*uhvati ritam*

Ovaj vikend i praznik rada su mi uletjeli u pravi trenutak, nije moglo bolje!
Baš mi sada treba koji dan odmora, nema mi ništa draže nego biti ljena i znati da si to ovaj put mogu dopustiti!;) Zapravo, i nije baš da mogu, prije hoću.
Ma briga me, zaslužila sam malo ljenčarenja, uživancije i spavanja do podne!
Nije da volim onaj osjećaj da sam izgubila pola dana kad se ustanem u podne, ali jednostavno previše volim spavati da bi se toga odrekla. Pa nstavljam po istome kad god mogu!;) Danas poslje ručka obećala sam se spustiti na plažu...napokon uživati u pravom smislu riječi. Nema mi ništa, ali stvarno ništa, draže od plaže, mora i valova.
E pa dođoh i ja na svoje, bilo je i vrijeme!
Tako da me danas očekuje kupanac, ako ne padne kiša popodne.
A i to mi je zanimljivo. Već par dana, svako popodne stvore se neki oblaci, pa onda pljusak i za pola sata ko da ništa nije bilo. Samo jadni konbari trčkaraju okolo i brišu stolove, cijede tende, vuku stolice...hehe!
Nije da bi mi to trebalo biti zabavno s obzirom da i mene svako ljeto, uključujući i ovo, očekuje potpuno isti posao.
Tješi me to što su rekli da nas očekuje minimalna količina padalina, znači nema kupi stoljnjake-vraćaj stoljnjake-opet kupi stoljnjake , barem su tako obećali, a ja obično ljude držim za riječ tolikom snagom ko dijete majčinu ruku!
Pa da vidimo ko mi se usudi nešto slagati?!:o) Zašto ovaj naslov? Zato što me podsjeća na moj život upravo sada...sve mi ide, a ništa ne ide. Sve se i dalje kotrlja svojim uobičajenim tokom, ima novosti ali ništa za pohvaliti se!
Mrzim kad je tako, nekako je monotono,
ali bolje i to nego da krene u negativnom smjeru.
E to bi me sada dotuklo,
nemam baš neke snage za suočavanje s problemima u posljednje vrijeme.
Ma dobro je sve, I'll keep rollin', rollin'....možda se nakraju i dovučem do nečega!;)
Gledam sad, po tko zna koji put, spot od Wicked game i pitam se kad će se meni vratiti ta vremena, hoće li se uopće vratiti? Ali nije ovo vrijeme za misliti o tome, kvarim sebi doživljaj. Ako ništa, ostaje mi to da dolazi ljeto, i to punom parom, a ono me nikada nije razočaralo. Nikada. Pa neće ni ove godine. Bolje bi mu bilo!
Ja bi sad na neko putovanje, uzela par krpica i put pod noge pa gdje me cesta odvede ali zasad ništa od toga. Damn'!
Ne možeš uvijek dobiti sve što želiš.
Ta mi rečenicaa nikada nije bila do kraja jasna, još uvijek nije.
Meni se to ne sviđa i ja tako neću. Tko mi šta može?! Želim dobiti ono što želim i točka.
Ako ne uvijek, onda barem svaki put.
Ma odo ja na plažu, eto bar nešto što želim i znam mogu imati.
Ima ljubomornih? ;o)

Zadatak mi je uvalila naša draga Amber
i baš mi je drago zbog toga!
Ovo je jedna od rijetkih štafeta koje kruže blogovima, a da se meni sviđa.
Inače u životu uvijek proleterski odbijam sve što je po nekoj naredbi ali ovo neću.
Jer mi se danas tako hoće!;o)
Znaju mi doma reći da im je čudno ako se ja koji put slučajno ne usprotivim prije nego nešto napravim. Scarlett čangrizalo.
Al ovaj post, to je nešto drugo...
Možda zato što mi je glazba tako važna u životu.
Možda zato što sam raspoložena za tipkanje.
A možda i zato jer imam barem 30 pjesama koje bi mogle na ovaj popis.
Uhm...to je zapravo problem, ne prednost.
Nisam baš upućena u pravila ali mislim da ih mora biti manje.
Evo ovako; ja ću skratiti koliko uspijem, a vi nećete zamjeriti ako ipak ispadne koja previše. Ipak se zna tko je tu proleter!;)

1. Bee Gees - Words

...Smile, an ever lasting smile, a smile could bring you near to me.
Don't ever let me find you gone 'cause that would bring a tear to me...
Zato jer su ponekad riječi sve što nam je od nečega ostalo.
Zato jer predstavlja toliko toga na tako jednostavan način.
Govori ono što ja sama često nemam snage reći.

