no. 2
Zvala me Anči malo prije i tak brbljamo, prepričava more i Kutinu i Beograd i Žumberak ( a ja sjedila cijelo ljeto doma), i pita me jel sam spremila kaj za ovu godinu (lask-lask, meni nos do neba)..a ja velim da jesam ali neću reći. Kažem joj samo da će između ostalog igrat muškarca u jednoj sceni..(njoj ništa strano, već ga je igrala jednom). Nisam joj rekla da je taj muškarac stari profesor kojeg Alex i ekipa premlate na mrtvo ime..ha,ha.
Anči radi u centru u kojem je "teatar G", obavijestila me da nam dramska počinje tek u desetom mjesecu!!!!! Ne mogu izdržati više. Moram počet i završit svoju da počnemo više...radi mi se.
Danas sam sjedila za stolom i buljila u omot knjige. Imam knjigu cijelo ljeto i ništa. Par mizernih zabilješki. Sve što sam napravila produkt je zadnja dva tjedna. Baš kad se stvaralaštvo zahuktalo bio je 16.08. (već treći puta bio je 16.)
Sve u redu, Nixa je produžila knjigu. Ja kažem zadnji puta.
Gomilam scenu na scenu i imam materijala za dva sata. Scene jure glavom k'o plesne sekvence u Moulin Rougeu. (bit' će na tveu ovaj tjedan) Ne bi tih 2 sata bio problem da za predstavu poželjno trajanje nije max sat vremena.
Čitala sam negdje da je Anthony Burgges inače profesor na nekom otočju u ne znam kojem moru podučavao dječake egleskom ili nešto tako. Nemam činjenica pišem po sječanju. I onda mu je puklo pa se vratio doma i napisao Paklenu.
Jesu li mu otočni dječaci bili nadahnuće ili kad se vratio je uvidio kakvi su njegovi engleski dječaci ustvari.
U romanu mi je super taj kvazi svijet u kojem se radnja odvija iako je to Engleska sa svojom kulturom i to. Meni je to problem staviti na scenu...moja vizija biti će pola od te kvazi verzije. Radije bih to prebacila u naš svijet ali to mi je otrcano. Kada John postane Ivek,George Jurek , južni Bronx - donja Dubrava a oprah show Sanja.
Mislim ne treba toliko podilazit publici iako se ona voli poistovjetiti sa stvarima i događajima na sceni ili ekranu.
Evo opet sam se spetljala u vlastitom promišljanju. Idem "na glavu" jer drugačije ne znam. Ljudi oko mene znaju pa ću se osloniti na njih. Sada mi super zvuči činjenica da radim "Paklenu.."
Nisam rekla nikom pa me zanima reakcija.
Filip mi je na pameti od prve sekunde za ulogu Alexa. Ostali će glumit sve ostalo.
Želim Dinka za pripovjedača ali nisam sigurna. Ne zbog njega nego zbog njegovog vremena. Često putuje - i što ako baš tada bude na putu.
Evo o čemu ja razmišljam a zeček u šumi.
Stalno razmišljam o glazbi. Koju stvar da koju ne...previše sam ih već odabrala. Ziher mi je 'Riders on the storm' za scenu divljanja po kući onog pisca kojem siluju ženu.
Pa silovanje..kako ga prikazati. Realno je dosadno ali je i izazov za glumce amatere koji su si prvenstveno prijatelji i među njima nema profesionalizma u tom smjeru. " Will act fuckin' for paycheque ". Vidim Veljaču kako stoji na ulici sa tim natpisom.

Gledala sam Dogville opet neki dan (J.Caan njam,njam).
John Hurt je pripovijedač. Sviđa mi se kako nas vodi kroz film kao da priča neku lijepu poučnu bajku a na ekranu tjeskoba.
Mislim to iskoristiti za svojeg pripovijedača.
Sjedim i dumam. Zakaj ne počinjem? Blok čeka, kemijska čeka..Nixa je u stanju pripravnosti za ispravljanje č i ć.
U srijedu bi se trebala naći sa svojima na pivi. Hm, mi i piva, trebali bi zamjeniti primjer simbioze u školskim knjigama. Van moruzgva i rak samac. Unutra mi i piva. Dok smo radili ove dvije predstave mislim da su razne pivovare živjele na naš račun.
Možda, nesvjesno, i u tome želimo biti poput naših kolega sa diplomom.
Jedva čekam da ih vidim. Trebala sam već u petak ali nisam. Nisam mogla. ( sasvim jedna druga priča). Fali mi Nixa najviše.
Dakle srijeda. Pivica i možda natuknica o mojem velikom planu.
Post je objavljen 28.08.2006. u 18:46 sati.