srijeda, 21.02.2007.
A models life is a precious, precious comodity.
no.63
Od 15. -17. 02. 2007 godine u Varaždinu gradu održavao se FASHION/HR pod pokroviteljstvom piva Beck's.I prošlo bi to bez moje pažnje da Jelena naša nije imala reviju sa svojom CHIC DIFFERENCE linijom nadahnutu pepito uzorkom. Svima nam je udijelila pozivnice. Zoran, Nixa, Dinko, Tea, Anči i ja krenusmo na put Varaždina. Ja skoro nisam išla jer su me morile brige da kako ću izgledat u svom priprostom ruhu dok će se djevojke upicanit i bla,bla ali nikad nisam bila u Varaždinu na svoju sramotu tako da je to prevagnulo.
Fashion/HR traje tri dana, četvrtak,petak i subotu. Mi smo išli petak - Jelenin dan. Počelo je u 20.30 i bilo je četiri revije slijedečih imena pa ako netko prepozna koje ime pravi je pasionirani fešn čovjek. 1. Etna Maar 2. CHIC DIFFERENCE 3. MAJA I PETRA ŠPOLJAR ( Dinko ih je nazvao Nicky i Paris Hilton sestrama ) i 4. Thesaurus Nisam nikad bila na fešn događanju i malo me osvojilo to mjesto tipa, igram se New Yorka, sa pistom usred napuštenog hangara i jakim reflektorima koji paraju mrak a u dubini se naziru siluete golih lutki u nekim pozama koje vrebaju posjetitelje.. Sjedili smo na drvenim kašetama prekrivenim jastucima postavljenim u pet, šest redova sa svake strane. Dosta vizualno jako. Nisam baš vidjela nešto poznatih faca osim tu i tamo ali vjerojatno su se svi štedili (ili odlučili da je važno doći ) za zadnju večer kada revije imaju poznatiji/poznati dizajneri. Meni svejedno. Došla sam zbog Jelke. Jelku će te moći vidjeti u obje naše predstave, pleše pjeva a i za neke od kostima će se pobrinut. Ono što jedino zamjeram tim našim događanjima jesu ''manekenke'' koje pola njih ne zna hodati i zgrbljeno je. Ne mislim da moraju izgledati kao skeletoni sa onim rupetinama među nogama dapače dosta ih je bilo baš lijepih samo što valjda nemaju iskustva ili što već pa su hodale na dvadeset načina. Jeleni je bilo full drago što smo se pojavili tako da mi nije krivo što smo išli. Super stvar je imat svoju reviju. Jednako kao i svoju predstavu. Poslije smo se malo muvali po hali ( kao afterparty ) naslikavali i to je bilo to. Zoki je otišao za Zagreb sam jer je putovao slijedeće jutro rano, a mi smo ostali do jedan u Varaždinu u Fashion baru. Bilo je fora iako ništa spektakularno. Jelka je bila tamo sa svojom ekipicom.
Varaždin mi je lijep, prekrasan. Gledam te predivne ulice i mislim si kako naši izmišljaju da nemamo dobrih lokcija za povjesne filmove. Varaždin cijeli je jedan ogroman filmski set. Snimit ću ja nešto tamo jedan dan. I da ne zaboravim slavno obžderavanje u jedan u noći u lokalnom McDonaldsu jer nas je pritisla glad a jedino je to radilo. Pet cheeseva, tri pommes fritea, big mac, fish mac, cola, pohani škampi, kečapovi, umaci, mcsundai ..sve smo pojeli. Onda smo natovareni sjeli u auto i Tea nas je polumrtve vozila doma. Toliko o modi. Ha,ha.
PAR SLIKA SA NAŠEG IZLETA NA FASHION/HR - 2. VEČER
TEA, ZOKI, DINKO, NIXA I ANČI ( ja fotografiram, bjelodano i očito )
UOČI POČETKA
PAR JELENINIH MODELA...
SRKANJE ŠTO SPONZORA ŠTO ENERGETSKIH PIĆA
JELENA VOJKOVIĆ
CHIC DIFFERENCE
SPOMENUTE LUTKE
TEA & DINKO & DOLLY
U SMIRAJ..TRI GRACIJE, ZORANOVA EKSPRESIJA.....THE END.
I naša TV ANĐELINA ( koju će te imati čast vidjeti u predstavi ) dala je izjavu nakon završetka tog spektakla.
petak, 16.02.2007.
gdje su nestali konj i jahač?
no.62
Bilo je Valentinovo ( ma da? ) Dobila sam od Nixe kinder jaje. Spremila sam ga za doma Maxu i kad sam u jutro pogledala u torbu bilo je smrvljeno. Pa kako bratu dati potrgano jaje morala sam se žrtvovati pa sama pojesti nesretni čokoladni dio. Zadovolji se igračkom. Neka psihodelija od psa koji ima muhu na nosu i isplazio jezičinu da istu poliže. Mislim kinder surprisse. E ima vic...kaže: što kaže kanibal kad vidi trudnicu? ide kindersurprise.ha,ha. Mislim stvarno.
