petak, 29.09.2006.
..evo nas i jope...
no. 21
( t e a t a r 'G' )
Počela je dramska i bilo je dobro. super? Ne, bilo je DOBRO. U stvari bilo je spektakularno jer bilo je obično. bez vriskanja i padanja u delirije. super, napokon smo svi domaći. dobili smo novog i novu... novi je hiperaktivan, željan dokazivanja. Rileks stari, polako..nama se ne žuri. nova je simpatična. eto. Igrali smo trust games, Zokijev twisted način da nas potakne zajednčkom djelovanju. Ne volim te igre..tipa raštrkajte se po prostoru, zažmirite...ok, a sada neverbalnom komunikacijom poredajte se po godištu....ajme majko. definitivno ne. Jučer smo Vex, Filip i ja imali uprizorenja proze dotičnog Ripper wannabe Čumandre i naravno rasturili smo. Samo problem je bio u tome što je Dinamo igrao u Auxerreu ( čitaj luzerski gubio ) i nitko nije došao na pjesničku večer... igrali smo njemu, još jednom liku, njegovom menađeru, jednoj starici i nekoj curi koja je očigledno bila fan gore spomenutog Čumandre.....za dva tjedna u gostima je Ferić, to jedva čekam jer je lik totalno ok i baš me zanima što ćemo njegovog uprizorivati.
Naravno, bio je doživljaj nakon cijelog ljeta opet stati na scenu. Gore se osjećaš da si stvoren za velike trenutke..ona sekunda kad otkine bunge i ti letiš uiiiiiiiiiiiiiiiiiiii.....
Ne mogu sama sebi vjerovati ali u ponedjaljak će gotovo djelce putovati mejlom na razne adrese. I onda počinjemo. To the infinity and beond.
Ni potomak, ni sretan roditelj,
ni rođak čak, ni znanac, prijatelj,
nisam ja ničiji,
nisam ja ničiji.
Jesam, ko svaki čovjek: Veličanstvo,
sjeverni pol, neotkrito tajanstvo,
daleke more sjaj,
daleke more sjaj.
Al, vaj, neću više ovako bazati,
volio bih sebe svima pokazati,
da me jasno vide,
da me jasno vide.
Stoga mučim sebe, stog pjesme bole,
ta volio bih da mene vole
i da sam nečiji,
da sam nečiji...
nedjelja, 24.09.2006.
no. 20
...trebalo je samo popit pivu i prebolit glavobolju...pa me eto natrag za kompjuterom, u stvari je ono kaj je Nixa rekla...
i premečem papireke, vadim citate kombiniram ali ne mogu završiti ne znam kako...odlučila sam ubaciti par plesnih trenutaka u neke scene ali to je samo nadogradnja već napravljenog...ja trebam kraj.
...i znam da loš radnik uvijek krivi svoj alat ali ne znam jer to od ovog svjetla u kuhinji ili kompjutera ali ne ide mi ne ide...
- Bojim se kaveza. Da ću ostati iza rešetaka dok navike i godine ne učine svoje i dok ne izgubim priliku i volju da učinim velika djela. -
(Aragorn i Eowyn)
..izgleda da se ove zlokobne riječi počinju ostvarivati..totalno osječam kako gubim volju za ičim. sve je prokleto naporno, zašto bi i preteško...izgubila sam se u ničemu, osječam se iscijeđeno a ništa nisam napravila, nemam inspiracije za ništa i to se odvija već dvije godine unazad..ne računam predstavu koju sam napravila, nisam se njome nešto 'izrazila'... ne da mi se ići van , prestravi me pomisao na 'kavu' sa nekim tko nije Keksa ili netko iz 'G' -a, zadnje kaj sam pročitala je kuharica iz sredine Jutarnjeg lista prošli tjedan na veceu, gledam trashie serije ( još gore, volim gledati, trashie serije) evo baš radosno čekam novi nastavak Las Vegasa, a o tome što sam zadnje nacrtala..ne mogu se ni sjetiti, Anđela Nixi za Božić!!!! A taman sam si lijepu kolekciju predložaka sakupila...ma. Nemam ni volje ni prilike...,zaista? Prilike?
Oh, imam ja prilike ali kukavica ku - ku - kuka.
Sutra je prvi dan nove sezone dramske a ja bez trunke osječaja.
I just wanna feel real love,
Feel the home that I live in.
’cause I got too much life,
Running through my veins, going to waste.
petak, 22.09.2006.
vidio sam puža na oštrici mača..on je moj san ali i nočna mora (apokalipsa danas)
no.19
...postoji predodžba o meni, nekakva apstrakcija, ali ne postojim stvarna ja, samo neka tlapnja, i premda mogu prikriti svoj hladni pogled i ti se možeš rukovati sa mnom i osjetiti kožu kako dodiruje tvoju kožu i možda čak osjetiti da su naši životi usporedivi: mene jednostavno nema. Nemam smisla ni na jednoj razini. Moje JA je fabricirano, aberacija. Ja sam nepotpuno ljudsko biće. Moja osobnost je tek naznaka, neoblikovana , moja beščutnost je duboka i ustrajna. Moja savjest, moje sažaljenje moje nade su već davno nestale ako su uopće ikad postojale. Nema više barijera koje treba prevladati. Sve što imam zajedničko sa onima koji su izvan kontrole koji su ludi, nasilni i zli, sve zlo koje sam počinila i moja ravnodušnost prema njemu sada su prevladani. Ipak se držim jedne turobne istine: nitko nije siguran, ništa se ne iskupljuje. A ipak nisam kriva. Svaki model ljudskog ponašanja mora imati neku valjanost. Je li zlo nešto što čovjek jest? Ili ono što čini? Moja je bol stalna i oštra i ne nadam se boljem svijetu za ikoga. Dapače, svoju bol želim prenijeti drugima. Ne želim da je itko izbjegne. Ali niti nakon što to priznam - apriznavala sam, bezbroj puta, u gotovo svakom svom postupku - suočena sa tim ne nalazim katarzu. Nema dublje spoznaje sebe, nema novih otkrića. Nije bilo razloga a sve ovo pričam. Ova ispovijed ne znači ništa.....
