prepreke

Znam da izgleda odvratno bahato, ali mi zbilja ne ljetujemo 2 mjeseca. Mi se zapravo preselimo u malu kuću na otok bez auta i tamo živimo kao i ovdje. Nije to ljetovanje kad Blažesni od tamo radi, telefonira, muči nas sa: tiho, razgovaram poslovno! Pa ode do Zagreba da obavi nešt, na tri dana. Pa ode do Splita na jedan dan. Ja radim nove programe, pišem nove priče, a o majčinskim i dužnostima direktorice familije da i ne pričam. Osim toga, tamo smo imali neku predstavu u kojoj smo sudjelovale sve mi ženske članice obitelji. Tornado je glumila, Kvisko svirala i ja tako nešto. To je bilo za gušt. E, da moramo se i kupat i obilazit uvale brodom.
Lijepo je i ovdje doći. Kišica pada, jesenski štimung. Meni je to OK. Ne volim kad ljudi kukaju zbog vremena. Pa kaj ak je kiša? Jedino ovdje imam internet, a tamo ne. Samo kad odem do većeg grada koji je 20 minuta brodom. A to mi se ne da. Zato ću se sad izdovoljit.
To je početak. Ostalo o knjizi slijedi.