Ja sam htjela biti jako romantična pa sam se ugledala u Lojtricu koji bi djevojku zaveo čevapima. Doduše nisam uzela čevape nego burek od mesa. Nixi se ličeko razvedrilo i usteka razvukla u osmijeh kada je zavirila u vrečicu i znala sam da su sve one ružice i medeki oko mene nula naspram mojem iskazu ljubavi. Dok smo izmjenjivale te nesvakidašnje artifakte zapitale smo jedna drugu zašto uopče čestitamo jedna drugoj, pobogu, kako bi Nixa rekla. A eto.Važna je namjera.
Prvo je bila Zokijeva proba. Bilo nas je jedan, dva, tri, četri, pet, šest i sedam nas je bilo. Od petnaest komada glumaca. Neki se ispričaše da su na romantičnim susretima neki se nisu ispričali i tako. Slušali smo neku radio dramu i detektirali glasove. Ja sam skužila njih dvoje. Filipa Jurčića nisam skužila a bio je glavna uloga. Onda smo se dogovarali za Varaždin i tako smo uspjeli ubiti pola sata. Ajoooj. Dakle ništa od Zelenog pa je Zoki dobio prostora za manevriranje sa svojim Pripovjedačem. Luksuz je peglati lik sat vremena. Lijep mi je Zoki ovih dana, obrijao se a ostavio brkove i kao da gledam Errola Flynna.
Onda su cure malo plesale, pa je Dinko vježbao Mikija i to je bilo to. KRAJ PROBA.
Onda mi se Estera stvorila nad glavom i znala sam da su započeli neminovni trenutci. Ja i ona idemo u Kset. Sredila je upad. Svira Belfast food. Prije Kseta dvadesetak minuta vrzmamo se po Limbu preko puta, drmnule smo po dve medice svaka. Koncert več traje kada ulazimo. Gužvetina maximalna. Naručujemo pivu ( sve Estera ) Trešti 'step it up Mary'. Nostalgija me hvata trenutačno.
Guramo se full naprijed jer imamo sređena mjesta za sjedenje u njihovom separeu. Dok se približavam bini i prvom redu imam flashbackove nalik na one iz Titanika. Moji koncerti prolaze mi pred očima. Nemam više elana za skakanje i vrištanje, postala sam njihov veteran. A nisam dugo bila na Belfastima. Kako su pjesme prolazile shvatila sam koliko su mi falili. Koliko mi je falio. A isti je. 36 godina, a dečko da ne može biti dječačkiji. Skužila sam da mi je i on postao jedna od onih mojih slika i kipova..preskupih, u tuđem vlasništvu trajno izloženi samo za gledanje. Meni ok. Nemam ponuditi nikome ništa a kamoli njemu.
Daleko od toga da sam ga skinula sa trona. Sada je samo ' muškarac' sa kojim napokon mogu popričati . Hvala Bogu na tome. Da ne kenjam previše pretrpio je on dosta sranja samnom ali dovoljno mu je ego velik da mu je to u neku ruku laskalo. A kome nebi. Znao on da mi još nije svejedno...ajde usudit ću se onda nazvati ga đentlmenom.
I ne želim ulaziti u prošle dane ali kada su Hrvoje,Bobo, Erik, Marko, Alen i Sebo bili Belfast food onda je bio pakao u publici i na sceni. Žao mi je što ne mogu staviti svoje slike jer su slikane 'na film' i nisam tada posjedovala digitalac. A imam super slika. A doživljaja još više....uf. Možda napišem knjigu koja postane popularna među tinejđerima,he, he.
Odslušala sam koncert iz separea i promatrala cure u prvim redovima. Predivne djevojke večinom. I mlade. Sjetih se Matthew McConaugheya u 'Dased & Confused' kad je naslonjen na ogradu promatrao srednjoškolke. Kaže on - stvar koju volim kod tih srednjoškolki je ta da ja starim a one su uvijek istih godina. Sjetila sm se te rečenice kad su Marko i Erik skočili na zvučnike a one djevojke izgubile glavu u tom trenu. Blago si tim glazbenicima,ha.
Na bisu sam izvukla da sviraju 'Da si tu' i drago mi je da jesu jer obožavam tu stvar. Što riječi, što melodija, što sentiment koji odašilje. Tu je pjesmu napisao Hrvoje koji je jedna predraga osoba i full mi je žao što ga nema u bendu. Marko koji je zamijenio Bobu je ok, Esterin frend, i ufuran skroz. Sebastijan jučer nije bio, bolestan, pa ga je zamijenio profesor Nikola.
Ex Shamrock rovers, ex Beautiful day a ne znam koji je sad bend....zaboravila pitat.
Na kraju večeri predamnom četiri prazne čaše pive ( i dvije rakije prije - užas!!!!!! ).Izljubismo se i izgrlismo na oproštaju, ukrcaše se oni u svoj bijeli kombi ( ah, bijeli kombi ) i put Rijeke. Ja i Est krenule doma. Koka kola za kraj.Došla doma i zaspala. Sanjala sam Helen Mirren. Veliku glumicu. Moram ići gledati Kraljicu..