( Bret Easton Ellis, Američki psiho )
* ovo si priuštim svaki puta kad mi sve izgubi smisao. danas je taj dan.
Ne želim da je itko izbjegne
*idem van, guši me soba.
četvrtak, 21.09.2006.
...u ravnoteži....
no. 18
*daklem, javio je Zoki, moj redatelj da dramska se okuplja 25. u 19 sati. filing? nema. zašto? ne znam.
svejedno, izvadila sam svoje radno odijelo i oprala ga...do ponedjeljka.
*Filip me danas pitao kako napreduje Naranča...rekoh, još malo. I to je istina. Jedva čekam tren kad ću napisati KRAJ.
*Jučer sam gledala Equilibrium...zanemarimo pre,premrak Christiana B. ono što me taklo je to zatomljivanje ljudskosti...osječaji koji su krivi za sve loše što postoji...i sad ono lijepo i dobro trpi zbog toga. ....
kaže u filmu:
'' postoji bolest u srcu čovjeka, simptom joj je mržnja, simptom joj je ljutnja...bijes, simptom joj je rat. Ta bolest su ljudski osječaji. ''
....kaže dalje: '' i zato ne želimo ublažiti simptome..već izliječiti samu bolest. Predvidjeli smo propast individualnosti i zamijeniti je skladom, istovjetnošću, jedinstvenošču, omogučiti svakom muškarcu, ženi i djetetu da ima identičan život. Ideja identične okolne konstrukcije dopušta svakom od nas da korača sigurno u svakom trenutku. ''
...Sean Bean , pobunjeni klerik na to kaže -'' teška žrtva'' - i potpuno se slažem sa njim.
Gledaš film i sve ima smisla, zbilja su osječaji svemu krivi...ALI BEZ NJIH?
Bez ljubavi , dah je samo sat koji otkucava.
( Equilibrium..tko gledao nije...do videoteke što prije....)
srijeda, 20.09.2006.
no.17
...zbilja nemam nikog drugog da mi kaže nešto takvo. možda je osoba koja mi je ovo poklonila za rođendan željela reći to za stalno...
Oni žive među ljudima, dijele tuđe sudbine, a na svoj su put krenuli bez ičega, odbacivši torbe i sandale. Upoznali su strah i kukavičluk. Toliko su puta pogriješili.
Pate zbog besmislica, ponašaju se uskogrudno i kadkad im se čini da nikada neće sazrijeti. Smatraju se, često, nedostojnim svake blagodati ili čuda.
Nisu uvijek sigurni koja je njihova uloga. Mnoge noći probdiju u mislima o besmislu vlastita života.
Zato i jesu Ratnici svjetlosti. Jer griješe. Jer se propitkuju. Jer traže smisao - i nema sumnje da će ga pronaći. (Paulo Coelho)
idem dakle redom, oči mi ne gube sjaj ali osječam da gubim volju. sjaje oči a ja im ne vjerujem. i nisam odbacila torbe i sandale jer ih nisam ni zaradila..možda ja to sebi romantično predstavljam. strah me je i kukavica sam to je istina. i zato se smatram dobrom glumicom...glumim da me nije strah.
besmislice...hm, eto neki dan čitam dnevnike.. i prežvakavam događaje i žalim, žalim za glupostima. Dobro, neke i nisu bile.
ne znam primit pohvalu.. a stalno bih da me se hvali. kad čujem da sam dobra ne vjerujem. ne kenjam, zbilja ne vjerujem. čudo? E u čuda vjerujem jer su mi se dogodila...i to nakon molitve. onda, jesu li čuda ili samo ostvarene molitve...?
Moja uloga? Ha, ha, ha...životna uloga mi je propala. Kazališne uloge, za one prave još nisam spremna. Dok se ne dam, do kraja.
o noćima bez sna ne želim, podočnjaci su mi dio imagea...a razbijena glava sa tisuću ( vratimo se malo na gore navedene stvari ) prežvakanih nepovratnih gluposti.
* trebala sam čuti da je sve u ovo redu jer griješim...jer se propitkujem...jer tražim smisao. i kaže da ću ga bez sumnje pronaći.
* imam kraj predstave, jednostavno mi je došlo. riješila sam Alexa na svoj način. mislim da će mu biti drago.
*Gledala sam jučer film o Oscaru Wildeu ( glumi ga Stephen Fry, a njegovog dragog Jude Law ) i oduševio me taj čovjek. Fin uglađen do bola..i završio je u zatvoru jer je ''bio perverzan''. Dvije godine teškog fizičkog rada. Obožavao je mladost i ljepotu - mlade lijepe dečke. Imao je ženu i djecu, dva sineka i prema njima je bio divan, divan...i uopće nije bio perverzan.
I rečenica sa kojom završava film mi je izvukla totalno velik osmijeh na usne...u životu možeš doživjeti dvije tragedije, prva je da ti se ne ostvari ono žto si želio...a druga? Druga je da ti se ostvari. Amen brate.
zrnca mudrosti Oscara Wildea - kliknite!
