Come as you are, as you were, as I want you to be...
28.03.2006., utorak
No title
|
Evo, samo vam hoću reć da ću prestat pisat blog. Nemam više ideje niti ne stignem...I dalje ću posjećivati neke blogove i komentirat... To bi bilo to od mene. Samo bi se htio zahvalit onima koji su čitali i komentirali ovaj blog...thanks again Da, ovaj...Idem ja sad. Pozdrav svima.  |
23.03.2006., četvrtak
"Ain't it fun when you're always on the run"
Na internetu sam našao neke stvari o grungeu i Nirvani, svidjelo mi se pa si pogledajte::::: “> GRUNGE NIJE MRTAV, SAMO JE PROMIJENIO IME < Come dowsed in mud, soaked in bleach, as I want you to be. As a trend, as a friend, as an old memory... Kurt Cobain, pjevač grupe Nirvana i pjesnik grungea, molio je klince da »dođu onakvi kakvi jesu«. Prljavi, mokri, iznošeni, i nostalgični za boljim danima. Kao takav, grunge je bio životni stil koji je predstavljao suprotnost potrošnji i mantri »novac je sve« dekadentnih 80-ih. Generacija X, kako su mediji prozvali grungere, odbacila je blistavo i novo, preferirajući sve ono što je »second hand«. Osim svojih osjećaja koji su bili novi, sirovi i agresivni. Američki grad Seattle bio je neslužbena grunge meka ranih 90-ih godina. Hladan, kišoviti svijet kafića beznadnih pjesnika koji su svoju tjeskobu izražavali putem žestokog zvuka gitara. Screaming Trees, Soundgarden, Candlebox, Pearl Jam, Alice in Chains. i naravno Nirvana. Post-apokaliptična odjeća Kurt Cobainova masna kosa, iznošena odjeća i doza agresije postali su novi idol legiji klinaca zasićenih Nintendo igricama, klincima koji su patili u svijetu razvoda brakova, otuđenja i poljuljanog samopoštovanja.Ta post-baby boom generacija odgajana je, ne uz usađivanje moralnih vrijednosti i ideala, nego uz gotovu hranu, TV i masovno potrošačko društvo. Grungerski look koji je značio prljavo ili otrcano, bio je rezultat nebrige za visoku modu. Odjeća je bila post- apokaliptična, kratki rukavi preko dugih, kratke hlače preko dugih, odjeća koja je nabacivana jedna preko druge u slojevima, pritom ne vodeći se za tim da se stilovi, boje ili modeli slažu. Ako već nisu nosili flanelskukošulju, grungeri su je imali obavezno zavezanu oko struka. Obuća je bila tumplasta, velika, poput gojzerica. Kosa je bila neoprana, neošišana i raspuštena, neodržavana. Postojao je neki ponos u tome što su bili neprivilegirani, a ako su slučajno rođeni privilegirani, grungeri su se mogli bar »furati« na to da nisu, uz pomoć odjeće, dakako. Pristalice grungea podržavali su svoje omiljene bendove noseći prevelike koncertne majice svojih idola. Bilješke koje su objavljene u knjizi »Journals« pokazuju da je lider Nirvane imao ubojiti smisao za humor i veliku dozu ironije. Prema vlastitim riječima Cobain je požalio što je koristio heroin kako bi si olakšao bolove u trbuhu. Također je stalno govorio da će se ubiti. Dio Cobainovih bilješki je objavio časopis »Newsweek«, a obožavatelji karizmatičnog Cobaina, njegove grupe Nirvana i cjelokupne grunge scene, moći će doznati što je o tom periodu mislio Cobain u knjizi »Journals«, koja sadrži pisma i dnevničke bilješke koje je pjevač vodio od '80-ih do 1994. godine kada se u dobi od 27 godina ustrijelio u svom domu u Seattleu. Ukratko, bilješke otkrivaju čovjeka kojeg su mučile ovisnost o drogi i bolest.Iako je grupa Nirvana pomogla staviti grunge zvuk Seattlea na glazbenu