Da si tu
Daleko pristajem u luke gdje tražit ću te
Svijet kojeg poznajem oko tebe vrti se
I svaki novi dan novi je put do tebe
Valima razbijan kišnim nebom isplakan
Kako bih htio sad
Da si tu kraj mene
Da se sva moja bol
Razbije o stijene
Hej da si barem tu da budim se u tvom dahu
Svi moji strahovi zauvijek bi nestali
Mjeseče daleki znaš me ko i ja tebe
Mogli bi plesati i sa jutrom nestati
(Hrvoje Hodak,B.F.)
srijeda, 14.02.2007.
VALENTINOVO, HO, HO,HO.
no.61.
Danas je taj dan. Ljubavi i sveopće obospolne i ine pažnje. Svi se vole toliko da je Božić ispao amaterčina što se sveopće ljubavi tiče.
Ja nemam pojam tog blagdana. Blagdana? Pa nazovimo ga tako. Imam li komplekse što nikada nisam ružu u životu dobila? Prekopala sam danas kofer sa starim dnevnicima i uspjela pronači zapise pisane na taj dan. Zanimalo me kako sam proživljavala taj dan moje minule dane. Pišem dnevnike od 1992.godine. Danas sam ih prošla onako po nekom kronološkom redu u užasnulo me iščitavati samu sebe. Rezultat porazan što se gradnje karaktera tiče.
highlights - 14.02. kroz godine.
Boro, yo!
Bok, evo me opet nakon tjedan dana. (...) Danas je Valentinovo, dan, praznik zaljubljenih. To znači da za mene ne vrijedi, jer nisam trenutačno zaljubljena ni u koga. Imam brdo simpatija pa valjda i to vrijedi,ne? (...) Sretno Valentinovo!
Slijedio je popis mojih tadašnjih simpatija preko cijele A4 strane a tu su neka imena koja nemam pojma koji su to ljudi. Bilo je tu svega i svačega a naročito tenisača koje sam štovala kao svece u ono doba. Sve je nekako školski zdravo zračilo iz te strane čak sam i riječ LOVE opcrtala crvenim srcem. Dnevnik mi se zvao Boro??? I još sam ga pozdravljala sa yo!
Dragi Frank!
Sorry, što nisam pisala dva tjedna no nisam imala ni volje ni vremena. (...) Valentinovo je, a meni kao da je običan dan. Valjda ču i ja jednom doživjeti Valentinovo. Ma u biti neču o tome jer samo se živciram. Sad baš slušam 'Always' od Bon Jovia a pred očima mi je slika one cure i Daniela (...) Oči su mi se zamaglile od suza no suzdržala sam se( ...) On mi je zadnji u mislima prije nego zaspim (...) No na klizanje više ne idem. Ispadam glupa sjedeći tamo (...) Brad Pitt je najzgodniji čovjek na svijetu (...) Sretno Vlentinovo.
Tu su već natruhe laganog otklona prema spomenutom blagdanu. Bio je taj Danijel u igri čije je prezime ekvivalent poznatoj slastičarni u Ilici i on je bio predmet mojih želja na klizaljkama. Dečko iz kvarta kojeg nisam ni poznala i viđala sam ga samo na klizanju. Čak nisam ni probala treskat na pod namjerno pred njim. Nisam bila toliko inovativna. TU se več razvio moj grč koji je iritirao do bola moju tada najbolju prijateljicu. I vidim li ja to Franka u naslovu? Ah,da Frank Pesce. I Brad u Interwiweu sa vampirom.Uf.
Bok!
Nemam baš kaj i zapisati na ovaj slavni dan. Ništa nije drugačije. Lijepo sam razgovarala sam sa Žanom i i postala mi je jako draga. Fora je i nije kao ostale iz razreda. Ah, kako romantično. Cijeli dan se svi samo sline, grle i slično. Ups. Moram ić!
Ovo je zapis u cjelosti. Primječujem laganu ironiju u podtekstu i otvoren prezir prema svima koji su izmjenjivali nježnosti.
točnije ovo je zapis dan nakon Valentinova i kaže sljedeče: Pošto o Valentinovu nisam ništa napisala, predpostavljam da nije bilo ni razloga. Opet imam hrpu za pisati al to će pričekati do jutra.
Još jedan oskudni zapis u cjelosti.Predpostavljam??? a od toga me dijeli dan? očigledan slučaj potiskivanja osječaja i događaja od sebe same a kamoli od komada papira. Glumac of the moment bio je Kevin Bacon. Uf, odmetnička faza.
Život je more bez otoka a ja sam jedan sitan galeb koji plovi za brodom koji tone. ( velika naljepljena crvena ruža )
Danas je evo Valentinovo. Danas sam čitala stare dnevnike i čitala kako sam jadikovala i obećavala svaki novi da više neću biti sama ( ? ) Sada mi je svejedno, jedino mi je bad kaj nikad ništa ne dobijem,ha,ha?!! (.......) Htjela sam još neke spike o Valentinovu no neču. BONO VOLIM TE
Pjesmuljak otkriva sveopće raspoloženje. Primječujem podsvjesnu zavist za materijalnim beneficijama blagdana tipa; bombonijera i cvijet. U ostatku zapisa koji se produljio i ne vezan uz Valentinovo opisujem izlazak u Saloon gdje sam se opila sa nekadašnjom najboljom prijateljicom i upoznala Zuhru sa kojim sam čak i odplesala. Vjerojatno sam za vrijeme pisanja slušala mojeg učitelja života kroz glazbu jer završavam sa izjavom moje ljubavi prema njemu. I još ga volim.
