Komentari

predstave.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing


  • wes c.addle

    meni se čini da je lakše voditi druge nego sebe. baš mi se sviđaju slike!
    nego, ajmo smisliti neku bedastu štafetu...

    avatar

    08.02.2007. (21:22)    -   -   -   -  

  • satara ludara

    sad se bojim.
    izgledaš ako moja ljepša varijanta.
    mora da si zla.

    avatar

    09.02.2007. (00:55)    -   -   -   -  

  • Gabriel Arkangel

    Iskreno ja mislim da ljudi podcjenjuju glumu kao i sve drugo. Brijem da bi mnogi radje orali i kopali nego odglumili nesto pred publikom. Naravno i ja sam takav. Znam za sebe da bi bio fakat prejeben glumac jer mi je to nekako toliko zadovoljstvo da onak dok laprdam u kadi toliko se uzivim u poneki lik da brijem jos 3 sata poslje. Ali glumit nebi mogao nikada, nebi mogao zato kaj sam previse sramezljiv i samokritican! Ali kao redatelj bi bio totalni car jer znam sa ljudima. To pogotovo znaju ovi sa bloga i to svo koji su me upoznali. Imam neki prirodni talent za kontrolu masa koji i ne koristim previse osim kada je prijekopotrebno! Tko zna mozda sam bio neki vojskovoda u proslom zivotu hehe :) Sve u svemu treba znati prihvatiti i kritiku i pohvalu dostojanstveno!!!!! Pozdraf i nadam se da cu uspjet dovuc vise od 3 dupeta na predstavu!

    avatar

    09.02.2007. (09:49)    -   -   -   -  

  • Mrs. Riddle

    A, što smo zahtjevni;)...da, da- strpljenja malo, to je ključno kad se radi s ljudima, što se može...

    avatar

    09.02.2007. (17:12)    -   -   -   -  

  • BUDAČA

    PREPIJAN DA BI IŠT SKONTO NISAM NIŠT PROČITO NEMOGU I NEDA MI SE TRUDIT AL EVO TI KOMENTAR DA IMAŠ ŠTA ČITAT TO TI JE LEKTIRA INAČE PITAĆUTE JEDNOM KO JE FABULA. PEACE

    avatar

    10.02.2007. (00:09)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    ma buš ti to, fotke su ti genijalne :)
    joj jednog dana kad postaneš slavna, ja ću se smijuljit, jer sam ti čitala blog :)

    avatar

    10.02.2007. (01:12)    -   -   -   -  

  • Mary Pickford

    Ej....hvala da si svratila....
    Bila sam već na prijamnom (3x nažalost). Prvi put nakon završenog trećeg srednje - otišla ja da vidim kak je to i da se bolje spremim dogodine i bilo je super - čak me i pohvalili, al su mi jasno dali do znanja da nem prošla pošto nemam završenu srednju (to sam i očekivala naravno). Ali godinu poslije - u "D" godini sam bila totalna depra - osjećala sam da nem prošla - znaš ono kad nekaj snažno predosjećaš i kad imaš samo trunku nade i onda pročitaš na listi kandidata i ime Sanader, Stipičević etc. i onda ti i ta mala vjera zamre. Nisam tu da sudim ko je prošel prek veze/puliciteta/imena, al je činjenica da postoje slučajevi koji prolaze. Takve stvari (+ ogromna konkurencija) te izbace iz takta i ponekad se ne možeš kontrolirati i dođeš na prijamni sav jadan, pokisli, čemeran, tjeskoban kaj je 10 x gore nego da ne znaš tekst ili nisi uvježban. I eto - 2x mi se desilo loše rasploženje/pesimizam, znam da nisam dala sve od sebe (vjerojatno ni polovicu), al vjerujem da nisu ni drugi, al ja nisam imala sreću da se nađem u drugom krugu. S godinama i odbijanjem ti samopouzdanje pada i osjećaš se najmanji na svijetu i mislim da su stvari i moje psihičko stanje sve gore i gore i možda se polako i predajem, ali si to još neću ni priznati jer je prebolno - odkad znam za sebe, znam da hoću biti glumica i ni u jednom trenutku se ta želja nije smanjila. Bojala sam se da nisam talentirana, al onda kad sam jednom stala na scenu, više nisam silazila jer sam imala i objektivnog razloga ostati gore. Ne znam - još vjerujem da bum uspjela jednog dana, al to su možda samo zaostali snovi i želje.
    Jedno sam odlučila, a to je da ću probati i negdje drugdje - ne samo kod nas - ova Akademija je sramota za naciju (ima izuzetaka i svaka im čast).
    Još sam sam nekaj htjela reći - proletjela sam kroz blog i naišla na onaj dio di govoriš o onom prijatelju - Gogo. E, ja sam se nakon zadnjeg prijamnog sva potištena vozila u tramvaju i obratil mi se (iz čista mira) jedan simpa dečko i počeli smo razgovarati - ispalo je da je on tad bil na 1. godini glume i tješil me i rekel da bude sve oke. Bila sam tolko ugodno iznenađena tim njegovim postupkom jer nema puno ljudi koji bi to napravili - obratili se strancu i uputili mu par dobrih riječi da se bolje osjeća (a stvarno sam se osjećala bolje nakon toga). Mislim da je rekel da se zove Goran (Gogo) pa ako je to ista osoba i ako se sjeća tog dana, daj mu samo reci HVALA.

