Sve je ostalo tišina ...

četvrtak, 31.08.2006.

primite mene!

no. 4
Danas sam se vidjela sa Nixom i Zokijem.
Zoki ne voli Akademiju i na kavi je toliko ribao Nixu što ide na prijemni da joj je iskreno postalo krivo. A Zoki ne kuži koliki utjecaj ima za nas, gotovo fanatičnih razmjera. Pita Nixa poslije kada je otišao da ne razumije zašto je to toliko dira, to što on govori....što god bi joj rekla ne bi je utješilo.
To je jednostavno Zoki. Mogla bih raspresti priču o tom nesvakidašnjem čovjeku ali eto nije zgodno jer možda on to ne bi htio.
Mislim da je riba toliko jer mu je žao i krivo što je više neće bit na dramskoj ako upadne...i zbilja mislim da mu je jako žao.
Nixa će upasti ziher, na moju radost i žalost. Drago mi je zbog nje a sebično žao zbog mene jer ću je izgubit ko frendicu. Dramska neće bit ista bez nje.
Gogu sam preboljela iako mi nekad full fali...jednostavino kaže on nemaš vremena za ništa, po cijele dane su na Adu od jutra do sutra. Blago njima što god Zoki rekao.
Ja o toj Akademiji sanjam od kada mi je bila totalna mistika i toliko sam je veličala a u nutra sam zamišljala Bogove kako sjede na zlatnim oblacima i podučavaju nas smrtnike toj divnoj vještini.
Danas znam neke stvari ali ipak uhvati me ta luđačka želja za tom Akademijom da se grizem od ljubomore na sve živo koje tamo obitava.
Zoki bi me sad popljuvao.

A zašto nisam? Ha, zato jer sam prokleta kukavica i to mi je stvar za kojom ću žaliti na svojoj smrtnoj postelji.
Nekada se toliko razbijesnim sama na sebe što nisam nikada otišla iako znam da nikada ne bih ni upala tako da ali svejedno...uvijek ću se pitati što ako?!
Koliko god imam protiv nekih ljudi tamo skidam kapu svima jer napravili su veliku stvar - upali su. Svake godine prijavi ih se oko dvjestotinjak a upadne ih osam ili deset.
Nekad se i pitam od kuda poriv za tom Akademijom, i ovako glumim, eto i režiram po malo..valjda ta neka potreba da budeš priznat. Ma nemam pojma. Ljudi padaju u depresije za vrijeme Božića a ja za vrijeme prijemnih na Adu.

Nixi je brat glumac, sa diplomom i odličan je. Blago si ga njenim roditeljima...dva glumca u obitelji. Bit će novi Šovagovići.

Inače, bili smo na kavi u Kavkazu (prvi puta sam bila tamo) i promatram našu okolinu..svi se nekako drže snoty i odaju dojam da raspredaju o tko zna čemu svetom i tako duboko prožeto umjetnošču. Mi smo kojih pola sata prepričavali Oz i umirali od smijeha.

Rekla sam Zokiju i Filipu za *Paklenu*. Zoki nije ništa komentirao..ali nije me to iznenadilo, a Filipu sam mejlala jer znam da ne čita tako često mejlove pa će vjerojatno to prije čuti nego pročitati.

Moram sredit dvoranu za probe, još nisam išla pitati..nekako sumnjam da ćemo je dobit ali moram tražit.

- 02.09. u 9h u jutro na Maruličevom trgu je audicija za onaj film sa Richard Gereom...možda odem.
- Moram učit text za ove situacije koje ćemo igrati dvanaestog...moram, moram, moram!!!
- moram početi trčati, moram, moram, moram.

Kuhinja je puna pločica koje moram zapuniti pa onda brisati. Glavno da Konzum ne ostane ne registriran, ali lova je lova ai doma radim pa se nemam kaj bunit.


Idem sad gledati M*A*S*H koji sam si snimila jer nisam mogla gledati. Malo Henrya i ekipe prije spavanja dobro dođe.

A " Naranča..." ?