2002.g
Ja sam ta crna zla čestica koja živi u njoj. Koja čuči i neda joj da živi. Ja sam vječna tama oo njenog srca. Strelica koja zapiknuta širi otrovi i truje poru po poru i tkivo po tkivo tog več dugo trovanog srca. Suština moje egzistencije je bol. Patnja koju ona tako olako prihvača. I uopće nije problem savijati zmijsko gnijezdo na tako podatnom tlu. Množiti se bez otpora. Jezicima probijati i najmanji dijelić skrivene nade. Tjerati je u ludilo je najlijepša igra za moj izopačeni um. Sladiti se na mreži njenih živaca dok pucaju jedan za drugim. I kada me se riješi, kada dobije taj lažni osječaj i kada pomisli, samo pomisli na sreču, na te neke sitnice koje su nemoguče a sa kojima hrani svoje srce pod mojom opsadom ja puštam rojeve crnih osa sa još jačim otrovom neka bruje njenom maštom i neka žalcima buše balončiće pozitivnih misli. Sve do zadnjega.(...) Nije mi žao jer to je moj život koji postoji zbog toga jer ga ona nema. Bila bih budala kada bi otišla sa ovog plodnog tla nad kojim bludničim i uništavam tako lako - jer se daje. Prekasno je da odem jer predugo sam ovdje i tako je lijepo.(...) Nema večeg užitka gledati kroz njene oči. Oči oje žele vidjeti nešto lijepo ali na što pogled padne moja projekcija kroz zjenice isrče svu divotu i ostavi sumnju, prijekor i prezir. Naslada je čučati joj u svijesti i zgaditi joj i najneviniju kretnju koju je izvela uvjeriti je da sve što je dobro napravila loše, tjerati je da odustaje, da niti ne pokušava...Kao što zemljoradnjici pripremaju zemlju za sjetvu od zrna do klasa tako sam i ja posijala čisto zrno zla i žanjem, žanjem i žanjem. Preslasno je zato jer nema prepreka. Ja sam ovdje samo zato jer se ona ne odupire, jer mogu - jer ona ne postoji.
Stravično. Dan nakon toga u zapisu stoji da ne znam od kuda mi te stvari koje sam nabacala na papir. Mene su iskreno i danas zabezeknule jer sam zaboravila na to. Iako točno znam na što sam mislila.Tu je več kronično u vezi nekih stvari.. Bezizlazna situacija koja je ipak pronašla rupu nakon nekog vremena : iscjedila se kroz nju u nihilizam naspram svakog osječaja i neke nade. Odvratno jedno razdoblje. Još je dijelom u meni. Sječam se glazbe koja je treštala dok sam to pisala. Howard Shore i njegovi crni jahači.
Malo sam danas raspremala ove police prekrcane smečem i sad mi se baš sviđa stol ovako. Naročito taj Legolasov pogled,hm...
Sutra moram oprati ono sranje iza telkača i pooprati sva vrat koja su preprljava.
(...) Moram smršaviti, ali fakat moram. Pročitala sam sve dnevnike od sedmog razreda do sada i ta rečenica je vječna - vječna.
Sada me ipak ne dira toliko koliko prije ali svejedno prokleto mi to ide na živce.
Napadaj čišćenja za Valentinovo? Podsvjesna želja za pročiščavanjem iz nutra, kretanjem iz početka. Izgleda da dnevnike pročitam svake godine oko Valentinova. Idem li se tješiti. U ovome što sam pročitala i nema neke utjehe. Samo masa koja se iz godine u godinu transformira u neki drugi oblik.
Od 2003. do danas nijednu godinu nisam imala zapis na 14.02. Nisam ni danas ništa zapisala ali dan je tek počeo. Nemam u stvari ništa od ovih prisječanja. Samo dokaz da nisam mrdnula daleko.
Odbijam biti više malo slinavo pseto koje trči od koljena do koljena, pruža prednje šape i moli cvileči; daj me malo voli, daj me malo voli.
SRETNO VAM VALENTINOVO.
utorak, 13.02.2007.
ususret lovey dovey thingy stuffy danu...vol2.
no.60
Osjećate li moju osamljenost? Moju gorčinu zbog toga što sam isključena iz života, moju ogorčenost jer sam zla, to što ne zaslužujem biti voljena a gladna sam ljubavi?!?
ususret lovey dovey thingy danu
no.59
ljubav je kada si slijep
( za potpuni doživljaj 'play' uz simultan prijevod ispod )
Umotaj me u noć i uzmi moje srce.Ljubav je kada si slijep.
U autu, negdje parkiranom, i na prepunoj ulici gledaš svoju ljubav kako postaje potpuna.
Konac je popustio i lokot skliznuo. Ljubav je kada si slijep.
Ljubav je tempirana bomba i hladan čelik, obamrli prsti koje ne možeš osjetiti.
Puhni u svijeću. Ljubav je kada si slijep.
A ja ne želim vidjeti. Umotaj me u noć moja ljubavi.