...and all stinkin' world will be mine
no.16
...stoji lik nad pisoarom i piša ( mislim,što bi drugo radio) i čita sa zida ispred sebe...držim sudbinu u svojim rukama.
nemam tu alatku ali danas je taj dan. idem sama sebi na živce vukuči se po stanu izbjegavajuči rukpis kao vrag tamjan. ako sjednem, moram pisati a nemam ideju kako završiti 'damn thing'. ali danas moram! kad okinem ovaj post idem za stol i sjedit ću dok ne posjedim....ne želim upasti u apstraktno, mrzim to u kazalištu...malo zasvijetli scena, dva tri čovjeka protrče i čuje se metalan zvuk kotrljanja nečega...i onda poslije čujem...pa kako nisi shvatila da je on bio na obali rijeke i da je cijeli život prošao mu kroz glavu i da je zaključio....piss' off. Poštujem svaki izričaj ali ja jednostavno to nisam vidjela. Drugo je kad znam o čem se stvar radi pa si mogu to nekako protumačiti...ali ako dođem na suho i gledam te neke apstrakne stvari ja si ne mogu dočarati baš TU stvar koju redatelj od mene želi...ja si zamislim nekaj drugo ali to nije to.
Što se toga tiče svi su gledali Paklenu naranču ( večina, a i oni koji nisu znaju o čemu se radi ) a i čitali su ljudi pa ako i nešto napravim da se ne kuži na prvu loptu skužiti će publika . Iako to želim izbjeći. Nekako sam ekspresionist sa crtama realizma u tim stvarima...želim prikazati stvar na svoj način ali da bude to što jest, da se ne gubi sadržaj.
...jučer je izašao jedan dobar tekst u Jutarnjem sa super naslovom sa kojim se djelomično slažem. No naslov je probudio moju taštinu te sam zamijenila origigi fotku sa svojim likom Mamice iz predstave 'Pogreb'.( djevojka kraj mene je Estera ) Što bih trebala dati na sceni da se mene počasti sa time...hm, sigurno se i Jelena V. pita istu stvar.
.
* jučer sam odgledala cijelu kazetu Pytonovaca...kako mi fale ti ljudi kad ih dugo ne gledam....od svih legendarnih ona mi je koja grize glumačku taštinu...'it was my only line'
* idem pisati, uzeti Alexovu sudbinu u svoje ruke...mislim onu stvarnu, ne iz pisoara. Tc,Tc.
....nemrem se riješit' pogleda Gary Oldmana iz reklame za Nokiu...taj pogled mi je sjekira po nogama....PADAAAAAAAM!!!!!
utorak, 19.09.2006.
...početak
no.15
..dođete u kino i sjednete...ova nova kina..udobnost maximalna, puni se kino, ti si već pojeo kokice do pola, posrkao colu i čekaš.
počnu reklame, mobiteli, ugasite mobitele, jadran čarape, dnevni tisak, pogodnosti članskih kartica, frajer sa ultradubokim glasom mami te na razne premijere, lampica po lampica na stropu se polako gasi....dva lika na vratima napokon ih zatvore i imaš sekundu da udahneš...počinje film. nije film bitan, bitno je onih par sekundi 'svečanosti' prije...od kuće koja je pljunula lovu za film koji gledaš.
ok, došla sam pogledati film ali kad mi se dorola zemaljska kugla u krupni plan, rikne lav iz zlatnog okvira, W.b. , Tri star, Columbia, Icon, Castlerock...što god, mene prođu trnci i ja sam gotova...ozbiljno, počinje čarolija a ovaj kratki uvod je udarac čarobnim štapičem.
obožavam gledati ljudima lica kad počinje film, profili osvjetlani,čeljusti rade...grickaju, došaptavanja, prčk-prčk po mobitelu...srednjoškolci se dovikuju ( oni me ljute)...svi čekaju da počne.
koliko god film bio trul' nikad nisam nezadovoljna izašla van ..jer me već uvod zadovoljio,hm.
Inače te kratke forme obožavam, naročito trailerse i foršpane. Imaš film koji je živa dosada... ali njegovi isječci zmontirani sa nekom mrak glazbicom i meni je to predobro. Iskreno, pola tih filmova u kinu i nije nešto ali nađe ih se, kad vidim trailer sve bi ih išla pogledati. Gledajući ga ja si stvorim sliku o filmu i najčešće oni nisu baš ono što nam oni pokažu....Najjači trailer mi je bio za LOTR - dvije kule, glazba koju je Shore za to napisao fenomenalna je.
Na TCM- kanalu na večer idu traileri filmova iz pedesetih i ranijih godina. Nema glazbe nema ničega...samo, kao napete rečenice i mrki pogledi koji se križaju preko sobe...ali strašno su simpa.
*...da se vratim na Warner bros. studije...dok smo čekali početak ture uveli su nas u malo kino dvoranicu sa zlatnim zidovima i grimiznim stolicama i zastorom iste boje. Nas dvadeset je sjelo...došla je teta koja nas je pozdravila i najavila mali presjek W.bros. produkcije...svijetlo se ugasilo ,zastor se razmaknuo ( onako teško se vukao po podu,bilo je ludo) i pred nama se otvorio 'silver screan'...dolby zvučnici, sakrijte se....kad je zvuk zagrmio a slike jurnule sa ekrana mi smo ostali zaljepljeni za stolice sa razjapljenim ustima...aaaaa, kojih dobrih deset minuta trajao je daj gigantski foršpan u kojem su se izmjenjivale scene i scene iz raznih filmova...čas akcija, pa ljubavni izljevi, pa bam,bam,bam...red pucnjave...pa antologijske rečenice...meni su suze tekle niz lice od oduševljenja..a kad se svjetlo upalilo vidjela sam da nisam bila jedina, novinarka koja je bila sa nama krišom je brisala suzice.