2. Chris Isaak - Wicked game



...Strange what desire will make foolish people do
I never dreamed that I'd meet somebody like you
And I never dreamed that I'd lose somebody like you...
Zaljubljena sam u ovu stvar, u njoj ima nešto posebno.
Svaki stih je istina, samo jedna velika životna istina. Moja, prije svega.
Valjda sam zato toliko vezana za nju. A i neodoljivo me podsjeća na nekoga.
To je dovoljan, možda i najveći, razlog.

3. Ozzy Osbourne - Dreamer



...After all there's only just the two of us
And here we are still fighting for our lives
Watching all of history repeat itself
Time after time...
Jednostavno zbog toga što sam to ja. Mogla bi se slobodno potpisati kao autor stihova.
Sve ono što jesam, sve što drugima želim reći o sebi - u ovoj je pjesmi.

4.Chris Rea - On the beach



...The sands of time will blow a mystery
No-one but you and I, underneath that moonlight sky
Take me back to the place that I know
On the beach...
Veže me za jedno ljeto. Lažem, veže me za dva ljeta.
Za najljepša dva ljeta u mom životu. I za osobu koju nikada neću zaboraviti.
Zna se dogoditi da mi, slušajući ovo, suze same krenu, a da i ne primjetim.
Melankonična ja.

5. U2 - With or without you



...Through the storm we reach the shore
You give it all but I want more
And I'm waiting for you...
Bilo bi dobro reći da je svejedno...sa ili bez...ali nije.
Nije svejedno. I zato toliko volim ovu pjesmu i volim U2.
Od trenutka kada sam prvi put čula njihovu glazbu, a to je bilo davno.
A tek ova pjesma...ostavila me bez riječi.
Ostavila me i bez ponosa, zgaženu i samu, tamo negdje prije godinu, dvije.
Ali o tome ne volim...

6. Coldplay - Clocks



...Come out upon my seas, curse missed opportunities,
Am I a part of the cure, or am I part of the disease...
Ponekad se pitam. Ni sama ne znam...
Ovo je odlična pjesma...nije se dovoljno samo boriti...život prolazi, odnosi prilike...
Jer, bez snage ostaju i oni koji se bore bez prestanka.
Slušam je kad sam izgubljena i pesimistična. Često, znači!;)

7. Zucchero - Baila morena



...Baby, the night is on fire
Seamos fuego en el cielo,
escandalo en lo obscuro... what you say
Baila, baila morena
bajo de esta luna llena
Under the moonlight...
Vruće noći. Pijesak pod nogama. Pogled. Osmijeh. Opet pogled.
Ples i samo ples. Dok ne padnem s nogu...i dok me netko opet ne podigne!;)

Ima njih još. O, da...ima ih još puno!
Previše da bi ih sve nabrojila pa se zaustavljam tu gdje jesam, da se ne otme kontroli.
Nismo daleko od toga!;)
Au...sad bi trebalo nekome proslijediti?
Problem je u tome što ja nisam sigurna tko je štafetu već odradio, a tko nije. A kažu mi da dobro pamtim.
Ajmo, na vama je red:
Demny,
Jinx,
Junac,
Južnjačka utjeha,
Vrag s licem anđela