Ljubav je mala smrt. Bez oplakivanjna, poziva i upozorenja.
Draga, opasna jedna ideja koja skoro da ima smisla.
LJubav je utapljanje u dubokom zdencu. Toliko tajni a nikoga u blizini da ih ispričaš.
Uzmi taj novac, draga.
Kada si slijep.
( Bono )
Pušem u svijeću.... puf!
ponedjeljak, 12.02.2007.
hepi brzdej
no.58
Bila na čajanki kod Anči. tehnički bila sam na čajanki kod njenih prijatelja koji su ustupili dobri kakvi jesu stan za dotičnu.
Anči inače živi na Sveticama ako se ne varam tako da sam se ja u stvari okoristila ovim činom jer dečki žive dvije ulice dalje od mene,he,he.
Trebala sam prvo ići na Točku u Knapp ali moja lijenost me zaustavila pa nisam prala kosu na vrijeme i jada, jada, jada...prala sam je oko osam sati. Nixa kreće sa Pešće oko petnaest do deset. Miting pojnt je moja stanica pod mostičem. Dolazim na ugovoreno mjesto u 22:07 h. U 22:41 dolazi tramvaj na stanicu bez Nixe u njemu. Nemam kuna na mobu. Sjetim se onog besplatnog poziva. Šaljem NIxi besplatnu poruku 'nazovi me' ali ona me ne zove. Ni ona nema kuna. Šaljem besplatnu poruku Anči. Zove mene, zove NIxu, zove mene i ta dam! NIxa je u Vodnikovoj sad će ona. Za pet, šest minuta dolazi tamvaj. Nixa izlazi iz tramvaja. Grlim ženu i toplina se vrača u moje obamrle udove.
Na dežurnoj benziskoj ja stojim praznih đepova a mlada studentica kupuje alkohol na karticu. Živjela mladost.
Napokon dolazimo do stana.
Jedemo štrukle koje Anči peče i pijuckamo. Žestice i pivice. Tepam alkoholu, tc - tc. Baš je bila dobra atmosfera. Nikakva mega tulumčina nego sjedaljka sa glazbom i cugom. Zaglibili smo u neke razgovore, možda i preduboko. Osobno sam primjetila da mi je Radovan bio prečesto na jeziku. Od 'naših' bili smo Dinko, Estera, NIxa i ja. Zvala sam Strassera ali mu je bio isključen mob ( ???? ) a od Viteza sa druge strane čula sam samo neki sumanuti smijeh. Lud - luuud taj Vitez i zato ga obožavam.
Oko tri, ja mislim da je bilo, lijepo smo otišli doma. Anči je zvala taxi i inzistirala da i ja sjednem sa njimaiako me tri koraka dijelilo od kuće. Nema sa Anči prepirke stoga samkraljevski odvežena doma u taxiju.
U petak je proba bila dobra ali oopet letargična. Nema veze. Nisam ništa rekla. Išla sam na kartu strpljenja. Isplatilo se. Postavili smo scenu. Najjači je bio Vitez koji je došao nakon boce ili dvije i odradio je legenda...čak mu ni text nije trebao. Nixa i Dinko su se odlično snašli kao voditelji i bit će to predobra scena kad se zarola.
Pišem ovo i pratim JFK -a koji se bliži kraju. Koji je Stone majstor, svaki put me pobere. Plejada glumaca predobro rekonstuira navodne događaje koji mogu i ne moraju biti istina ali gledajuči današnju Ameriku sve više vjerujem tome. I zamisli uzet Gary Oldmana da glumi Harvey Lee Oswalda. Film je krcat informacijama i teorijama .... tko je na tome radio i još to sve pretvorio u scenarij ja skidam kapu. Tommy Lee Jones, Kevin Bacon i Joe Pesci rasturaju. Kenjali su po Kostneru ali meni je on predobar. Daj zamisli Gerea u toj ulozi.....bljak.
Harvey Lee Oswald ubijen 2 dana nakon hapšenja
Kolika god je patetika u završnom govoru ali tjera te da misliš da zbilja ima pravednih ljudi u tim visokim sferama naročito u politici....ali da ne mogu sami, ma ne mogu u stvari nikako protiv mašinerije. Na žalost ja mislim da ne možeš sam protiv ukorijenjenog i isprepletenog zla. Točno tako - ZLA
Film je završio. Vjetrenjače i dalje mlate. Sve to oko Kennedya podsjetilo me na njegovog prelijepog sina koji je također mrtav. John F. Kennedy Jr. Poginuo 1999. u avionskoj nesreči. Nevjerojatno prokletstvo za te muškarce Kennedye. John - John kako su ga zvali, batchelor of the year after year after year....baš mi je bio lijep i ono živi spomenik povjesti. JA padam na takve stvari. Ono, bio je Kennedyev sin a saga o njima je dulja od Forsytha ( ne znam jesam dobo napisala ) a ja volim te grandiozne obiteljske biografije.
A Kennedy me opet vodi do Marylin Monroe koja mene fascinira. Njena životna priča i ona sama kao osoba. Izgubljena, oh kako izgubljena u tom svijetu.
