Pravo mora

Istraga

Istraga je relativno staro sredstvo mirnog rješavanja međunarodnih sporova, potiče još od Prve haaške konvencije mira iz 1899. godine. Postupak istrage je jako potican od strane Sjedinjenih Američkih država, koje su u vremenu od 1913. do 1914. zaključile velik broj bilateralnih ugovora o rješavanju sporova. Poznati su kao Bryanovi arbitražni ugovori, po tadašnjem državnom tajniku. Prema tim ugovorima države ugovornice su bile suglasne sve sporove koje na diplomatski način nisu mogle riješiti, a nisu podvrgnuti arbitražnom postupku, podnijeti Stalnoj međunarodnoj istražnoj komisiji. Države su se također obvezale ne započinjati neprijateljstva prije objavljivanja izvješća komisije (u to doba objava rata je bila legalan način rješavanja sporova!). Prije II. svjetskog rata niz međunarodnih ugovora predviđao je istragu kao oblik rješavanja sporova.

Istraga se izričito navodi u Povelji Ujedinjenih naroda kao jedan od oblika rješavanja sporova. U povijesti, istraga je više puta uspješno primijenjena – no ona je kao oblik mirnog rješavanja sporova pogodna prvenstveno u slučajevima kada rješenje spora ovisi o nekoj činjenici, npr. da se uzapćena ribarica nalazila unutar nečijih teritorijalnih voda, da li je vojnim djelovanjem povrijeđena treća država, da li je napad na neutralni brod u ratu bio opravdan i sl.

Treba još reći kako se istražni postupak ustanovljava temeljem posebnog sporazuma između stranaka u sporu. Tim sporazumom se određuju i istražitelji (npr. jedan ili svaka strana imenuje po dva istražitelja, a oni međusobno biraju petog ili neka treća kombinacija). Rezultat istrage nije obvezan za stranke u sporu, one imaju punu slobodu glede daljnje sudbine spora, tako da istražitelji djeluju prvenstveno snagom svog osobnog autoriteta.