*vikend je završio, prstom nisam makla...a muči me jedno sječanje na nešto što je definitivno gotovo a ja nikako da pustim ( sorry unbeleiver)
jučer sam se požalila frendici a ona mi je rekla da si poslušam Gibinu 'Hodaj'....odmah sam išla potražit text te pjesme i eto mi odgovora. vrača me na one moje maske i glumatanja...a kako da se izbalansiram?
od svakoga ne primit ruku pomirenja
i počinješ razumit’ prvi puta
da jedno smo vani, a drugo smo iznutra...
( Gibonni)
Eto, ljudi se ustručavaju slobodno govoriti ali daj im masku i sve će ti reči.
subota, 16.09.2006.
apollo 13 i kako su mi se smijali danima
no.14
repriza je Apolla 13 od jučer, gledah to malo više puta nego što sam trebala pa eto idem bacit post zato jer kad vidim nešto takvoga sjeti me mog tripa u Hollywood. Na slici su moji veseli suputnici i kao poziraju sa posadom spomenutog Apolla 13.
Sad ide anegdota...dan prije bili smo u Warner bros. studijima. stojimo na ulazu u studio i ja stojim sama i prtljam po kameri i odjednom uletava mali sportski auto...i ja vidim....Kevin Bacon. (poslije sam na snimci skužila da ga imam malo...ali samo vješto oko bi ga prepoznalo) Ja brzo do naših koji su čekali vodiča i kažem im koga sam upravo vidjela...a oni:''baaaaaaah, da,da...evo i mi smo ga vidjeli...evo,ga,evo ga!'' Mislim stvarno, gdje ćeš vidjet glumca ako ne na ulazu u filmski studio???
-Jesi ga snimila?
-Nisam, bila sam uzbuđena pa nisam..
-Da, da.... -
I tako, na svakom koraku bilo je ...Evo ti Kevin. Kak su me ribali, al ja znam kaj sam vidjela...sad znam kak je ljudima koji tvrde da su vidjeli vanzemaljce,ha,ha.
I sad u Universalu su bili ti 'kartoni' za slikanje i oni poludili...evo ti Kevina,ha,ha i udri u smijeh.I tako danima.
Da, evo mi Kevina.
Inače, Universal studios je najdivnije mjesto na svijetu za djecu i mene koja se osjećam tako. Ne pričam o znamenitostima, ne radim takvu poredbu...nego feeling. Vrijeme stoji a ti si opet mali, mali...ove gospođe iz moje grupe, kad sam ih vidjela na vožnjama kako kikoču i vriskaju...to mi je bilo fenomenalno. Bilo mi je zbilja drago zbog njih. Jer kad se oči smiju..onda si fakat happy.
UNIVERSAL STUDIOS - BE YOUNG FOREVER
...priča i doživljaja previše za post, ali tremica me uhvatila kad su mi (nam) pokazali Oscara,pravog pravcatog a da ne pričam o trenu kada smo stali na scenu 'Kodak theatra'...''željela bih zahvaliti Akademiji''....un'fu*%$n' real..... i kad smo bili u post produkcijskim studijima u Universalu i moja sis' je sjela u redateljski stolac Stevena Spielberga...sječam se uzdaha uzbuđenja u grupi..kao da je sjela u Papin stolac....ma bilo je mrak, ako sad krenem post ću pisati do sutra.
U boxu još malo mojih 'kartonskih susreta'....PA ETO.
*repriza je gotova, odjavna špica curi (glazba je mrak)....ja odoh.glavno da se Apollo spustio.
*danas neću radit na *Naranči*....nemrem se skoncentrirat.
Muči me nekaj.....
petak, 15.09.2006.
gospon Ivo, odmori se zaslužio si
no. 13
večeras nema dobrog filma za pogledat. kvragu. trenutno je emisija BB na rtl-u tako da ne želim moj tv ponižavati paleći ga.
dosta mi je ono kaj vidim u tisku. i ne kužim kak Zoki voli to gledati, to fakat ne razumijem.
hbo ne mogu gledati jer nije uštekan u dnevnoj sobi a na tv 1000 je neka drametina. Baš mi je fino sjeo ''Nebo i zemlja'' neki dan. Zanima me Stoneova vizija 11.09. ali mislim da neću gledati taj film...iscrpila me ta tema tijekom godina. Imam svoju teoriju i uglavnom je slična Mooreovom Fareinhaitu 9/11 ( valjda sam dobro napisala).
Do malo prije sam buljila u crticu kak treperi iza zadnjeg slova na textu i nikako da išta napišem. Nisam ni išla do Dubrafke..i odbila sam posao koji mi je nudila. Daj zamisli imat herr Štrigu za vratom. Ufff...
* odmori se zaslužio si....gleda mi to mama iza leđa, nisam niti jednu pogledala...glumi Gregurević Ivo, legenda nad legendama. joj, kad se sjetim mojeg jadnog uleta njemu. bili smo u Zkm- u i bio je kao neki party ili nešto, uglavnom bilo je i torte...večer je odmakla, vince se popilo i prolazi G.Ivo a ja diskretno za njim i jedem tortu sa papirnatog tanjura. odjednom evo njega u mom smjeru, i nema natrag...gospodine Ivo, da vam izrazim svoje divljenje imislim da ste največa zvijezda na našem glumačkom....,hm,mm, glumačkom...NEBU? upita g.Ivo, ja reknuh daaaaaaaaaaaaa. E hvala rekne on, pruži ruku, prodrma je i produži dalje.
klikni pa vidi koliko je filmova snimio...
Ja sam još uvijek zadivljena tim našim glumcima. ( osim Gačešič-Livaković i Veljača) mislim da svi imaju nešto,tu neku iskru koja ih čini zavodljivima. Baš sam polemizirala sa Nixom, i to često radimo...da li nas na glumcima privlače oni ili njihov talent. a te dvije stvari su nerazdružive...