Imaš direktan telefonski link sa Bijelom kućom a dečki su se poslije radili idioti. John i Bobby.Sram vas bilo. I da završim sa rođendanom kako sam i počela KLIK DOLJE do divne izgubljene i zaljubljene kojoj je obećan svijet.
happy birthday mr. president
A kako je sama rekla: Don't hate me 'cause I'm beautiful. Tebe nikada.
petak, 09.02.2007.
u nejasnom svjetlu sve su stvari lijepe
no.57
Taj Luka me raspiga u sekundi. Čovjek od kazališta, glumčina i sve a toliko ima otpora prema svemu da poludim.Svatko ima svoje vizije kazališta, režije, glume i izričaja ali ja od njega dobivam na uvid samo ono negativno. Pa nemreš tak bit ogorčen na sve živo. To je moj posao, he,he. Već si sada dopušta status razmažene zvijezde. Zavidim mu na tome. A onda opet sa druge strane totalno uživam u njemu kad se razbaca glumački. Talentiran je previše. Radi na sebi stravično puno. Naravno dobija odbijanac na prijemnom kako to već biva sa velikima. JUčer se nešto glupirao sa kapom dok smo bili u tramvaju pa sam mu rekla da ću ga se takvoga prisječati kada bude primao nagradu hrvatskog glumišta jednog dana.On se baš rodio da glumi.
Rekne meni Lukica da mu se te i te stvari u predstavi ne sviđaju baš....hm. Prvo ga krivo skontam pa sam se ,doduše u sebi naljutila, na tog genijalca ali onda smo nekako profilirali što njemu smeta. Trebalo bi to i to promjenit u toj i toj sceni. Ok, kad se sve zbroji i oduzme skužila sam nešto....Luka je reagirao.Upotrijebio je termin 'naša' predstava i sama činjenica da ima potrebu pospješit sveukupni dojam naše predstave to me osupnulo. MA ne bi ja toliko ni pisala o Luki da mi nije toliko zanimljiv.
Ali neću više pisat o Luki. Promijenit ću neke stvari na njegov prijedlog.
Prvo smo imali Sve zeleno čija se proba opet pretvorila u čitaću sa zdjelicom gumenih bonbona u obliku medvjedića koje smo svi žvakali. Iva mijenja karakter iz probe u probu. Ja sam Iva u ovoj predstavi čiji je već i naslov postao upitan. Kad bi sve funkcioniralo kako spada ovaj lik bi bio super. Pričam o sebi osobno.
Toliko se raživciram uvijek kad mi nešto ne ide od ruke. Imali smo dakle čitaću i dođe na red ona moja tekstina od petsto upitnih rečenica i ja žblj... ni lijevo ni desno. Zoki mi pročita kako treba ja ponovim i osjetim se totalno glupo izgovarajuči to na TAJ njegov način. Onda se poslije sama sebi gadim. Ma ti češ bit glumica nemreš napravit kaj ti redatelj kaže...i to neke jednostavne stvari. Ma mogu ja samo kaj se osječam kao zadnji debil dok to radim. To nije dobro za lik. Vičem stalno kroz svoj život al kad treba viknut na sceni kao Iva onda se pripremam pola sata. Meni je Nixa ono kaj me diže na tim probama. Ona sve fino odradi pa me kao plima povuče sa sobom. Onda funkcioniram.
Fakat izvoljevem previše. Prestani biti toliko jadna i skoncentriraj se glupačo. Inače ništa od tebe a znaš kakve su ti želje.
Teško se prešaltat sa glume na režiju. Od 18 - 20 h sam glumica a od 20 -22 h sam redateljica. Već mi je naporno. Iz uloge ansambla prelazim u negovog konduktera. I onda dobijem na uvid kako je Zokiju sa nama. NE sviđa me se u zadnje vrijeme kako sam krenula na svojoj probi. Vičem, zahtjevam, pravdam se sa svima. Ja nekoga pozivam na red. Ha,ha,ha,ha!!!!! Imam razlog. Ja želim da ova predstava uspije. Prekompleksna je i prevelika i premoja da se samo skrpa i izvede kako tako. Iako mi fenomenalno funkcioniramo na taj način. Krpamo i krpamo i onda iz nekog poriva da se ne osramotimo na sceni odigramo za nominaciju. Super smo sposobni, grupa nam je prepuna genijalaca samo što su te probe uvijek nekako nesređene. Mene to smeta. Želim postavit scenu prije nego što kažem - ok, idemo dalje peglat ćemo poslije..... scena na scenu se tako nagomila i na kraju moram peglat cijelu predstavu a neće bit vremena.
I jučer sam prekinula probu, opet, nisam imala živaca komandirati i vikati i pravit se pametna ekipi koji su moja ekipa umorna od prošle probe. NE sviđa mi se način na koji sam to napravila. Teatralno, važno i uvrijeđeno. Ok gotovo! OK, gotovo! Ja ne mogu ovako. JA, ja, ja.......JA!
A kako ću ja vodit 14 ljudi a sebe ne mogu? STRPLJENJE ! ! !
