Sve je ostalo tišina ...

utorak, 06.02.2007.

gdje ide jedan idu svi

no.56
netko sere po tebi cijeli život i ti nikad ne uzvratiš. i onda jednom uzvratiš i osjećaš se kao da si napravio največi grijeh na svijetu. sranje je to. i umjesto da me baš briga sad se osjećam posrano i zlo i demonski i kako mogu. a i svi licimjeri oko mene se tako drže. kao da sam demon.
jedino što sam izdala je vlastiti princip a to je onaj Michaela Corelonea - nikad ali NIKAD sa prljavim rubljem izvan obitelji. eto za to mi je jedino krivo.



I am sorry MIchael.

u petak je proba bila grozna potpuno i samo mojom krivicom jer je to sranje od doma totalno zavladalo samnom. nisam uopće razmišljala. to mi se činilo tako monstruoznih razmjera tako a sam buljila u pod kimala glavom i nikome odgovarala na pitanja...ispala sam prava svinjetina i moram im se ispričat u srijedu. aaaaaaaaaaaaaaaaah. i hate my self for that.
ne zbog toga da im se trebam ispričat nego zbog toga što sam to što jesam. beskičmeni idiot. kukavica i sve u paketu. nemam obraza stati iza vlastitih riječi. najradije bih se zadavila sad.
znam da je teško pratiti ovo mentalno povračanje sa obzirom na neupućenost u temu ali bez potrebe za objašnjenjem rigam ovdje sada svoje frustracije...aaaaaaarggggghhh!!!!!
i tome nema kraja jednostavno nema. a agonija bez kraja ima svoje ime: to je pakao

Poslije dramske sjela sm na lojtricu po ne brojim više koji puta. drugi red. Smijala sam se sa tamnim oblakom iznad glave. IDIOT!
Radovan.
Prelijep primjerak muškog roda. Još se nisam upoznala sa njim a imam petsto prilika. Jer ne želim ja njemu prilazit. A sretnu nam se pogledi ohoho puta. Rekla mi je Nixa da se to neće dogodit da on prvi priđe. MA dobro, i što bi ja od toga u stvari imala. Možda da sam starleta i da radim na garderobi MOŽDA bi netko razgovarao samnom cijelu večer. I ne kukam zbog nedostatka pažnje okoline nego kukam zbog nedostatka pažnje NEKIH. I ne pričam o Radovanui jer niti ne poznam ( na žalost ) čovjeka. Neki drugi ljudi su u igri. Inače mrzim zakulisne igre i razgovore u rukavicama ali danas jednostavno moram.

Jelena je složila predobru koreografiju koja će mrak izgledati na sceni i dignuti publiku na noge. Jedva čekam da odigraju sve to.
Listala sam malo tekst danas i skužila da imamo i te kako puno posla do kraja. Skaz počinje 19.03.i traje dva tjedna a ja se nadam da ćemo igrati onaj drugi tjedan festivala. Jelka putuje u englesku tih dana pa čak mislim da nam je to na sreču i jedina opcija.

Možda sada dok sam u tom negativnom raspoloženju sve mi izgleda crno. Nećemo stići, pa kak će ovo izgledat, pa nećemo stići sakupit kostime i sve nešto NE,NE,NE.

Lutali smo gradom kao noćne ptice do pola četiri. gdje god smo došli gužva,kaos preglasna muzika. na kraju smo zaključili da je ipak petak i da gdje god da dođemo da će biti tako. možda bi i ostali u purgeraju da upad nije bio petnaest kuna. mislim studenti i neradnici ne priušte si nekakve ulaznice ako misle piti. a nismo pili. mi smo lutali gradom. ustvari uživali smo u tome jer kako Odisej reče: putovanje je to koje je važno ili tako nešto slično. meni je u tom trenutku TO bilo bolje nego da smo sjeli u neki smrad i pili i ništa čuli jedni druge što se dovikujemo.
Nisam htjela ići doma.
Luka me odveo.