Instalirah jučer rss.
Zato sad imam teleći osmijeh na licu svaki put kad se konektujem na internet.
A to je otprilike šest puta dnevno po dva sata. Otprilike!;)
Iako, iz nepoznatih razloga, nisu prihvaćeni svi blogovi. Toliko o ravnopravnosti.
Danas svi rade selekciju, od ljudi pa do do računalnih programa.
Pa ti budi zadovoljan onim što imaš kad nemaš ni osnovno ljudsko pravo.
Ravnopravnost, daklen. Teška tema, a ja na izmaku snaga...preskačem to.
Ovo proljeće djeluje na mene ko neka droga (nije da znam kako one djeluju, čista procjena); prvo skačem i mantam okolo naelektrizirana i puna energije, a onda to naglo prestane. Odjednom. Ljudi misle da sam poludila, barem velika većina njih! Pogon se samo ugasi bez upozorenja. Valjda crknu baterije.
Traži se punjač, nov, povoljan i ispravan!;)
U obzir dolaze samo originalni punjači u obliku; zanimljivih filmova, cipela, sladoleda od višnje, jogurta ili kokosa, putovanja u inozemstvo i, naravno, u obliku pripadnika suprotnog spola. Za ovo zadnje ima još par uvjeta al o tome naknadno.
U nedostatku pametnijeg posla, uporno ignorirajući sve knjige i papire namjenjene obrazovanju, naišla ja jutros na jedan pomalo čudan tekst u jednom ženskom časopisu. Prastari broj.
Jesam rekla ikad da ih skupljam pokraj kauča? E, pa skupljam. ''Zašto'' nije pitanje na koje znam odgovor pa ga nećemo ni postavljati. Uglavnom, tekst govori o tome kako bi prosječan današnji mlakonja trebao izgledati.
Valjda se misli na nekoga tko se ne uklapa u okvire onoga što se smatra frajerom. Ja prezirem frajere, znači li to da volim mlakonje? Ne znači. E sad, ne znam više koga volim...ma volem ja njih sve, kad to kažeš ne možeš pogriješiti ni da želiš. Tekst, u slobodnom prijevodu, ide ovako nekako:

MLAKONJA;

1. Preuredan je
-Čist je ok. Uredan je ok. Ali previše je previše.
-Nije porebno slagati cd-ove po abecednom redu, ako nisi žensko, naravno.
2. Ima manja stopala od partnerice
-ili manje kilograma, ne daj Bože!
-to je poniženje. Za oboje.
3. Vegetarijanac je
-oni su jednostavno dvojbene seksualne orijentacije
4. Ima ''bušicu'' ilitiga ''škembu''
-ženama to nije seksi. nije simpatično. nije poželjno. to je sve.
5. Pita tko će platiti račun
-to je barem jasno.
6. Ne podnosi alkohol
-ovo je stvarno previše. zamanta od čašice više? imate problem.
7. Zaljubljen je u svoj mobitel
-normalan tip u društvu isključi ili stiša mobitel
ništa poruke, ništra mamica. to se ostavlja za poslje.
8. Priča bez prestanka
-to je naš posao i ne treba nam konkurencija
-oni bi trebali znati slušati. uz povremenu potvrdu glavom.

Slažem li se s ovim gore? Djelomično. Ma zapravo, većina je točna. Ma koliko neke od nas poricale, ne volimo preuredne tipove koji zaborave vlastito ime zbog kojeg pića više. To je to, nema se tu puno za dodati!;)
Pojma nemam zašto mi je ovo uopće zapelo za oko.
Nagađam da je zbog toga što trenutno analiziram jednu osobu.
Analiza me dovodi do pozitivnih ali i zabrinjavajućih spoznaja. Primjetih da donosim zaključke na temelju cipela. Ozbiljno. Pogledam kakve cipele osoba nosi i stvaraju se dojmovi, sami od sebe. Rekla sam ja odmah da mi njie dobro, eto i potvrde!
Forrest Gump: ''Mama always said there's an awful lot you can tell about a person by their shoes. Where they' re going, where they' ve been. I've worn lots of shoes.''
Eto, nisam sama. Forrest radi istu stvar.
A Forrest je ljudina kakve nema, njega moraš voljeti!;)
Žrtva moje analize ima lijepe cipele. I oči. I kosu. I osmijeh.
Zaljubljena? Nisam još, ali nije daleko od toga.
Proljetna droga, kažem vam.