STRPLJENJE - moje i KONCENTRACIJA - njihova.
utorak, 06.02.2007.
gdje ide jedan idu svi
no.56
netko sere po tebi cijeli život i ti nikad ne uzvratiš. i onda jednom uzvratiš i osjećaš se kao da si napravio največi grijeh na svijetu. sranje je to. i umjesto da me baš briga sad se osjećam posrano i zlo i demonski i kako mogu. a i svi licimjeri oko mene se tako drže. kao da sam demon.
jedino što sam izdala je vlastiti princip a to je onaj Michaela Corelonea - nikad ali NIKAD sa prljavim rubljem izvan obitelji. eto za to mi je jedino krivo.
I am sorry MIchael.
u petak je proba bila grozna potpuno i samo mojom krivicom jer je to sranje od doma totalno zavladalo samnom. nisam uopće razmišljala. to mi se činilo tako monstruoznih razmjera tako a sam buljila u pod kimala glavom i nikome odgovarala na pitanja...ispala sam prava svinjetina i moram im se ispričat u srijedu. aaaaaaaaaaaaaaaaah. i hate my self for that.
ne zbog toga da im se trebam ispričat nego zbog toga što sam to što jesam. beskičmeni idiot. kukavica i sve u paketu. nemam obraza stati iza vlastitih riječi. najradije bih se zadavila sad.
znam da je teško pratiti ovo mentalno povračanje sa obzirom na neupućenost u temu ali bez potrebe za objašnjenjem rigam ovdje sada svoje frustracije...aaaaaaarggggghhh!!!!!
i tome nema kraja jednostavno nema. a agonija bez kraja ima svoje ime: to je pakao
Poslije dramske sjela sm na lojtricu po ne brojim više koji puta. drugi red. Smijala sam se sa tamnim oblakom iznad glave. IDIOT!
Radovan.
Prelijep primjerak muškog roda. Još se nisam upoznala sa njim a imam petsto prilika. Jer ne želim ja njemu prilazit. A sretnu nam se pogledi ohoho puta. Rekla mi je Nixa da se to neće dogodit da on prvi priđe. MA dobro, i što bi ja od toga u stvari imala. Možda da sam starleta i da radim na garderobi MOŽDA bi netko razgovarao samnom cijelu večer. I ne kukam zbog nedostatka pažnje okoline nego kukam zbog nedostatka pažnje NEKIH. I ne pričam o Radovanui jer niti ne poznam ( na žalost ) čovjeka. Neki drugi ljudi su u igri. Inače mrzim zakulisne igre i razgovore u rukavicama ali danas jednostavno moram.
Jelena je složila predobru koreografiju koja će mrak izgledati na sceni i dignuti publiku na noge. Jedva čekam da odigraju sve to.
Listala sam malo tekst danas i skužila da imamo i te kako puno posla do kraja. Skaz počinje 19.03.i traje dva tjedna a ja se nadam da ćemo igrati onaj drugi tjedan festivala. Jelka putuje u englesku tih dana pa čak mislim da nam je to na sreču i jedina opcija.
Možda sada dok sam u tom negativnom raspoloženju sve mi izgleda crno. Nećemo stići, pa kak će ovo izgledat, pa nećemo stići sakupit kostime i sve nešto NE,NE,NE.
Lutali smo gradom kao noćne ptice do pola četiri. gdje god smo došli gužva,kaos preglasna muzika. na kraju smo zaključili da je ipak petak i da gdje god da dođemo da će biti tako. možda bi i ostali u purgeraju da upad nije bio petnaest kuna. mislim studenti i neradnici ne priušte si nekakve ulaznice ako misle piti. a nismo pili. mi smo lutali gradom. ustvari uživali smo u tome jer kako Odisej reče: putovanje je to koje je važno ili tako nešto slično. meni je u tom trenutku TO bilo bolje nego da smo sjeli u neki smrad i pili i ništa čuli jedni druge što se dovikujemo.
Nisam htjela ići doma.
Luka me odveo.
dok pada kestenje po asfaltu i dok čuju se psi u daljini..i dok se tako neopisivo javlja čežnja
za nekim tko bi bio naš dobar,intiman drug.
Netko kome bismo mogli pisati pismo. Ispovijedili bismo mu sve što leži u nama.
Pismo bi mu pisali.
A njega nema.
E Krleža, Krleža ... tu si me pogodio.
nedjelja, 04.02.2007.
pao s Kljunca na Equusa
no.55
Digao mali Daniel Radcliffe prašinu čudorednih majki i očeva diljem Velike Britanije. Uzor njihovoj maloj dječici skinuo se u predstavi Equus koja će igrati u kazalištu Gielgud u Londonu u kojoj glumi tog dječarca od sedamnast godinica koji 'voli' konje.
OK ja ostala zaintrigirana. Nisam čitala Equus...ali mislim da hoću jer sam malo prekopala i full mi se čini zanimljivo. Hm dakle.
Bez ikakvih primisli mislim da Daniel predobro izgleda. Kako se baš nešto glumački nije imao razvijati u Potterima osim što je stekao neku recimo sigurnost koja je potrebna. A izgleda da je ta 'sigurnost' sigurna jer eto sa fantasy filmova uletio je u ozbiljnu dramsku produkciju gdje će se skinuti gol, golcat u jednoj sceni. Ja bih to vidjela. Mogu si mislit koja će to senzacija u Londonu biti kad premijera pukne.
