Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/predstave

Marketing

gdje su nestali konj i jahač?

no.62

Bilo je Valentinovo ( ma da? ) Dobila sam od Nixe kinder jaje. Spremila sam ga za doma Maxu i kad sam u jutro pogledala u torbu bilo je smrvljeno. Pa kako bratu dati potrgano jaje morala sam se žrtvovati pa sama pojesti nesretni čokoladni dio. Zadovolji se igračkom. Neka psihodelija od psa koji ima muhu na nosu i isplazio jezičinu da istu poliže. Mislim kinder surprisse. E ima vic...kaže: što kaže kanibal kad vidi trudnicu? ide kindersurprise.ha,ha. Mislim stvarno.

Ja sam htjela biti jako romantična pa sam se ugledala u Lojtricu koji bi djevojku zaveo čevapima. Doduše nisam uzela čevape nego burek od mesa. Nixi se ličeko razvedrilo i usteka razvukla u osmijeh kada je zavirila u vrečicu i znala sam da su sve one ružice i medeki oko mene nula naspram mojem iskazu ljubavi. Dok smo izmjenjivale te nesvakidašnje artifakte zapitale smo jedna drugu zašto uopče čestitamo jedna drugoj, pobogu, kako bi Nixa rekla. A eto.Važna je namjera.

Prvo je bila Zokijeva proba. Bilo nas je jedan, dva, tri, četri, pet, šest i sedam nas je bilo. Od petnaest komada glumaca. Neki se ispričaše da su na romantičnim susretima neki se nisu ispričali i tako. Slušali smo neku radio dramu i detektirali glasove. Ja sam skužila njih dvoje. Filipa Jurčića nisam skužila a bio je glavna uloga. Onda smo se dogovarali za Varaždin i tako smo uspjeli ubiti pola sata. Ajoooj. Dakle ništa od Zelenog pa je Zoki dobio prostora za manevriranje sa svojim Pripovjedačem. Luksuz je peglati lik sat vremena. Lijep mi je Zoki ovih dana, obrijao se a ostavio brkove i kao da gledam Errola Flynna.
Onda su cure malo plesale, pa je Dinko vježbao Mikija i to je bilo to. KRAJ PROBA.
Onda mi se Estera stvorila nad glavom i znala sam da su započeli neminovni trenutci. Ja i ona idemo u Kset. Sredila je upad. Svira Belfast food. Prije Kseta dvadesetak minuta vrzmamo se po Limbu preko puta, drmnule smo po dve medice svaka. Koncert več traje kada ulazimo. Gužvetina maximalna. Naručujemo pivu ( sve Estera ) Trešti 'step it up Mary'. Nostalgija me hvata trenutačno.


Image and video hosting by TinyPic

Guramo se full naprijed jer imamo sređena mjesta za sjedenje u njihovom separeu. Dok se približavam bini i prvom redu imam flashbackove nalik na one iz Titanika. Moji koncerti prolaze mi pred očima. Nemam više elana za skakanje i vrištanje, postala sam njihov veteran. A nisam dugo bila na Belfastima. Kako su pjesme prolazile shvatila sam koliko su mi falili. Koliko mi je falio. A isti je. 36 godina, a dečko da ne može biti dječačkiji. Skužila sam da mi je i on postao jedna od onih mojih slika i kipova..preskupih, u tuđem vlasništvu trajno izloženi samo za gledanje. Meni ok. Nemam ponuditi nikome ništa a kamoli njemu.
Daleko od toga da sam ga skinula sa trona. Sada je samo ' muškarac' sa kojim napokon mogu popričati . Hvala Bogu na tome. Da ne kenjam previše pretrpio je on dosta sranja samnom ali dovoljno mu je ego velik da mu je to u neku ruku laskalo. A kome nebi. Znao on da mi još nije svejedno...ajde usudit ću se onda nazvati ga đentlmenom.
I ne želim ulaziti u prošle dane ali kada su Hrvoje,Bobo, Erik, Marko, Alen i Sebo bili Belfast food onda je bio pakao u publici i na sceni. Žao mi je što ne mogu staviti svoje slike jer su slikane 'na film' i nisam tada posjedovala digitalac. A imam super slika. A doživljaja još više....uf. Možda napišem knjigu koja postane popularna među tinejđerima,he, he.
Odslušala sam koncert iz separea i promatrala cure u prvim redovima. Predivne djevojke večinom. I mlade. Sjetih se Matthew McConaugheya u 'Dased & Confused' kad je naslonjen na ogradu promatrao srednjoškolke. Kaže on - stvar koju volim kod tih srednjoškolki je ta da ja starim a one su uvijek istih godina.
Sjetila sm se te rečenice kad su Marko i Erik skočili na zvučnike a one djevojke izgubile glavu u tom trenu. Blago si tim glazbenicima,ha.
Na bisu sam izvukla da sviraju 'Da si tu' i drago mi je da jesu jer obožavam tu stvar. Što riječi, što melodija, što sentiment koji odašilje. Tu je pjesmu napisao Hrvoje koji je jedna predraga osoba i full mi je žao što ga nema u bendu. Marko koji je zamijenio Bobu je ok, Esterin frend, i ufuran skroz. Sebastijan jučer nije bio, bolestan, pa ga je zamijenio profesor Nikola.
Ex Shamrock rovers, ex Beautiful day a ne znam koji je sad bend....zaboravila pitat.
Na kraju večeri predamnom četiri prazne čaše pive ( i dvije rakije prije - užas!!!!!! ).Izljubismo se i izgrlismo na oproštaju, ukrcaše se oni u svoj bijeli kombi ( ah, bijeli kombi ) i put Rijeke. Ja i Est krenule doma. Koka kola za kraj.Došla doma i zaspala. Sanjala sam Helen Mirren. Veliku glumicu. Moram ići gledati Kraljicu.
.

Da si tu

Daleko pristajem u luke gdje tražit ću te
Svijet kojeg poznajem oko tebe vrti se
I svaki novi dan novi je put do tebe
Valima razbijan kišnim nebom isplakan
Kako bih htio sad
Da si tu kraj mene
Da se sva moja bol
Razbije o stijene
Hej da si barem tu da budim se u tvom dahu
Svi moji strahovi zauvijek bi nestali
Mjeseče daleki znaš me ko i ja tebe
Mogli bi plesati i sa jutrom nestati

(Hrvoje Hodak,B.F.)








Post je objavljen 16.02.2007. u 11:08 sati.