Sutra!

utorak, 29.08.2006.

no. 3
Danas sam radila. slatka isprika, ali trackajući po tim pločicama duboko sam razmišljala. Riješila sam uvodnu scenu i jedva čekam da to postavim da vidim i da se zguštam.
Samo, izgleda da će biti problema sa mjestom postavke....prošle godine radili smo u mjesnoj zajednici. Ove godine nisam sigurna hoću li dobit tu istu dvoranu. Uletjela je hrpa raznih udruga i sve do jedne plačaju korištenje.. mi im nismo baš isplativi.

Zvala me Nixa na kavicu ali kako sam radila nisam mogla ići. Nisam je vidjela od kad se vratila a ispada da je danima već izbjegavam. A nije istina.

Onda sam dobila mejl od cure koja mi je full draga ali nikako da se nađem sa njom i nju zbilja izgleda da zapostavljam. Njen mejl me zbedirao. Tako mi je Ivana otišla iz života, a bila je super. Moram odgovorit na mejl a ne znam kaj da napišem. Istina će me osloboditi.

Iskreno, danas se nisam bavila previše textom. Sutra,sutra, sutra...obećajem sama sebi. Sada oko osam čeka me nova pošiljka pločica.

Narator: Općina je bodrila svoje stanare. Iznad lifta pisalo je crvenim slovima: RAD OSLOBAĐA! - Ha! - rekao je Alex.
Alex: Ha!
Narator: Da, oslobađa vas života!
Alex: Da, oslobađa vas života!
To me podsjetilo na Orwellovu '84. (Morala sam ubaciti.)

Malo ću danas prolistati onaj dio kad je Alex u zatvoru,... Već vidim Zokija k'o Velečasnog. Biti će MRAK.
Danas je zadnja od "Ptica.." Maggie će zveknuti Ralphu istinu da je Dane njegov..nakon što ga pokopaju. Uaaaa, Maggie!!

Ma nemam danas kaj napisati. Ekipa iz Oza postavlja Macbetha. Kod njih neće biti čudno ako koji od glumaca umre ( a hoće).. ionako kolju jedni druge na dnevnoj bazi.

Nazvala me Nixa, sjedi u bircu preko puta moje kuće..želi da dođem. Idem je izgrliti i izljubiti. Već je vrijeme.

ponedjeljak, 28.08.2006.

no. 2
Zvala me Anči malo prije i tak brbljamo, prepričava more i Kutinu i Beograd i Žumberak ( a ja sjedila cijelo ljeto doma), i pita me jel sam spremila kaj za ovu godinu (lask-lask, meni nos do neba)..a ja velim da jesam ali neću reći. Kažem joj samo da će između ostalog igrat muškarca u jednoj sceni..(njoj ništa strano, već ga je igrala jednom). Nisam joj rekla da je taj muškarac stari profesor kojeg Alex i ekipa premlate na mrtvo ime..ha,ha.

Anči radi u centru u kojem je "teatar G", obavijestila me da nam dramska počinje tek u desetom mjesecu!!!!! Ne mogu izdržati više. Moram počet i završit svoju da počnemo više...radi mi se.

Danas sam sjedila za stolom i buljila u omot knjige. Imam knjigu cijelo ljeto i ništa. Par mizernih zabilješki. Sve što sam napravila produkt je zadnja dva tjedna. Baš kad se stvaralaštvo zahuktalo bio je 16.08. (već treći puta bio je 16.)
Sve u redu, Nixa je produžila knjigu. Ja kažem zadnji puta.

Gomilam scenu na scenu i imam materijala za dva sata. Scene jure glavom k'o plesne sekvence u Moulin Rougeu. (bit' će na tveu ovaj tjedan) Ne bi tih 2 sata bio problem da za predstavu poželjno trajanje nije max sat vremena.

Čitala sam negdje da je Anthony Burgges inače profesor na nekom otočju u ne znam kojem moru podučavao dječake egleskom ili nešto tako. Nemam činjenica pišem po sječanju. I onda mu je puklo pa se vratio doma i napisao Paklenu.
Jesu li mu otočni dječaci bili nadahnuće ili kad se vratio je uvidio kakvi su njegovi engleski dječaci ustvari.

U romanu mi je super taj kvazi svijet u kojem se radnja odvija iako je to Engleska sa svojom kulturom i to. Meni je to problem staviti na scenu...moja vizija biti će pola od te kvazi verzije. Radije bih to prebacila u naš svijet ali to mi je otrcano. Kada John postane Ivek,George Jurek , južni Bronx - donja Dubrava a oprah show Sanja.
Mislim ne treba toliko podilazit publici iako se ona voli poistovjetiti sa stvarima i događajima na sceni ili ekranu.