Daniel,nedaj da Harry stoji između tebe i tvojih budućih uloga.
(oficijalne fotke predstave Equus)
Krenem kopat i skužim da u stvari znam autora jerbo je on napisao Amadeusa po kojem snimljen istoimeni film sa predobrim Tomom Hulceom u glavnoj ulozi ( i sad mi njegovo, hahahahaha...odjekuje ušima ).
Uglavnom Peter Shaffer( rođen 1926. ) čovjek koji je napisao Equus 1973. i već '74 za to pobrao 'Tony award' a predstava je samo na Broadwayu izvedena više od tisuću puta ( wow man!!!!! ).
Equus - neki kao zaplet: Fokus je na sedamnaestogodišnjem Alanu Strangeu koji je iz nekog razloga sa šilom oslijepio šest konja i na Martinom Dysartu, srednjovječnom psihijatru koji pristaje na to da ga liječi i otkrije zašto je osakatio konje. Što se više približava svom pacijentu i otkriva njegove motive postaje sve više opterečen načinom na koji bi se trebao ophoditi sa Alanom i njegovim ''unutarnjim svijetom'' kojeg si je mladić stvorio u glavi.
Največa i najnerješivija misterija je utjelovljena u bogu - konju Equusu.
Nakon prve seanse sa Alanom, psihijatar te iste večeri sanja da je on u zlato umaskiran poganski svećenik koji je stotinama djece izvadio srce u vrlo razrađenom obredu. Od tog trenutka pa do kraja drame Martin Dysart postavlja si pitanje da li pomaganjem djeci da postanu ''normalna'' njima u stvari šteti?
Želi li on Alanu oduzeti njegovog boga Equusa.
snimka sa probe Equusa
Meni ovo full zanimljivo zvuči. Ako je netko od moja dva tri cijenjena čitatelja pročitao Equus molim komentar i mišljenje.
četvrtak, 01.02.2007.
dječake u suknjama volim
no.54
gledam stalno Twin town. nekad ozbiljno, nekad da se uspavam..samo teče, radnju znam, nema iznenađenja pa se um ne opterečuje gradacijom i iznenađenjima pa zaspim, a ponekad pustim jer mi treba njegova faca. na onaj način kad si ponekad prolistam monografiju nekog slikara..da uživam u viđenom.
Dougray Scott is thy name.
Frajer je škot.
I totalna mi je frajerčina.
I onda skužim da mi je malo više 'škotova' baš onako njamzi i onda se zapitam zašto i ne nađem odgovora. A dovraga zašto uvijek mora biti neki frikin odgovor. Pa odustanem od propitivanja i bacim se na 'plitko' sličkarenje.
Slika govori tisuću riječi. Meni kao nepjesničkoj duši. A što imam bajat kako je lijep i sexy kad se lijepo i sexy vidi na sliki.
Gerard Butler, Ewan MCGregor i Billy Boyd. Naravno tu bi trebao biti škot nad škotovima Sean Connery ali eto nije mi u priči.
Ma ima Škotova samo što su mi ova četvorica nekako dragi.
Lijepi su mi ti kiltovi inače kao njihova narodna nošnja, baš je posebna stvar i ne da mi se sad radit dizertacije o porijeklu kilta kao takvog i wikipedat podatke ali zanimljiv je podatak da postoji 39 vrsti tartana ( uzorak ) svih boja i varijacija. idem čisto na vizualno.
Kad mi hrvati slavimo (???) Svetog Patricka 17.3. znam da će se koji odvažniji momak uvuć u kilt i pritom izazivati podrugljive komentare ali meni su predobri u tome. Ima nešto u tome kad momci odjenu suknje. Sviđa mi se to. I kod Rimljana, Grka, Spartanaca i koga sve ne...i naravno otočani, Englezi, Irci i Škoti.
Mrzim seljačine koje odmah graknu: pederčine!! ali zbilja ne znam što je u tim mačo glavama da toliko od toga zaziru pa u stvari ne mogu ih osuđivati. >
Tako je meni odurno kad se dvije cure žvale a dečkima je to super. NE znam....i ne da mi se - to nije tema koju sam započela.
Započela sam momka u kiltu kojem isti predobro stoji. Šteta što naši dečki nemaju prilike isfuravat našu narodnu nošnju na taj cool način ali daj zamisli ekipu na trgu a svi u bijelim vrečastim hlačama, košuljama i crnim lajbekima.....
so sexy, ha, ha.
Još radim frikin pločice, nisam zbog njih bila jučer na probi. Dirnulo me danas jako kad mi je Nixa rekla da su radili Naranču
jer nije bilo dovoljno ljudi za 'Sve zeleno'...mislim mogli su komotno otić doma ili sjest na cugu ali oni su iščitavali 'Naranču'.
Divno.
Sutra ( uzmimo u obzir da ću završit pločicarenje ) imam dramsku od 18 -22 h. Sutra MORAM postavit tv- show kakav god ispao, pa ćemo peglat putem
Skužila sam da i nemamo toliko više vremena.....ajooooj.
A za ležerne večernje izlaske, predlažem neke varijacije...srednja mi se najviše sviđa.
DEČKI KAJ SE ČEKA???