Marketing
..evo nas i jope...
no. 21
( t e a t a r 'G' )
Počela je dramska i bilo je dobro. super? Ne, bilo je DOBRO. U stvari bilo je spektakularno jer bilo je obično. bez vriskanja i padanja u delirije. super, napokon smo svi domaći. dobili smo novog i novu... novi je hiperaktivan, željan dokazivanja. Rileks stari, polako..nama se ne žuri. nova je simpatična. eto. Igrali smo trust games, Zokijev twisted način da nas potakne zajednčkom djelovanju. Ne volim te igre..tipa raštrkajte se po prostoru, zažmirite...ok, a sada neverbalnom komunikacijom poredajte se po godištu....ajme majko. definitivno ne. Jučer smo Vex, Filip i ja imali uprizorenja proze dotičnog Ripper wannabe Čumandre i naravno rasturili smo. Samo problem je bio u tome što je Dinamo igrao u Auxerreu ( čitaj luzerski gubio ) i nitko nije došao na pjesničku večer... igrali smo njemu, još jednom liku, njegovom menađeru, jednoj starici i nekoj curi koja je očigledno bila fan gore spomenutog Čumandre.....za dva tjedna u gostima je Ferić, to jedva čekam jer je lik totalno ok i baš me zanima što ćemo njegovog uprizorivati.
Naravno, bio je doživljaj nakon cijelog ljeta opet stati na scenu. Gore se osjećaš da si stvoren za velike trenutke..ona sekunda kad otkine bunge i ti letiš uiiiiiiiiiiiiiiiiiiii.....
Ne mogu sama sebi vjerovati ali u ponedjaljak će gotovo djelce putovati mejlom na razne adrese. I onda počinjemo. To the infinity and beond.
Ni potomak, ni sretan roditelj,
ni rođak čak, ni znanac, prijatelj,
nisam ja ničiji,
nisam ja ničiji.
Jesam, ko svaki čovjek: Veličanstvo,
sjeverni pol, neotkrito tajanstvo,
daleke more sjaj,
daleke more sjaj.
Al, vaj, neću više ovako bazati,
volio bih sebe svima pokazati,
da me jasno vide,
da me jasno vide.
Stoga mučim sebe, stog pjesme bole,
ta volio bih da mene vole
i da sam nečiji,
da sam nečiji...
Post je objavljen 29.09.2006. u 20:38 sati.