Dražesna, ja i Tornado jučer smo pokušale završiti ilustraciju jedne priče. Ideja je bila vrlo hrabra: na njezine gotove slike dijete treba direktno ucrtati svoje impresije. Prvo smo joj pročitale priču i na praznom papiru isprobale kako će to izgledati. Onda je Dražesna rekla ovo nacrtaj tu, ovo malo veće tu i tako je to išlo.
Ali porazila nas je jedna činjenica: dijete od 8 godina već je zadojeno formama. Ništa joj ne valja (a zapravo valja!), robuje nekim pravilima koje su joj usadili u školi. To se vidi. Uporno želi nacrtati nešto šablonski. Kada joj uspije neka izvanredna crtarija koja je baš dječja, spontana i zgodna, tada se njoj ne sviđa. Jer nije po pravilima. Sjećam se da je moja starija kćer jednom imala likovni na Gornjem gradu, i crtali su kulu Lotrščak. Ona ju je nacrtala žarko crvene boje jer je sunce tako sjalo. Slika je bila predivna. Ocjena: 2. Lotrščak je bijel.
Znate li da u trećem razredu osnovne škole postoji udžbenik iz likovnog? Tamo piše o slikarskim tehnikama. A u petom se teoretski uči što su tempere, a što vodene boje! I onda to moraju štrebati za ocjenu iz likovnog!! Ludilo. Još će napravit knjigu iz tjelesnog i učit kak se radi stoj na rukama ili kak se trči.
No, dobro, nakon sat vremena, mala se opustila i počela spontano crtat, pa je ispalo dobro. Ali mi smo se rastužile jer smo vidjele kako se djeca guraju u konformističke kalupe.
Imam te slike u kompu, sad mi još samo treba jedna era da shvatim kak da to stavim na blog. Tada će jedan post imat samo slike: kupaonskih pločica i slikovničine.
|