kartu svijeta, Cobain nije volio da ga trpaju u isti koš sa ostalim grunge bendovima. Naročito mu je odbojan bio bliski band iz Seattlea, Pearl Jam, kojeg su ponekad kritizirali da ima podjednak zvuk kao i Nirvana. Anti-rock zvijezda Iako u nekim svojim bilješkama navodi da se više neće drogirati i da stvarno suosjeća sa svima koji misle poput njega kako mogu rabiti heroin kao lijek jer to ne funkcionira, nije se mogao prestati drogirati. Nekoliko mjeseci prije smrti, zapisao je: »Sjećam se da mi je netko rekao da ako probaš heroin, navući ćeš se. Naravno, nasmijao sam se tomu i odbacio tu misao, ali sada znam da je to istina«. Kurt Cobain možda je i bio buntovnik, ali iz vlastitog se dnevnika vidi da mu posao oko benda i nije bio tako nevažan kako je sve to prikazivao. Puno je vremena provodio planirajući glazbene spotove, izjave za tisak, albume i sve ostalo vezano uz rad grupe.Iako se cijelo vrijeme predstavljao fanovima kao anti-rock zvijezda, kojem ide na živce odobravanje svijeta za ono što radi, Nirvana se smjestila na vrh rock 'n' roll svijeta ranih 1990-ih. A grunge scena je predstavljala anti-stil u svakom pogledu, sve dok mediji nisu uzeli stvar u svoje ruke. Dizajnerski grunge definitivno je sve ono što je grunge mrzio i pokušavao izbjeći, ali nije uspio. Tako su slavna dizajnerska imena poput Calvin Kleina i Donne Karan poslali modele na sjajnu pistu u flanelu i martensicama, prevelikim džemperima čiji su rukavi padali preko prstiju i masne kose. Utjelovljenje grunge izgleda na modnoj pisti bila je manekenka Kate Moss. Visoka moda se uplela već i ranije tamo gdje joj nije bilo mjesto. U sedamdesetima, preuzela je punk, još jedan anti-modni stil povezan s glazbenim pokretom i pretvorila ga u visoku modu. Kada govorimo o grunge sceni, govorimo o svojevrsnoj fuziji dvije različite skulpture - hipi pokreta iz '60-ih godina i njihovih reakcionarnijih potomaka iz '70 ih, punkera. Grunge je kombinirao povratak prirodi i slobodno ponašanje s agresijom punkmakera. Kao bljesak ta dva, uvjetno rečeno, ekstrema, grunge je nastojao prodrijeti do ljudi koji ga razumiju. Grunge grupe nisu željele slavu, samo su željele izraziti što osjećaju. Nirvanin lider Kurt Cobain i lider Pearl Jama Eddie Vedder postali su glasnogovornici te generacije X, donoseći smisao zbunjenoj djeci srednjeg sloja. Grunge glazba im je poručivala da je život puno više od automobila i dizajnerskih logoa. Grungeri su se vratili stvarima koje su doista imale smisla - sebi samima. Njihovi su roditelji radili dva posla, žrtvovali svoje vrijeme i pažnju utrci za materijalnim, ali grunge je bio tu, predstavljajući generaciju X, koja je trebala reći roditeljima da to ne ide tako. Željeli su ljubav, ne igračke, a s obzirom da je nisu dobili, nisu htjeli nastaviti stopama svojih otuđenih roditelja. Nasilna smrt Grunge priča ili grunge fenomen započeo je s grupom Nirvana koja je prva dobila oznaku grunge. U jesen 1991. godine njihov drugi album »Nevermind« je objavljen i skočio na prvo mjesto top lista. Pažnja medija se fokusirala na Seattle. Svi dobri bendovi iz Seattlea, poput Pearl Jam i Soundgarden, strpani su pod istu oznaku - grunge. Glazbeni je business prepoznao šansu za zaradom i počeo eksploatirati Seattle scenu. MTV je prikazivao glazbene brojeve glavnih grunge bendova iznova i iznova i čak producirao nekoliko glazbenih časopisa