Prošli post, primjetili ste, bio je neobičan. Jako.
Čak i za mene koja malo toga smatra neobičnim.
Hvala svima na potpori, ide vam bolje nego mnogima koji me poznaju!;)
Onaj post i još puno sličnih simptoma,
rezultat su načina na koji ja reagiram na provokacije.
Ne samo na one koje dolaze od nekih određenih ljudi, nego na provokacije općenito.
Čudan obrambeni sistem, znam. Ali i jedini koji imam. Zasada.
Jednostavno mi se skupilo puno toga u jako kratko vrijeme...ljudi od mene traže da budem ono što nisam, a ja sam umorna od dokazivanja da to i ne želim biti. Postoje osobe koje uporno pkušavaju od mene napraviti optimističan curetak s vječnim osmjehom na licu. Ne ide i gotovo. Nije da se ja ne smijem. Aj'm smajling veri often, ali ne i kad imam neki problem. Toliko optimistična nisam. I pojma nemam kako se to postaje.
Nisam ja kriva što ne znam na život gledati s vedrije strane, što se vežem za svaku budalu na koju naiđem i što uporno vjerujem ljudima, kad bi trebala i kad ne bi. I sama znam da bi bilo lakše bez toga ali ne ide pa ne ide.
Zato bi bila zahvalna kad bi mi ljudi prestali govoriti da je problem u meni.
Čekam samo da se netko sjeti kupiti mi majicu na kojoj piše;
''Dalje od nje, koga zgrabi ne pušta ga!''
Ajme pa to je stvarno istina. Ništa, nastavljam raditi na tome.
Rezultate ne očekivati do daljnjega!;)
Daklen, sad sam objasnila onaj svoj nalet negativnih emocija. Eto. Sad je bolje, prošlo me.
Ipak sam ja meteropat,a vani je još uvijek sunce.
Neću razmišljati o tome šta će biti ako padne kiša...
Bila danas Scarlett u dućanu (jesam rekla da vooolim velike trgovine, kad uđem u neku od njih skačem okolo ko dijete od 4 godine) i kupila kutiju sladoleda od 3 litre. Jogurt-šumsko voće. Zato se raspoloženje i popravilo, inače bi čekala još koji dan.
Život je začuđujuće lijep iz perspektive nekoga tko će sad ravno na kauč sa kutijom sladoleda u ruci.
Mljac!;D

E tako.
Hoćem biti unique.
Al mi ne daju.
A ja ih ne slušam, ne dam se smesti.
Drugačija sam. I neka me!;)
Čudni su ljudi, različiti, jedinstveni. A opet tako prokleto slični.
Sličnima ih čini ona luda želja da to budu. Ništa drugo.
Želja da nalikuju jedan drugome, da se uklope,
da rade i misle ono što se od njih očekuje.
K vragu i očekivanja. I oni.
Zar je grijeh živjeti svoj život po svom?
Sve analiziram bezbroj puta jer to želim. Takva sam.
Burno reagiram jer ne znam drugačije. To sam ja, to ću i ostati.
Nerviraju me i najmanje sitnice ako se tiču mene. To se ne može promijeniti.
Vežem se za ljude i ne znam ih pustiti od sebe. To je ono što me obilježava.
Ne želim se promijeniti. Biti drugačija.
Nisam dio mase niti savršeno uklopljena jedinka.
Pa što ako svijet funkcionira drugačije?
Briga me ako u životu bolje prolaze oni površni.
Ne zanima me to što je lakše smijati se ako želim plakati.
Plače li mi se, plakati ću. Mogu otići ili ostati kraj mene.
Nek se smije cijeli svijet, bez mene. Ja ću kad budem imala razloga.
Žele tuđu sreću? Eto im moja.
Ne moram je imati, nikada je i nisam imala.
Mogu bez nje. I bez njih.
Ali ne mogu bez sebe.
Bez onoga što jesam.
Samo to mi treba i to ću uvijek imati.
Jebemu, ljuta sam, ljuta ko nikad!

Da vam je ostao još samo jedan dan života, kako bi ga proveli?

Uskrs je najveći, i mnogima omiljeni, kršćanski blagdan. Ja sam jedna od njih.
Volim ovo proljetno vrijeme u koje slavimo Uskrs, ovo buđenje života i prirode.
Volim i ono što ovaj blagdan simbolizira, a to je ponovno rađanje, nova prilika, svijetlo za sve one koji su bez njega ostali.
Uskrs je blagdan radosti i novih početaka.
Kao i Božić, posvećen je obitelji ali i samome sebi.
Uskrs u ljudima budi želju za upoznajvanjem samih sebe i svojih bližnjih,
za obnovom duha i tijela, ohrabruje ih za nastavak puta.
Sjećam se da sam se od malena veselila Uskrsu...bojanju jaja, sirnicama, Uskrsnim pjesmama u crkvi,
šarenim ukrasima po stolovima, kolačima, ali i onom osjećaju ushita, radosti koji me obuzme svake godine u ovo vrijeme.
Niti ove godine nije drugačije. Uskrs je za mene poseban blagdan koji svake godine proslavim na poseban način!;)

