|
|
subota, 28.03.2009.
Istraga
Istraga je relativno staro sredstvo mirnog rješavanja međunarodnih sporova, potiče još od Prve haaške konvencije mira iz 1899. godine. Postupak istrage je jako potican od strane Sjedinjenih Američkih država, koje su u vremenu od 1913. do 1914. zaključile velik broj bilateralnih ugovora o rješavanju sporova. Poznati su kao Bryanovi arbitražni ugovori, po tadašnjem državnom tajniku. Prema tim ugovorima države ugovornice su bile suglasne sve sporove koje na diplomatski način nisu mogle riješiti, a nisu podvrgnuti arbitražnom postupku, podnijeti Stalnoj međunarodnoj istražnoj komisiji. Države su se također obvezale ne započinjati neprijateljstva prije objavljivanja izvješća komisije (u to doba objava rata je bila legalan način rješavanja sporova!). Prije II. svjetskog rata niz međunarodnih ugovora predviđao je istragu kao oblik rješavanja sporova.
Istraga se izričito navodi u Povelji Ujedinjenih naroda kao jedan od oblika rješavanja sporova. U povijesti, istraga je više puta uspješno primijenjena – no ona je kao oblik mirnog rješavanja sporova pogodna prvenstveno u slučajevima kada rješenje spora ovisi o nekoj činjenici, npr. da se uzapćena ribarica nalazila unutar nečijih teritorijalnih voda, da li je vojnim djelovanjem povrijeđena treća država, da li je napad na neutralni brod u ratu bio opravdan i sl.
Treba još reći kako se istražni postupak ustanovljava temeljem posebnog sporazuma između stranaka u sporu. Tim sporazumom se određuju i istražitelji (npr. jedan ili svaka strana imenuje po dva istražitelja, a oni međusobno biraju petog ili neka treća kombinacija). Rezultat istrage nije obvezan za stranke u sporu, one imaju punu slobodu glede daljnje sudbine spora, tako da istražitelji djeluju prvenstveno snagom svog osobnog autoriteta.
|
- 23:56 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
utorak, 17.03.2009.
Pregovori
Pregovori su obično prvi korak u postupku mirnog rješavanja sporova.
Definicija kaže da su pregovori pokušaj obostranog, sporazumnog utvrđivanja spornih činjenica ili interesa, te traženje rješenja spora prihvatljivog obje strane s izgledima da bude trajno.
Pregovori su neformalni – njihov tijek, način rješavanja spora (da li će rješenje biti pravno, političko ili neko između), stvar su slobode pregovarača. Proklamiranje rješenja spora može biti u formalnom obliku (potpisivanje međunarodnog ugovora ili kakve izjave), ali moguće je i sasvim neformalno, tipa zajedničkog priopćenja obiju strana ili pukle deklaracije na tiskovnoj konferenciji da je su stavovi usuglašeni i spor riješen. Pregovore u ime države obično vode osobe zadužene i ovlaštene za vanjsko zastupanje: po položaju to su državni poglavar (obično predsjednik republike ili monarh), premijer i ministar vanjskih poslova, ali to mogu biti i druge osobe, uz odgovarajuće ovlaštenje.
Iako je forma pregovaranja slobodna, kod pregovora je iznimno bitno poštivanje diplomatskog protokola; s obje strane moraju sjediti osobe jednakog ranga (nema što premijer ozbiljno pregovarati s ministrom druge strane; izuzetak su bile socijalističke države, gdje s često smatralo da je šef partije najviše rangirana ličnost) i mora se strogo paziti na poštivanje načela suverene jednakosti država, proklamiranog Poveljom Ujedinjenih naroda. To znači jednako državno znamenje, simetrični stolovi i ostali znakovi koji simboliziraju jednakost pregovarača.
Pregovori su daleko najčešći način rješavanja sporova i većina sporova među državama se riješi pregovorima. No, postoje slučajevi kada pregovori nisu dovoljni i kada je potrebno pokrenuti neke od drugih mehanizama rješavanja sporova.
|
- 00:00 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 15.03.2009.
Mirno rješavanje sporova
Otkada je rat formalno zabranjen kao metoda rješavanja sporova u međunarodnim odnosima (da, vrijeme kada je nekoga vojno napasti bilo sasvim legitimno sredstvo vođenja politike nije baš daleko iza nas), mirno rješavanje sporova postaje jedna od glavnih odrednica međunarodne politike. Povelja Ujedinjenih naroda propisuje u čl. 33. st. 1.:
Stranke svakog spora kojeg bi nastavljanje moglo dovesti u opasnost održavanje međunarodnog mira i sigurnosti moraju prije svega tražiti rješenje pomoću pregovora, ankete, posredovanja, mirenja, arbitraže, sudskog rješavanja, obraćanja regionalnim ustanovama ili sporazumima ili pomoću drugih mirnih sredstava prema vlastitom izboru.
Sredstva i postupci mirnog rješavanja sporova mogu se podijeliti u tri grupe:
a) diplomatski postupci čija rješenje se ne moraju temeljiti na međunarodnom pravu međunarodnom pravu (pregovori, posredovanje, dobre usluge, mirenje i izravnjanje)
b) sudski postupci temeljeni na međunarodnom pravu(sud i arbitražni sud – da arbitraža je samo jedan oblik sudovanja!)
c) postupci međunarodnih organizacija koji imaju diplomatska i sudska obilježja.
U narednim napisima objasniti ću svaki od navedenih oblika rješavanja međunarodnih sporova, pa i pokazati da je „obvezna medijacija“ o kojoj se ovih tjedana priča u biti nešto sasvim, sasvim drugo…
|
- 22:35 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Čemu ovaj blog?
Promatrajući granični spor između Republike Hrvatske i Republike Slovenije moram primijetiti kako novinari, a i političari vrlo površno koriste terminologiju međunarodnog javnog prava, vezanu ne samo za pravo mora, već i mirnog rješavanja sporova općenito. Ovdje mi je cilj ta pitanja jasno razložiti i obijasniti, tako da budu što je moguće više precizna, ali i razumljiva nestručnjacima.
|
- 22:07 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