Igor Mešin i Boris Svrtan na primjer oni su mi genijalni..zaljubim se u obojicu dok su na sceni. a Mešin je usto prezgodan. Morala bih do Komedije i pogledati Chicago...još nisam. Vidit ću. Volim otić u Gavellu i Zkm. Gavella mi je draža ali Zkm-ovci su genijalni kao ansambl..idite gledati 'VRATA DO', Rene Medvešeka u Zkm...pa vidite.
Imam anegdotu sa Svrtanom. Radila sam na popisu stanovništva...i dođem na vrata, piše Erak/Svrtan...i to skužim nakon što sam pozvonila. Ja još bila mlađahna u to vrijeme i uhvati me trema..mislim si evo me na vratima B.Svrtana... i otvori mi njegova supruga, Nina također glumica. Uđi,uđi, sjedni, sokić,evo ja ću vam na sve odgovorit supruga mi nema doma..( ja ono,mislim si ,fala Bogu) i tak ja popunjavam, ona baca informacije a njihova mala curica se igra sa strane. ključ u bravi netko ulazi, kaže Nina, ah evo mi supruga...(TREMETINA) ulazi Boris Svrtan.
Dan,dan...on se uvali u stolicu, mala dotrči do njega i baci mu se u zagrljaj...ja sjedim i svjedočim GLORIJA magazin trenutku, bilo je super. Kad je papirologija završila ja se usudim spomenut tak neke predstave i gospodin Svrtan me pozove na predstavu tu večer u Gavellu, igrao je Woytzek...naputak je bio da ga nađem i da mu se javim 'iza'....ajme ekstaze za me opčinjenu.
Dođem ja u Gavellu, 'iza'...a tamo kao mali birc i glumci već sjede u kostimima...velim ja barmenu da me g.S pozvao i tak, dali su mi da sjednem. Gutala sam svaki njihov pokret. Dražen Kuhn je u kutu nabijao po nekom fliperu, Barbara Nola za stolićem nešto je pila, sjećam se da ju je Zidarić nešto 'pikao' pa ga je otpirila...i tak. Ludo. Među zadnjima je došao Svrtan i predstavio me Kuhnu (jer sam reka da su mi bili genijalni u Spika na spiku još davno u Kerempuhu ) obojica su mi se potpisala na plakat i to je bilo to. Još imam kemijsku sa kojom mi se potpisao...zelena, sa logom nekog njemačkog lijeka. Strašno.
Trebam do Gavelle pogledat Šovagovićeve 'Ptičice'.
Ma moram generalno poharačit kazališta ove sezone.
...evo gotova je serija...gospodine Ivo, odmori se..zaslužio si.
četvrtak, 14.09.2006.
no. 12
eto, nije upala. sad se osječam odvratno. eto mi zar to nije ono što sam htjela, što sam tražila? evo, cura gubi godinu svoga života ali glavno da sam ja zadovoljna. Ma nisam baš takva bičura. Jučer kad mi je javila...razbijesnila sam se...htjela sam otić na tu ADU i zašamarati tog Ševu. ( prof. prve godine koji ih bira) bila je tužna, kako ne bi bila...izašla sam u pola jedanaest na večer jučer...išli smo pit. Nisam nešto pila, dva fresha sam popila..jadno. Glupo je išta reči. Nije nitko umro pa da je tješimo...potrudili smo se nasrkat pivu i sjedit i blebat gluposti samo da se ne priča o.....
ma ok, ide ona opet na prijemni, mlada je ...a ja sam evo dobila još godinu sa njom.
Danas sam joj napokon vratila knjigu..imala je 10kn zakasnine.
I da, Zoran Pribičević je upao na Adu. Nekako je to slijed valjda..mister...model...glumac. A glumac?
Glumac je glumac je glumac.
Sutra idem do Dubrafke u Knapp sa svojim planom u vezi predstave.
Komadić sunca u bočici nosim ti,
nek se u tvojim očima rasvijetli.
Šareno dugino stakalce sam ti dao,
ako ti možda pogled nečiji učini nažao.
Komadić svjetla u bočici mirisni,
atom sunčanog jutra dražesni.
Kad ostaneš sama i noć se spusti,
ti malo njega iz bočice pusti.
Zrake će zaigrati posred stijene,
crtati kvadrate, bacati zlatno prstenje.
Komadić sunca u bočici zarobljeni
s tajnama o svakoj alkemijskoj mjeni.
Prašak da uzmeš kad želiš na spavanje poći
i ja ću ti noću opet u san doći.
Komadić svjetla ukradoh nebeskom svodu
tom za tvoje grudi, kao za broš s topazom.
Oboma nama da jasno svijetliti stane
kad više ni sunce nad zemljom ne grane.
srijeda, 13.09.2006.
naći muškarca za Melitu, a meni... friška figa
no. 11
baš gledam po tisućiti put ( ??? ) tu hrvatsku uspješnicu i mislim si da nema toliko glumatanja bilo bi super. I opet onaj žalosni zaključak da jedina dva glumca koja briljiraju su bez akademije.... ok, i Mešin. Ostali su mi dragi zbog kazališnih uloga.
Nije mi ta ženska nešto previše simpatična ali ovdje je baš ok. Podsječa me na mene valjda zato, sad je pitanje jel' na žalost ili što...nisam trenutno raspoložena za psihoanalizu.
