Marketing
no.1 - kako mi je palo na pamet uopće?
Ne znam kak mi je palo na pamet radit predstavu prošle godine uopće ali napravila sam je. Tisuće strahova i neprospavanih noći donijelo je neki rezultat.
Sjećam se točnog trenutka kad sam ziher odlučila. Bila sam na svom radnom mjestu, u sobi na krevetu pred teveom, i stiskala gumbiće..stala sam na Oteveu.
Bio je dokumentarac sineka Olivera Stonea koji je popratio tatu dok je ovaj snimao 'Alexandra'. I samo mi je došlo. Radim predstavu. To je bilo pred ljeto 2005.
Ideja je bila od prije..prebaciti film na scenu, tj. probati to napraviti. Sad koji film? Odmah sam se sjetila dva koja obožavam i koje bi bilo fora baciti na scenu.
'Muriel se udaje' (australski film) i 'The Snapper' (irski film) . Muriel je kao debela koja vapi za društvom istalno se svuda gura i strašno bi se udala i živi u uvjerenju da ako skine kile evo ženika.. malo bi mi to bilo prebiografski pa sam odustala. Ostala je dakle totalno rasturena irska obitelj koja ima hrpetinu djece a najstarija objavi da je trudna. Naravno da ne želi reći tko je tatica i to dovodi do niza zamršenih situacija a naročito sa tatom kojeg obožava a i on nju. Naravno tu je galerija likova od njenih frendica pa do tatinih prijatelja i tajanstvnog španjolskog mornara za kojeg je ona objavila da je otac djeteta.
Uzela sam film , bilježnicu i prevela film plus kaj sam krala malo sa titlova. To je trajalo par dana. Onda je pala prva stvaralačka kriza. Kako ću ja to, pa jedva da sam odglumila u par predstava, ne znam toliko o kazalištu i bla,bla...što stvari samo da odustanem.
Oliver Stone, vratila sam filing i krenula. I onda sam črčkala po papirima cijelo ljeto. Pred kraj bila sam recimo zadovoljna sa svojom tvorevinom.
Nixa i ja našle smo se na kavi i ja sam joj uvalila text. U trenutku kada je ona poduprijela moju suludu ideju da sama napravim predstavu bio mi je znak da sad nema natrag. Ona postala moj Oliver Stone. Naravno kako ja nemam pojma o č i ć ostavila sam joj text da ispravi sve što se gramatički ispraviti da. I zarolala sam stvar. Prepisala na kompu, umnožila i sjela razmisliti tko bi koga igrao. Za neke sam odmah znala a za neke sam razmišljala previše. Nixa je trebala bit Jacky ali dobila je Sharon, glavnu žensku ulogu.
Za Taticu sam na početku ljeta mislila Gogu ali ADU je napravila svoje i ukrala mi ga. Zazo sam i čekala sa ulogama jer inače bih odmah ponudila Tatu Zokiju.
Njemu sam sa strahom predala text, a on nije tada ni znao da ću to ja radit'..rekla mi je Nixa poslije da je pitao a tko bi to režirao...ajoj.
Jadno moje samopouzdanje bilo je nikakvo.
Na prvoj probi tresla sam se k'o prutić ali moji prijatelji, glumci - od prvog do zadnjeg profesionalci radili su sami. Nije me ni trebalo. Žao mi je zbog Luke ali nije mi žao zbog Viteza.
Radili smo od prvog do petog mjeseca 2006. Prijavili se na Skaz pod imenom "Kranjčević" iostalo su bila dva tjedna u kojima sam uživala kao nikad a za sve su bili zaslužni "moji glumci".
"Moji glumci" ujedno su moje kolege i prijatelji iz "teatra G" ( vidi Knapp) sa kojima ja glumim. Bila sam slobodna i bahata za svoju predstavu uzeti onoga tko mi treba. Igrala sam se redatelja bez producenta za vratom.
Ušli smo među osam najuspješnijih predstava na Skazu od trideset osam odigranih. Bahato. Bila sam doma kad su objavljivali tko ide dalje. Nisam mogla doći. Nazvala me Nixa i bacila bombu. Prošli smo i sa "teatrom G" i sa " Kranjčevićem"...bebice nisu ridale toliko koliko ja tada.
Nixa je osvojila *Dasku koja život znači* za Sharon. To mi je bila trešnjica na šlagu na velikoj čokoladnoj torti.
Predstava "Pogreb" u kojoj ja glumim bila je nominirana za najbolju , a Luka? On je osvojio *Dasku* za najbolju mušku ulogu.
I kada je sezona završila i kada smo odigrali zadnji puta predstavu odmah sam znala da opet radim predstavu i slijedeće godine. Znala sam odmah što.
Ali nisam im rekla. Nixa zna. Posudila mi je knjigu iz knjižnice koja je kod mene cijelo ljeto. Volim moju Nixu. I nju će mi ADU ukrasti ove godine.
Ljeto je pri kraju, ja još nisam napravila scenarij...još imam posla.
moji glumci i jedan akademac nad najlijepšim poklonom koji sam dobila
Ove godine uzeh si malo veći zalogaj torte ( volim jesti tortu) ...radit ću *Paklenu naranču* Anthony Burgessa.
Alex mi je jedan od dražih filmskih likova. Super mi je knjiga ali film mi je jači..opet ću se malo pozabaviti bacanjem filma na scenu. Volim film, volim kazalište..cilj mi je to pomiješati.Ulazim u vode Stanley Kubricka...velika duboka voda. Ili ću plivati ili ću potonuti. Što god samo da ne lebdim u sredini.Ali ja? opet radim predstavu...jesam li tašta? Je li mi neki lokalni uspjeh udario u glavu? opet ću umirati od straha ali imam jednu iza sebe imam "moje glumce"...i ako želite samnom od prvoga dana pa do premijere ja Vas zovem!!!!
Vodit će nas slobodna i maglovita vila, lijepa i slijepa........ avantura!!!
Post je objavljen 27.08.2006. u 21:49 sati.