Dragi moji, svima vam želim sretan Uskrs!
Neka vam i ove godine donese puno radosti, vedrine i osmijeha koji će još dugo ostati na vašim licima!
veliki poljubac i ugodne praznike!:)

Ako ništa, sunčano je! Napokon. Ako već ne može sve, nek je barem nešto kako ja hoćem!;)
I sad se od mene očekuje da budem, jel, raspoložena? Krivo. Zapravo, očekuje se to ali uzalud...
Ma nisam toliko ni loše, al nisam ni dobro. Rekla sam ja na početku...gone wild!:D
Ma neću o sebi, ovih dana nema kompliciranijeg stvora na Zemlji od mene. Zašto pogoršavati stvari?
Nego...namjeravala ja sad pisati o jednoj teškoj i zahtjevnoj temi. Jesam stvarno, ali...čini mi se da mi trenutak i nije neki jer se ni potpisati ne znam kako treba u zadnje vrijeme. Kako onda govoriti o dubokoumnim stvarima? Nikako?
Ali moram, ne bi to inače bila ja! Daklen...ide Scarlett danas ulicom i prođe pokraj kostura.
Zapravo, kostur je prošao pokraj nje (jer je ona nepomično stala i buljila u izlog, cipele afkors) Najozboljnije!
Kostur je, doduše, bio živ i dalo se primjetiti nekih tragova ljudskosti na njemu ali sve je to slabo, jako slabo.
Sledila mi se jadnici krv u žilama, pažnja se automatski preusmjerila s cipela na ono što je nekoć davno to jadno stvorenje zvalo nogama. Sad su to neka dva štapića koja vise iz malo debljeg štapića ali vjerovatno su jednom bile noge.
Normalne noge. Onakve kakve bi trebale biti! Kostur je, zaključili ste, bila ženska osoba od nekih 19, 20 godina, zabrinjavajuće mršavih dijelova tijela i krajnje ispijenog lica.
Sve skupa nekih nepunih 40 kg. na možda 170 cm. visine. Dijagnoza? Anoreksija.
Teški oblik. Jezivi oblik. Zastrašujuće, uznemirujući oblik. Dovoljan za odlazak u fast food po veliki topli sa svim dodacima! Bilo je teško uživati u svojoj omiljenoj francuskoj (jeste primjetili da je ta salata savršenstvo?) i ne misliti na to što će ta cura ručati. Čime će se danas počastiti, koju namirnicu je danas sebi dopustila?
Jabuku? Možda krušku? Kupus? Mahune? Scarlett skoro zaplakala, možda i bi da nije iznenada osjetila snažan tup po ruci. Prijeteljica.
*''Šta si se ti tako zamislila, 'oćemo na kavu?''
*''Ljube, došla si u pravi čas. Bi li i ti sendviča, ajde malo, barem griz!''
*''Ajde kad si navalila, daj griz!''
*''Lipoto moja, samo ti uzmi. Sad ćemo naručit nes od čokolade i usput uzet neke grickalice, dogovoreno?
Sad me jedna cura dobro zdrmala.''
I ode mi na kavu. Nescaffe. Čokolada. I grande pakovanje Pardon slanih štapića. Najbolji su!;)
Iskreno, ta mi je cura u glavi cijeli dan...ne prestajemn misliti na nju. Nije ona ni prva ni zadnja anoreksična koju sam vidjela, neke čak i dobro poznajem ali ova je definitivno izgledala najgore
Sve ostale koje znam imaju neki zadovoljan, prkosan izraz lica. Ova je bila tužna. Svijesna onoga što joj se događa.
Zato njen pogled neću nikada zaboraviti. Znam da neću.
Nisam sigurna šta se mora dogoditi nekome da sam sebe dovede do te opasne bolesti ali sigurna sam da sve krene naizgled bezopasnom željom za kilogramom ili dva viška. I pretvori se u horor.
Put prema natrag nije lagan.
Ponekad i ne postoji.
Zaključak? Sve ovo je previše za moju ionako, u posljednje vrijeme, zbunjenu malenkost pa se povlačim iz zahtjevnih tema i pribjegavam zadovoljavajućem rješenju. Privremenom, barem! ;)
Utjelovljenom u liku i djelu Wenwortha Millera....počinje Zakon braće.
Repriza posljednje dvije epizode, RTL. Treba posebno napominjati da imam Snickers u ruci?;D