srijeda, 13.09.2006.
naći muškarca za Melitu, a meni... friška figa
no. 11
baš gledam po tisućiti put ( ??? ) tu hrvatsku uspješnicu i mislim si da nema toliko glumatanja bilo bi super. I opet onaj žalosni zaključak da jedina dva glumca koja briljiraju su bez akademije.... ok, i Mešin. Ostali su mi dragi zbog kazališnih uloga.
Nije mi ta ženska nešto previše simpatična ali ovdje je baš ok. Podsječa me na mene valjda zato, sad je pitanje jel' na žalost ili što...nisam trenutno raspoložena za psihoanalizu.
*Kroz par sati Nixa će znati je li vani ili u nutra. Mene hvata tolika trema da ne znam što ću. Kad smo pričale danas preko telefona jedva sam susdržavala suze. Jer znam da je gotovo. Upala je ziher. I sad u devet kad mi to javi..ja ću pući i počet plakat i žalit samu sebe što je gubim, kvragu. I to me ždere cijeli tjedan od kada je počela sa prijemnim. I mislim si od kuda mi pravo da tako razmišljam. A znam da nisam sama u tome. Svi mi žalimo za njom. Bit će jalovo bez nje na dramskoj.. i ne samo to bit će meni jalovo bez nje kao frendice. Jer više ništa nećemo proživljavati zajedno a kave na kojima prepričavamo odvojene događaje su mi jadne, jadne, jadne..... baš mi je to čudno. Možda ja sve preuveličavam, možda se ništa neće promijeniti, možda mi moj fatalizam uvijek sve pokvari.
Ne mogu više. Ionako sve ljude guram od sebe a jedina za koju mi je stalo odlazi sama. Možda mi je to pouka, a takve kakva sam ja se može samo na taj način naučiti.
*pa čekam.....
Za Nixu.