*Kroz par sati Nixa će znati je li vani ili u nutra. Mene hvata tolika trema da ne znam što ću. Kad smo pričale danas preko telefona jedva sam susdržavala suze. Jer znam da je gotovo. Upala je ziher. I sad u devet kad mi to javi..ja ću pući i počet plakat i žalit samu sebe što je gubim, kvragu. I to me ždere cijeli tjedan od kada je počela sa prijemnim. I mislim si od kuda mi pravo da tako razmišljam. A znam da nisam sama u tome. Svi mi žalimo za njom. Bit će jalovo bez nje na dramskoj.. i ne samo to bit će meni jalovo bez nje kao frendice. Jer više ništa nećemo proživljavati zajedno a kave na kojima prepričavamo odvojene događaje su mi jadne, jadne, jadne..... baš mi je to čudno. Možda ja sve preuveličavam, možda se ništa neće promijeniti, možda mi moj fatalizam uvijek sve pokvari.
Ne mogu više. Ionako sve ljude guram od sebe a jedina za koju mi je stalo odlazi sama. Možda mi je to pouka, a takve kakva sam ja se može samo na taj način naučiti.
*pa čekam.....
Za Nixu.
utorak, 12.09.2006.
no. 10
totus mundus agit histrionem.
All the world's a stage
cijeli svijet je pozornica.
(iz ''Kako vam drago'', čin drugi, scena sedma)
To mi uvijek padne na pamet kad hodam gradom i promatram ljude. Promatrati ljude je korisna stvar za stvaranje karaktera u improvizacijama. Vili Matula je kralj te vještine..improvizacije. Danas sam ga vidjela na putu do Umjetničkog paviljona gdje smo Zoran i ja imali ONO sa Western Unionom. Pobrali smo ovacije...bilo me malo strah da nisam pohvatala ključne stručne riječi ali bili smo super. Meni je u stvari bio gušt improvizirati sa njim jer koliko god sam na dramskoj rijetko kaj sam odglumila sa njim....a on je jednostavno odličan.
Uglavnom, gdje sam ono stala, aha, cijeli svijet je...da, ideš ulicom i staneš na crvenom, nakupe se auti.. zeleno je...imaš minutu, ma manje, da ju prijeđeš ali ti; uvlačiš trbuh, namještaš kosu, osječaš hod u kukovima...jer oni iz auta gledaju.
Doma si u trenirki, rupica na majici, sfufljana kosa a trebaš skoknut do trgovine, ti; totalno se preodjeneš, složiš frizuru, ako imaš prišt staviš korektor, i dok se vratiš sladoled za kojeg si htio šlag se istopio.
Mrzovoljan hodaš ulicom, nekog sretneš, udahneš razvučeš osmijeh..dan,dan...i odeš dalje gunđajuči.
Razni ljudi znaju nas u različitim verzijama. Uvjeravaš sebe da si sa frendovima TI i da sa njima ne glumiš, što je određena istina ali one sekunde, a to je samo moje osobno mišljenje, kad izlaziš iz stana sa sobom nosiš maski i maski koje mijenjaš ovisno o potrebi. Ovo zvuči možda loše ali ja ne vjerujem da je. Jedno je biti licimjeran a drugo ugađati sebi.
Ja da ne nabacim ''sigurnost'' dok izlazim čamila bih doma više nego obično.
I to je onaj vjerojatno moj razlog. Volim glumu jer kad si netko drugi onda nisi ti. Ja nisam baš. I zato rado glumim, bilo na ulici ali radije na sceni.
Ne mislim da ikog varam a naročito ne svoje prijatelje. Možda varam sebe...al' vrlo važno.
* aj, Alex je izašao iz zatvora, sad ga moram rehabilitirat' i pustiti doma i završiti bloody text. Cilj mi je to napraviti do kraja tjedna pa otić sa njim do Du u Knapp. ako bi ga radili tamo. Imali bi bolje uvjete.
* Cijeli svijet je pozornica....Gary Oldman na onoj reklami za 'nokiu' je fenomanalan baš kao njegov glumački genij. On je jedan od onih koje gledam me i koji me nadahnjuju, kao jučer Philip Seymore Hoffman u ''Flawless'', po mojem već je tamo zaslužio nominaciju za Oscara ako ne i dobit' ga...uglavnom, gledaš čovjeka i znaš da glumi ali izgleda toliko stvarno i to je meni ljepota glume koja nadahnjuje jer ne možeš biti tako dobar ako u tome ne uživaš i to ne voliš.
I moraš se dati, skroz...živio dan kad se ja dam SKROZ.
AKO NISTE POGLEDAJTE.....
Phillip Seymore Hoffman * Flawless *
subota, 09.09.2006.
no.9
* Gluma je naziv koji koristimo za skup glumačkih vještina pomoću kojih glumac oblikuje lik u nekom scenskom dijelu.
* Glumac ili glumica je osoba koja glumi ili igra ulogu u nekoj umjetničkoj izvedbi. Taj se izraz obično odnosi na ljude koji glume u filmskoj industriji, na televiziji, u kazalištu ili na radiju, a ponekad se koristi i za ulične zabavljače. Osim igranja dramskih uloga, glumci mogu i pjevati, plesati, raditi samo na radiju ili "posuđivati glas".
* Prvim zablježenim glumcem se smatra Grk Tespis, koji je 530. pne. izašao na scenu Dionisovog Teatra i postao prva osoba koja je izgovorila tekst kao lik u predstavi. Zbog Tespisa, glumci su u to doba nazivani tespijanci.*Do ( ? ) stoljeća samo su se muškarci bavili glumom. U starom i srednjem vijeku, smatralo se nedostojnim i sramotnim da žena izađe na pozornicu. Prva žena je glumila u predstavi u Veneciji u 17. stoljeću.