Evo opet sam se spetljala u vlastitom promišljanju. Idem "na glavu" jer drugačije ne znam. Ljudi oko mene znaju pa ću se osloniti na njih. Sada mi super zvuči činjenica da radim "Paklenu.."

Nisam rekla nikom pa me zanima reakcija.
Filip mi je na pameti od prve sekunde za ulogu Alexa. Ostali će glumit sve ostalo.
Želim Dinka za pripovjedača ali nisam sigurna. Ne zbog njega nego zbog njegovog vremena. Često putuje - i što ako baš tada bude na putu.
Evo o čemu ja razmišljam a zeček u šumi.

Stalno razmišljam o glazbi. Koju stvar da koju ne...previše sam ih već odabrala. Ziher mi je 'Riders on the storm' za scenu divljanja po kući onog pisca kojem siluju ženu.
Pa silovanje..kako ga prikazati. Realno je dosadno ali je i izazov za glumce amatere koji su si prvenstveno prijatelji i među njima nema profesionalizma u tom smjeru. " Will act fuckin' for paycheque ". Vidim Veljaču kako stoji na ulici sa tim natpisom.

Gledala sam Dogville opet neki dan (J.Caan njam,njam).
John Hurt je pripovijedač. Sviđa mi se kako nas vodi kroz film kao da priča neku lijepu poučnu bajku a na ekranu tjeskoba.
Mislim to iskoristiti za svojeg pripovijedača.

Sjedim i dumam. Zakaj ne počinjem? Blok čeka, kemijska čeka..Nixa je u stanju pripravnosti za ispravljanje č i ć.

U srijedu bi se trebala naći sa svojima na pivi. Hm, mi i piva, trebali bi zamjeniti primjer simbioze u školskim knjigama. Van moruzgva i rak samac. Unutra mi i piva. Dok smo radili ove dvije predstave mislim da su razne pivovare živjele na naš račun.
Možda, nesvjesno, i u tome želimo biti poput naših kolega sa diplomom.
Jedva čekam da ih vidim. Trebala sam već u petak ali nisam. Nisam mogla. ( sasvim jedna druga priča). Fali mi Nixa najviše.

Dakle srijeda. Pivica i možda natuknica o mojem velikom planu.

nedjelja, 27.08.2006.

no.1 - kako mi je palo na pamet uopće?
Ne znam kak mi je palo na pamet radit predstavu prošle godine uopće ali napravila sam je. Tisuće strahova i neprospavanih noći donijelo je neki rezultat.
Sjećam se točnog trenutka kad sam ziher odlučila. Bila sam na svom radnom mjestu, u sobi na krevetu pred teveom, i stiskala gumbiće..stala sam na Oteveu.
Bio je dokumentarac sineka Olivera Stonea koji je popratio tatu dok je ovaj snimao 'Alexandra'. I samo mi je došlo. Radim predstavu. To je bilo pred ljeto 2005.
Ideja je bila od prije..prebaciti film na scenu, tj. probati to napraviti. Sad koji film? Odmah sam se sjetila dva koja obožavam i koje bi bilo fora baciti na scenu.
'Muriel se udaje' (australski film) i 'The Snapper' (irski film) . Muriel je kao debela koja vapi za društvom istalno se svuda gura i strašno bi se udala i živi u uvjerenju da ako skine kile evo ženika.. malo bi mi to bilo prebiografski pa sam odustala. Ostala je dakle totalno rasturena irska obitelj koja ima hrpetinu djece a najstarija objavi da je trudna. Naravno da ne želi reći tko je tatica i to dovodi do niza zamršenih situacija a naročito sa tatom kojeg obožava a i on nju. Naravno tu je galerija likova od njenih frendica pa do tatinih prijatelja i tajanstvnog španjolskog mornara za kojeg je ona objavila da je otac djeteta.

Uzela sam film , bilježnicu i prevela film plus kaj sam krala malo sa titlova. To je trajalo par dana. Onda je pala prva stvaralačka kriza. Kako ću ja to, pa jedva da sam odglumila u par predstava, ne znam toliko o kazalištu i bla,bla...što stvari samo da odustanem.
Oliver Stone, vratila sam filing i krenula. I onda sam črčkala po papirima cijelo ljeto. Pred kraj bila sam recimo zadovoljna sa svojom tvorevinom.