    I kad sam čitala ovaj zadnji post, vratilo mi se sve iz takvih mojih dana - da, treba puno strpljenja za predstavu, ponekad pucaju odnosi, al nakon uspješnog nastupa sve se prašta :)

    I za kraj - nikad ne znaš - zakaj bi godine bile te koje te udaljuju od (profesionalne) glume - možda se obje nađemo na upisu na studij glume u akademskoj godini 2014/2015 :))

    avatar

    10.02.2007. (01:56)    -   -   -   -  

  • Maurich

    Davno sam došao do zaključka i osjetio na vlastitoj koži da umjetnici nikada neće biti ozbiljno shvaćeni...da, ostatak to ne smatra radom, nego ono, hobijem... treba samo ostati pri svojim prioritetima ne skretati sa ceste koju si sam u glavi nacrtaš.. :)

    avatar

    10.02.2007. (10:03)    -   -   -   -  

  • Mrs. Riddle

    Pročitala sam štafetu:) eto, vidiš da me zanima:) a, koliko sam stigla-pročitala sam ti i stare postove...u dosta stvari te razumijem...a, vidjela sam da i ti razumiješ i moju "apstinenciju od postojanja"...Moram priznati, prilično si zanimljiva osoba...pa, eto...čitamo se, bok...

    avatar

    10.02.2007. (18:44)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    Draga talentirana si, uporna, malo i tvrdoglava, nisi nimalo umišljena, stoga uspjet ćeš, ima nešto u tebi što sam prepoznala od početka, znaš one ljude koji blistaju, a da ni sam ne znaš točno prepoznati zbog čega.
    Naravno ništa nije lako, ti to najbolje znaš, ali zar već ne ostvaruješ svoje snove?
    Mnogi nisu ni do četvrtine onoga što si ti ostvarila dogurali, a možda i oni imaju talenta, ali nemaju vremena krčiti si put.
    Čuj ne znam zašto, ali osjećam da si mnogo toga prošla, fakat mnogo toga, i da vrlo dobro znaš kakav je život, i da nije svima savršen, cice, lice, zubi, oči, nisu svima savršeni, a kamoli guza, noge itd. ali karizma je bitna, nju ili imaš ili nemaš, znaš i sama što da ti pričam, ti nisi za jedan dan, nisi instant, ti si kvaliteta, kako znam? E pa osjećam, to je to, mogla bih ti podilaziti, a koji će to tebi vrag, a i meni?
    Rekla sam ti, nepoznata si mi, ali kada sam prvi put otvorila tvoj blog, osjetila sam ono što mnogo njih nema, neki val topline, i ljudskosti.
    Ne volim pretjeranu prepotentnost, osobe koje su nepristupačne, a ruku na srce možda i nemaju razloga to ni biti, dok si ovo što jesi, vjerujem da ćeš kao takva uspjeti.
    Ali tko sam ja samo stranac, no da ako me pitaš vjerujem u tvoje snove.
    Ti to možeš!
    Ne predaj se nikada, patetično će zvučati, ali što osim snova zapravo imamo?
    pusa

    avatar

    10.02.2007. (18:59)    -   -   -   -  

  • Mary Pickford

    Bilo bi mi drago doći te (vas) vidjeti. Daj samo utipkaj u komentaru mjesto i vrijeme :)
    Miris Akademije = miris tjeskobe (tako dugo dok ne uđem unutra).
    Baš si razmišljam (ako je to taj Gogo), kak je svijet sićušan, a opet tolko velik da u gomili ne možeš pronaći nekog ako ga uporno tražiš.
    I da - što stvarno imamo od života osim snova, a opet snovi nisu život. Preostaje nam da živimo i da sanjamo (da bismo lakše preživjeli).
    pozz

    avatar

    11.02.2007. (15:13)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...