Biti glumac ne znači samo završiti akademiju. Gluma od glumca zahtjeva potpunu predanost i ljubav prema poslu, te čelićna živce. Glumci u svom životu moraju mnogo noći uvježbavati scene u kazalištu ili za film. Glumci moraju puno putovati i puno raditi, a to zahtjeva podršku obitelji i dragih ljudi(npr. žena, djeca, dečko, cura...),jer ih često nema kod kuće, a ponekad i u gradu ili čak državi.
Posao glumca ponekad je i vrlo stresan, jer moraju mnogo uvježbavati dobivenu ulogu, jer da bi tumaćili neku osobu moraju postati ta osoba.
iz ovoga... .................... u ovo!
Dobri glumci su predani svom poslu i vole ga. Oni se trude da vam film ili predstava budu zanimljivi. Potrudite se i obratite pažnju na hrvatske filmove i predstave, jer su glumci to zaslužili. Njihov posao ih iscrpljuje iako ga vole i poštuju, a nekima je sve u životu, zato ih nagradite posjetom u kazalištu, te glasnim pljeskom, te poštivanjem njihovih filmova, a ako ste utjecajna osoba pobrinite se da dobiju veću plaću, jer je njihov posao težak kao i većina drugih poslova, a od nekih možda čak i teži.
*Redatelja se često naziva i režiserom, a ženska osoba koja vodi režiju filma naziva se redateljica ili režiserka.
moj dragi redatelj:
Kazališni redatelj je osoba koja idejno i organizacijski postavlja kazališni komad na scenu. Također sudjeluje u osmišljavanju scenskog aranžmana predstava te je odgovoran za sve aspekte scenskog čina i rad sa glumcima.
Uvijek me živciralo kaj su profe iz hrvatskog bilo osnovna bilo srednja škola kada se radio Shakespeare inzistirale da se djelo čita! Ok, pročitat ću ga ali to nije to. Shakespeare je pisao direktno za izvođenje na sceni. I tak sam ja kad smo morali u prvom srednje pročitati 'Romeo & Juliette' uzela film koji je vjerno popratio text i pogledala ga i bio mi je super... napisala sam lektiru i donijela je ženi koja me prozvala, ja sam joj sve ispričala, sve sam znala...bilježnica 5 itd. I odgovorim ja za pet i malo prije nego mi je zapisala ocjenu ja izjavim, glupača, slavodobitno evo vidite da sve znam a nisam pročitala nego pogledala djelo. BIG mistake, odbila mi je napisati ocjenu dok nisam pročitala djelo. I opet sam pokušala dokazati svoju tezu o tome da se Shakespeara treba GLEDATI a ne samo čitati..ali nije mi uspjelo. Kaže kad ćitaš sam si vizualiziraš pa je atmosfera bolja i nijedan film to ne može pokazatii...ok, ima pravo, ali ovisi koja knjiga. Nakon onih raskošnih i predivnih ekranizacija Shakespearovih djela od ruke Keneth Branagha mislim da je djelo čitati kao da uzmeš neki cool film pa iščitavaš scenarij. Ima i drugih mrak ekranizacija ali Branaghove su mi genijalne baš zato kaj je vjeran djelu. Sad mi sister ima za lektiru Hamleta. Rekla sam joj moju teoriju i složila se...naravno.
the kazališni redatelj ikad:
petak, 08.09.2006.
Alex je u zatvoru
no.8
Danas sam strpala Alexa u zatvor i stala. Trebam pokrit najvažniji dio - njegov preobražaj u dobricu - a sada mi je to toliki problem da usudim se reć' da se bojim da ne ukakam stvar. Jer imam ideju kak da to napravim i mora bit kirurški precizno inače neće biti dobro.
Do sutra.
* lažna uzbuna što se Hobbita tiče, to je netko smontirao sam... i mene jadnu alarmirao da sam svima živima javila okolo...Filip me spustio na zemlju. Pametan čovjek je prvo provjerio informaciju prije euforije.
a ništa...
*Richard Gere je jučer došao u Zagreb. Živjet će u kvartu sa Vexonom. Uuuuu, slavni susjedi.
Meni je susjed Dalibor Matanić. Sretnem ga tu i tamo u dućanu.
* Nixa mi se ne javlja..rade valjda naporno. Nije mi se ni Zoki javio, on misli ono probat pet minuta prije sigurno. Dobro ja sam text naučila....text, ha,ha..rečenice.
*tak me muči to sad!
Keksa, jesi smanjila raspored?
četvrtak, 07.09.2006.
Nixa je " SO IN"
no.7
Dakle Nixa je prošla u uži krug. Sada joj slijedi par dana raznih proispitivanja i naravno ona upada. Nije mi ništa rekla za Luku tako da predpostavljam da nije prošao...što mi je totalan apsurd jer on je genije na sceni..no mlad je dečec ima još dosta šansi.
Moja žalost prelazi u stadij poricanja..sve je dobro dok ne postanem BIJESNA.
No o tom mom bijesu slijedeći tjedan.
HAPPY!!! Malo prije sam saznala da je 19. 12. premijera " Hobbita", i to bez veze lutajući limewireom. Gotovo sam vrisnula od sreće, ( fanovi me razumiju ) I mislim si, taj Jackson je genijalac. Imam filing da je snimao taj film u isto vrijeme kad i Gospodare...i držao to u tajnosti do dana današnjeg...JEDVA ČEKAM.
Jučer su trebali snimit prilog o meni kako potrošiti 1000 kn za par sati. Napravila sam sebi i bratcu malom putovnice, sebi osobnu kupila sestri tenisice, bon za mobitel..počastila ekipu sa sladoledom, dala drugoj sestri 100 kn-a i ostala na 150 kn koje sam potrošila danas.
Živjela.
Napisala sam text sve do scene kad Alex upadne babi sa mačkama u kuću...jeeeeee!
