrstina na kojoj život nalazi tlo postojanja. Nisam od onih što tradicijom se mole. Ni jedne molitve, što se uče, neznam, ali osjećam veliku zahvalnost Tebi po kojem i ja postojim. Umoran bolje vidim odnose koji me čine; na tome hvala. Prijatelji dragi, još jedam dan u nizu sa štakama je prošao. Pozdravlja vas, uz osmjeh, i voli, vaš Mladen i nekako bi me radovalo da i vi životom vidite ovo predivno dijelo Gospodnje. Često od nevažnih gromada ne vidimo ono vrijedno zrnce. Nit je prvo, nit poslijednje, već ovdje jest, da bi bilo. Bez njega ni ovih gromada nebi bilo, jer ono je čimbenik svijeta, koji bez njega bio nebi. Radujte se životu, jer to je stvarni dar svakom od nas ... Mladen ... :) |