i emisija koje su se bavile novim fenomenom nazvanim grunge. Sva ta pažnja privukla je mnogo bendova iz okolnih područja u Seattle. Svatko tko bi tamo došao, čini se postao je uspješan. Tinejdžeri su obožavali taj novi zvuk, kupovali su sve što je zvučalo tako, a toliko je mnogo bendova kopiralo glazbu Pearl Jama i Nirvane. Kada je o Nirvani riječ, upravo je ona bila najviše u pažnji medija, a Nirvana je imala mnogo materijala kojim se moglo hraniti novinare željne senzacija. Posebno su zanimljive bile priče koje su se ispredale oko Kurt Cobaina i njegove supruge Courtney Love. Njihova je privatnost secirana do u najsitnijih detalja u potrazi za novim naslovnicama žute štampe. U isto je vrijeme Kurt Cobain imenovan »glasnogovornikom generacije X« i slavljen kao velika rock zvijezda i tekstopisac. Nažalost, sve to bili su posljednji đavli na lijesu Kurta Cobaina. Jednostavno nije mogao trpjeti svu tu strku oko sebe i to je vjerojatno bio jedan od razloga njegova samoubojstva. Cobainovo je tijelo pronađeno 8. travnja 1994. godine. Ustrijelio se u glavu. Kraj fenomena grunge došao je jednako neočekivano kao i ova nasilna smrt. Pritisak se prebacio na Pearl Jam i Soundgarden, ali oni su na sve načine pokušavali pobjeći od grunge imagea. I tako su nakon smrti Nirvaninog lidera, mediji sagradili mit oko njega i njegove grupe i to je, činilo se, bila vrlo dobra strategija. Sve što je bilo povezano s Nirvanom, bez obzira kako ili zašto, prodavalo se. Mješavina punka, heavy metala i rocka Nakon nekog vremena, prašina se slegla i rečeno je da je grunge mrtav. Činjenica da se na spomen grungea, odmah pomisli na Nirvanu, ne znači, međutim, da je to ujedno bila i najbolja grunge grupa. Pearl Jam su prodali puno više albuma, Soundgarden je postojao mnogo duže, ali Kurt Cobain i Nirvana, najbolje mete masovnih medija su umrle i tako je umro i grunge. Recimo, Eddie Vedder je mnogo imuniji na napade medija. On jednostavno ne daje intervjue i njegov bend ne radi video spotove. Pearl Jam se trudi biti što nekomercijalniji. Tako, grunge fenomen nije trajao duže od tri godine. Na neki način nikada nije ni završio, ali je promijenio svoj smisao. Riječ grunge danas je ništa više od opisa za glazbeni stil koji je mješavina punka, heavy metala i rocka. Neki ljudi kažu da je grunge mrtav. Te riječi također su bile na majici Kurt Cobaina. Pa evo kratke teorije o tome s Internet stranice nazvane Grunge Kingdom (Kraljevstvo Grungea): Grunge glazba nije mrtva, samo je promijenila ime. Primjerice, u '80-ima, Nirvana je prozvana punk rock bendom, a kasnije je nazvana grunge bendom. Ljudi će danas reći da je »alternativa«. Da bi se neki bend nazvao grunge bend postoji jedno veliko pravilo - bend mora biti iz Seattlea i svirati punk/hardcore glazbu. I još nešto, takozvana punk rock glazba ne može egzistirati u Americi. To je jednostavno glazba koja dolazi iz Engleske i postoji samo tamo. U Americi, ista je stvar s grungeom, ostali su samo alternative. Činjenica je ipak da su mnogi od današnjih grunge bendova postojali mnogo prije no što je itko izgovorio riječ grunge. Sada se njihova glazba zove punkrock, nezavisna ili alternativna.” Kad bolje razmislim, ja se tak nekak oblačim i sve to (“Odjeća je bila post- apokaliptična, kratki rukavi preko dugih, kratke hlače preko dugih, odjeća koja je nabacivana jedna preko druge u slojevima, pritom ne vodeći se za tim da se stilovi, boje ili modeli slažu. Ako već nisu nosili flanelskukošulju, grungeri su je imali obavezno zavezanu oko struka. Obuća je bila tumplasta, velika, poput gojzerica. Kosa je bila neoprana, neošišana i raspuštena, neodržavana.”)