Nixa i ja našle smo se na kavi i ja sam joj uvalila text. U trenutku kada je ona poduprijela moju suludu ideju da sama napravim predstavu bio mi je znak da sad nema natrag. Ona postala moj Oliver Stone. Naravno kako ja nemam pojma o č i ć ostavila sam joj text da ispravi sve što se gramatički ispraviti da. I zarolala sam stvar. Prepisala na kompu, umnožila i sjela razmisliti tko bi koga igrao. Za neke sam odmah znala a za neke sam razmišljala previše. Nixa je trebala bit Jacky ali dobila je Sharon, glavnu žensku ulogu.
Za Taticu sam na početku ljeta mislila Gogu ali ADU je napravila svoje i ukrala mi ga. Zazo sam i čekala sa ulogama jer inače bih odmah ponudila Tatu Zokiju.
Njemu sam sa strahom predala text, a on nije tada ni znao da ću to ja radit'..rekla mi je Nixa poslije da je pitao a tko bi to režirao...ajoj.
Jadno moje samopouzdanje bilo je nikakvo.
Na prvoj probi tresla sam se k'o prutić ali moji prijatelji, glumci - od prvog do zadnjeg profesionalci radili su sami. Nije me ni trebalo. Žao mi je zbog Luke ali nije mi žao zbog Viteza.

Radili smo od prvog do petog mjeseca 2006. Prijavili se na Skaz pod imenom "Kranjčević" iostalo su bila dva tjedna u kojima sam uživala kao nikad a za sve su bili zaslužni "moji glumci".
"Moji glumci" ujedno su moje kolege i prijatelji iz "teatra G" ( vidi Knapp) sa kojima ja glumim. Bila sam slobodna i bahata za svoju predstavu uzeti onoga tko mi treba. Igrala sam se redatelja bez producenta za vratom.

Ušli smo među osam najuspješnijih predstava na Skazu od trideset osam odigranih. Bahato. Bila sam doma kad su objavljivali tko ide dalje. Nisam mogla doći. Nazvala me Nixa i bacila bombu. Prošli smo i sa "teatrom G" i sa " Kranjčevićem"...bebice nisu ridale toliko koliko ja tada.

Nixa je osvojila *Dasku koja život znači* za Sharon. To mi je bila trešnjica na šlagu na velikoj čokoladnoj torti.
Predstava "Pogreb" u kojoj ja glumim bila je nominirana za najbolju , a Luka? On je osvojio *Dasku* za najbolju mušku ulogu.

I kada je sezona završila i kada smo odigrali zadnji puta predstavu odmah sam znala da opet radim predstavu i slijedeće godine. Znala sam odmah što.
Ali nisam im rekla. Nixa zna. Posudila mi je knjigu iz knjižnice koja je kod mene cijelo ljeto. Volim moju Nixu. I nju će mi ADU ukrasti ove godine.
Ljeto je pri kraju, ja još nisam napravila scenarij...još imam posla.

moji glumci i jedan akademac nad najlijepšim poklonom koji sam dobila

Ove godine uzeh si malo veći zalogaj torte ( volim jesti tortu) ...radit ću *Paklenu naranču* Anthony Burgessa.
Alex mi je jedan od dražih filmskih likova. Super mi je knjiga ali film mi je jači..opet ću se malo pozabaviti bacanjem filma na scenu. Volim film, volim kazalište..cilj mi je to pomiješati.Ulazim u vode Stanley Kubricka...velika duboka voda. Ili ću plivati ili ću potonuti. Što god samo da ne lebdim u sredini.Ali ja? opet radim predstavu...jesam li tašta? Je li mi neki lokalni uspjeh udario u glavu? opet ću umirati od straha ali imam jednu iza sebe imam "moje glumce"...i ako želite samnom od prvoga dana pa do premijere ja Vas zovem!!!!

Vodit će nas slobodna i maglovita vila, lijepa i slijepa........ avantura!!!

27.08.2006. u 21:49 • 2 Komentara • Print • #

Sljedeći mjesec >>