Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/predstave

Marketing

no. 12
eto, nije upala. sad se osječam odvratno. eto mi zar to nije ono što sam htjela, što sam tražila? evo, cura gubi godinu svoga života ali glavno da sam ja zadovoljna. Ma nisam baš takva bičura. Jučer kad mi je javila...razbijesnila sam se...htjela sam otić na tu ADU i zašamarati tog Ševu. ( prof. prve godine koji ih bira) bila je tužna, kako ne bi bila...izašla sam u pola jedanaest na večer jučer...išli smo pit. Nisam nešto pila, dva fresha sam popila..jadno. Glupo je išta reči. Nije nitko umro pa da je tješimo...potrudili smo se nasrkat pivu i sjedit i blebat gluposti samo da se ne priča o.....
ma ok, ide ona opet na prijemni, mlada je ...a ja sam evo dobila još godinu sa njom.
Danas sam joj napokon vratila knjigu..imala je 10kn zakasnine.

I da, Zoran Pribičević je upao na Adu. Nekako je to slijed valjda..mister...model...glumac. A glumac?
Glumac je glumac je glumac.
Sutra idem do Dubrafke u Knapp sa svojim planom u vezi predstave.

KOMADIĆ SUNCA

Komadić sunca u bočici nosim ti,
nek se u tvojim očima rasvijetli.

Šareno dugino stakalce sam ti dao,
ako ti možda pogled nečiji učini nažao.

Komadić svjetla u bočici mirisni,
atom sunčanog jutra dražesni.

Kad ostaneš sama i noć se spusti,
ti malo njega iz bočice pusti.

Zrake će zaigrati posred stijene,
crtati kvadrate, bacati zlatno prstenje.

Komadić sunca u bočici zarobljeni
s tajnama o svakoj alkemijskoj mjeni.

Prašak da uzmeš kad želiš na spavanje poći
i ja ću ti noću opet u san doći.

Komadić svjetla ukradoh nebeskom svodu
tom za tvoje grudi, kao za broš s topazom.

Oboma nama da jasno svijetliti stane
kad više ni sunce nad zemljom ne grane.


Post je objavljen 14.09.2006. u 22:00 sati.