...Kul... Nadam se da ćete mi oprostit što vam baš i ne komentiram posteve, al u zadnjih tjedan dana imam jako malo vremena za sve...al ljudi, bez brige, i to će proći... Da... Vježbah malo na gitari... čak sam naučio svirat Stairway to heaven ... Nemam više vremena za pisanje, moram ić učit ;) Yeah, right.  |
19.03.2006., nedjelja
“He sleeps with angels”
|
“Some are dead and some are living In my life I've loved them all” Ovaj stih... Moj frend...Koji je prije umro. U jednoj nesreći. Bio mi je jako dobar frend...Svirao sam s njim u bendu. On je svirao bas gitaru. I to jebeno dobro. Sad sam ga se prisjetio jer je na današnji dan prije točno godinu dana poginuo. I to u jebenoj nesreći. “He wasn't worried At least he wasn't alone Too late He sleeps with angels Too soon” Nadam se da mu je tamo gore bolje. Da uživa. Tamo negdje mu je sigurno bolje. Da... Nadam se da je u redu. Gdje god da je. Nadam se da se smiješi.I promatra nas sve... “I only wish that I could hear you whisper down” Razgovarat ćemo jednog dana...Jednog dana... “But of all these friends There is no one compares with you” Ovaj post je posvećen samo njemu. Ne morate ovo čitat. To je samo za njega i mene.  |
16.03.2006., četvrtak
"Even flow, thoughts arrive like butterflies"
13.03.2006., ponedjeljak
“'Cause you know sometimes words have two meanings”
|
Pa budući da sam u posljednje vrijeme opsjednut čitanjem, opet sam pročitao prek vikenda Malog princa...malo ću o njemu nešto napisat, pa ako sam vam već dojadio s tim knjigama, ne morate čitat. Ali ipak. Dakle, koja je uopće tema Malog princa? To je priča o malom dječaku iz svemira koji putuje kako bi upoznao i shvatio sebe i svoju ružu. Na svojim putovanjima, Princ upoznaje dosta različitih likova (kralj, pijanac, poslovni čovjek, noćobdija, geograf) koji su opterećeni samo formom, tj. vanjskim izgledom. Važno je izgledati zaposleno, moćno i lijepo. Takvom se svjetonazoru suprotstavlja lisica (koja je uvijek u bajkama mudra) koja kaže: “Samo se srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo.” Pustinja u koju je Princ pao je duhovna pustinja čovjeka. U njoj nalazite ruže koje čovjek uzgaja kako bi lijepo izgledale, a zapravo: - “Lijepe ste, ali ste prazne. Za vas čovjek ne može umrijeti”. Nalazite vlakove nakrcane ljudima koji jure ni sami ne znajući za čim.  Sam odnos Malog princa i ruže je višeznačan. To je na neki način prava ljubavna priča u kojoj možemo promatrati sazrijevanje ljubavi do njezina vrhunca. I ono najodgovornije što je Princ naučio je odgovornost: biti odgovoran za drugoga, za svoj život ali i za život onoga koga voliš – teška je zadaća.  Jako mi je lijepa ova rečenica: “Ako čovjek voli jedan cvijet koji postoji kao jedini uzorak među milijunima i milijunima zvijezda, dovoljno je da ga pogleda, pa da bude sretan”. To je ta ljubav koja nas nadahnjuje, koja stvara sve dobro na svijetu.  Mali princ na kraju priče, kad shvati što znači voljeti, prihvaća smrt jer će ga ona vratiti svojoj ruži. Pritom i ne zaboravlja na svog prijatelja, kojemu ostavlja divnu uspomenu: “Kad budeš gledao u nebo, noću, budući da ću ja stanovati u jednoj od njih, budući da ću se na jednoj od njih smijati, to će za tebe biti kao da se sve zvijezde smiju. Ti ćeš imati zvijezde koje se znaju smijati!”