Marketing
u nejasnom svjetlu sve su stvari lijepe
no.57
Taj Luka me raspiga u sekundi. Čovjek od kazališta, glumčina i sve a toliko ima otpora prema svemu da poludim.Svatko ima svoje vizije kazališta, režije, glume i izričaja ali ja od njega dobivam na uvid samo ono negativno. Pa nemreš tak bit ogorčen na sve živo. To je moj posao, he,he. Već si sada dopušta status razmažene zvijezde. Zavidim mu na tome. A onda opet sa druge strane totalno uživam u njemu kad se razbaca glumački. Talentiran je previše. Radi na sebi stravično puno. Naravno dobija odbijanac na prijemnom kako to već biva sa velikima. JUčer se nešto glupirao sa kapom dok smo bili u tramvaju pa sam mu rekla da ću ga se takvoga prisječati kada bude primao nagradu hrvatskog glumišta jednog dana.On se baš rodio da glumi.
Rekne meni Lukica da mu se te i te stvari u predstavi ne sviđaju baš....hm. Prvo ga krivo skontam pa sam se ,doduše u sebi naljutila, na tog genijalca ali onda smo nekako profilirali što njemu smeta. Trebalo bi to i to promjenit u toj i toj sceni. Ok, kad se sve zbroji i oduzme skužila sam nešto....Luka je reagirao.Upotrijebio je termin 'naša' predstava i sama činjenica da ima potrebu pospješit sveukupni dojam naše predstave to me osupnulo. MA ne bi ja toliko ni pisala o Luki da mi nije toliko zanimljiv.
Ali neću više pisat o Luki. Promijenit ću neke stvari na njegov prijedlog.
Prvo smo imali Sve zeleno čija se proba opet pretvorila u čitaću sa zdjelicom gumenih bonbona u obliku medvjedića koje smo svi žvakali. Iva mijenja karakter iz probe u probu. Ja sam Iva u ovoj predstavi čiji je već i naslov postao upitan. Kad bi sve funkcioniralo kako spada ovaj lik bi bio super. Pričam o sebi osobno.
Toliko se raživciram uvijek kad mi nešto ne ide od ruke. Imali smo dakle čitaću i dođe na red ona moja tekstina od petsto upitnih rečenica i ja žblj... ni lijevo ni desno. Zoki mi pročita kako treba ja ponovim i osjetim se totalno glupo izgovarajuči to na TAJ njegov način. Onda se poslije sama sebi gadim. Ma ti češ bit glumica nemreš napravit kaj ti redatelj kaže...i to neke jednostavne stvari. Ma mogu ja samo kaj se osječam kao zadnji debil dok to radim. To nije dobro za lik. Vičem stalno kroz svoj život al kad treba viknut na sceni kao Iva onda se pripremam pola sata. Meni je Nixa ono kaj me diže na tim probama. Ona sve fino odradi pa me kao plima povuče sa sobom. Onda funkcioniram.
Fakat izvoljevem previše. Prestani biti toliko jadna i skoncentriraj se glupačo. Inače ništa od tebe a znaš kakve su ti želje.
Teško se prešaltat sa glume na režiju. Od 18 - 20 h sam glumica a od 20 -22 h sam redateljica. Već mi je naporno. Iz uloge ansambla prelazim u negovog konduktera. I onda dobijem na uvid kako je Zokiju sa nama. NE sviđa me se u zadnje vrijeme kako sam krenula na svojoj probi. Vičem, zahtjevam, pravdam se sa svima. Ja nekoga pozivam na red. Ha,ha,ha,ha!!!!! Imam razlog. Ja želim da ova predstava uspije. Prekompleksna je i prevelika i premoja da se samo skrpa i izvede kako tako. Iako mi fenomenalno funkcioniramo na taj način. Krpamo i krpamo i onda iz nekog poriva da se ne osramotimo na sceni odigramo za nominaciju. Super smo sposobni, grupa nam je prepuna genijalaca samo što su te probe uvijek nekako nesređene. Mene to smeta. Želim postavit scenu prije nego što kažem - ok, idemo dalje peglat ćemo poslije..... scena na scenu se tako nagomila i na kraju moram peglat cijelu predstavu a neće bit vremena.
I jučer sam prekinula probu, opet, nisam imala živaca komandirati i vikati i pravit se pametna ekipi koji su moja ekipa umorna od prošle probe. NE sviđa mi se način na koji sam to napravila. Teatralno, važno i uvrijeđeno. Ok gotovo! OK, gotovo! Ja ne mogu ovako. JA, ja, ja.......JA!
A kako ću ja vodit 14 ljudi a sebe ne mogu? STRPLJENJE ! ! !
STRPLJENJE - moje i KONCENTRACIJA - njihova.
Post je objavljen 09.02.2007. u 02:02 sati.