Smsala sam Doris u vezi svlačenja na sceni i rekla je da nema problema samo da mora pročitati text. Ne mislim je skidati do kraja ( naročito ne pred herr Štrigom), treba mi samo u gagicama i grudnjaku na par sekundi....ODUŠEVILA me kad je pristala. Moram extra pažljivo napisati taj dio, da bude pametno i smisleno, da to ne radi bez - veze.
Konačna odluka, pripovijedač ( jel' pripovIJEdač ili pripoVJedač?) će biti Zoki. Mislila sam Dinka, ali kako sam pisala tako mi je Zokijevo lice dolazilo i odluka je pala....
Idem sad gledati Litlle voice..po milijarditi put.
...i gledam babu na tv reklami, nasukala se sa Šimom na otoku i ona se žali ?!
Keksa, you are going to the Gibonni's concert alone?
(očekujem odgovor na engleskom u formi smsa)
ponedjeljak, 04.09.2006.
počelo je - počelo....
no. 6
Počela je škola..jeeeee, četvero klinaca razišlo se svatko u svoju školicu a meni su počeli praznici!
Počeo je i moj rad na formiranju scenarija...jeeeeeeee, a ovdje se ne veselim samo toj činjenici nego i tome da sam napokon mrdnula lijenom guzicom i primila se posla.
Uhvatila me euforija još jučer na večer kad sam se našla sa Nixom i Vedranom. Htjeli su da pogledam što su spremili za prijemni, što me zateklo..ali sam poslije ostala ganuta tolikim povjerenjem.
Išli su danas ali nisu stigli na red pa su ih prebacili za sutra. Bolje tako nego da ih ovi umorni i živčani rešetaju.
Spremili su super stvari. Vexon ima jedan monolog, *Jocker* se zove, koji je napisao njegov bratić i super ga izvodi, baš onako sa guštom.
Nixa..spremila je predivne pjesme i dva monologa baš onako ženska, jedan negativni u kojem je žrtva a drugi u kojem odbija biti žrtvom.
Najjača ni je pjesma koju je V. odabrao a ide ovako:
Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.
Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lisće što vir ga vije
za let si, dušo, stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet sto nema korijena.
(Tin Ujević )
Valjda me taklo jer sam baš prije toga imala sranje doma sa fizičkim stvoriteljem koji me toliko raspigao da sam htjela pobjeć', pobjeć' nekamo...
N. i V. su mi tako lijepo uljepšali dan i onda taj stih .."tašte su suze, a jadikovke neće gorki ublažit san..."
Išli smo u Medvedgrad na pivce i raspreli o svemu živom. Zajednička fantazija nam je da imamo svoje kazalište, uz fantaziju da nam je HNK-a kuća i da imamo žirafu za kućnog ljubimca kojeg će V. svako jutro vodit' u šetnju pijuckajući čajić..sa cilindrom na glavama. (da, i žirafa bi imala cilindar).
Ali naše priče postanu takva stvarnost da smo totalno nepokolebljivi...vlastito kazalište. Misao lansirana u svemir.
Dan prije toga bjasmo u "Krivom putu" Anči, V. i Akademac koji se pojavio na moje veliko iznenađenje i radost.
Njega obožavam. ishvalili smo njegov nastup na otvorenju Dubrovačkih... i izmaltretirali ga raznoraznim pitanjima, ok. uglavnom ja ali svejedno...nije baš puno otkrio. Kužim ja, nikad protiv kolega...ali ispričao je 2 mrak vica.
-Dobar dan.- kaže Gluma.
- A tko ste vi?- upita Gačešić - Livaković
- Ja sam Gluma.- odgovara Gluma.
- Aaa.. - začudi se Gačešić - Livaković - Nisam vas tako zamišljala. -
2. Umre Ksenija Pajić i dođe Sv. petru pred ulaz u Raj.
- Sorry. - kaže Sv.Petar - Ne možeš u Raj, znaš kako je, glumica si i to,a kazalište i glumci ne idu u Raj, žao mi je. -
Ali Ksenija Pajić navalila da uđe pa je uspjela nagovorit Sv. Petra da ju pusti da barem virne u Raj ako ne smije ući...
Smiluje se Sv.Petar Kseniji pa je pusti da virne..a kad ono u sred Raja u jacuzziu brčka se Gačešić - Livaković...
- Pa, kako?!- zgranuto će Ksenija Pajić. -Pa meni si rekao da glumci ne smiju u Raj! -
A Sv. će Petar na to: - Auf, koje li glumice...-
Gogo i njegovi vicevi...definitivno pobjeđuje onaj o sarmi...Sarmaaaa! Ali neću ga ispričati jer bit' će u predstavi, njemu u čast.
Totalno se oduševio kad sam mu rekla da radim *Paklenu*...
Ma uglavnom svi su oduševljeni.
Rekla sam Anči i Vexonu i jednako su reagirali iako V. nije pogledao film sve do jučer. I oduševio se.
Ok, leđa me ubijaju... CSI je počeo. Idem.
Keksa, nadam se da je zadaća bila dobra.
Zastor pada -------------------- SAD!
petak, 01.09.2006.
Filip is IN!!!
no. 5
Malo prije stigao mi je mejl..Filip javlja da je oduševljen idejom o Paklenoj i da misli da će biti teško radit ulogu ali da će se trudit' ...yes!!!!!
Znam da će biti genijalan.
Vrijeme je da se bacim na posao..još sam u stadiju tugovanja zbog Nixe. Ali kako Sting reče. Ako nekoga voliš - pusti ga!
Zvala me Anči, sutra u Krivom putu..ovaj puta nema izmotavanja. Sutra - PIVA!!!!