. Stvarno dobra knjiga. Iako mi je trebalo vremena da je skužim. I sad je u potpunosti nisam skužio. Na jednom blogu sam našao jednu izjavu od Laynea Stanleya (Alice In Chains) kojom je opisao Kurta... (to nema nikakve veze s Malim princom, al svejedno sam je stavio).... "Gledao sam svu patnju kroz koju je Kurt Cobain prošao. Nisam ga baš dobro poznavao, ali vidio sam kako se ta zbilja živahna osoba pretvara u stidljivog, povučenog tipa iz kojeg jedva možeš izvući 'dobar dan'... Na kraju dana ili na kraju tuluma, kad svi odu doma, ostaješ sam sa sobom i nemaš kud." Layne Staley (1968.-2002.) Alice In Chains Tužno...zaista... A ovo pismo upućeno Kurtu mi je poslala jedna frendica koja je to našla na nekom Nirvaninom sajtu...prekrasno je, iskreno i otvoreno, ali ipak tužno...: “Dear Kurt, you spoke to me when no one else did. You are my love, my life, and my unknown friend. I love you more than myself. At times I get so lonely and I get a thought of death. Only because I can’t have what you did. You’r daughter was lucky and I often wonder what she thinks. Your wife, the bitch, you loved her more that yourself. I have dreams of you at night. You come to me and tell me things. I talk to you when no one is listening. I wish you were my angel. It is not fair that you left, I want to kill anyone who speaks of you in vain. I always think why did you do it or did someone else do it. I’ll never know the answers. You only do. I wish someone was there. I wish you were here to see how everything has changed. I see you in my room. I hear you in my mind. I believe that there is a part of you alive in my heart. I respect the choices that you made in your life. The drugs are yours now. I never turned my back on you when you stuck it in your vein. Maybe you ! Only knew that heroin would help the pain. I cry for you all of the time. No one around me understands the way I feel for you. They all think I am some freak who can’t except the fact that you are gone. But I don’t care what they think. No one or anything will change my ways of love and envy that I have for you. I still can’t believe that I will never see your face anymore or hear a new song come from your mouth. We are alike in many ways. Hell I will get your name tattooed into my body when I can. I guess this is an undying thing I have for you. But I don’t care. I can’t see how I could not ever want anything of you or Nirvana. I know you’r gone and you will never know me or read this but I just wanted you to know. I want to end my life in your name. Only because I love what you are and the man that you are. I love you, Kurt, I miss you, Kurt.” Da. To bi bilo sve od mene i mojih uvrnutih misli za danas. |
09.03.2006., četvrtak
"What else should I be"
|
Počeo sam opet čitat Alkemičara od Paula Coelha. Knjigu obožavam. Tako je...ne znam , jebena. I veoma poučna. Da. Ovom prilikom je fakat preporučam svima, pogotovo onim mlađima; ali i starijima. Fora je u tom da da je mladi pročitaju jer će im u nečem pomoći. Oni, nazovimo ih starima, koji su prešli tridesetu, knjiga neće ništa značit jer su oni svoju životnu šansu već iskoristili, a neki i propustili. Zato je bitno da je mladi pročitaju. Da nešto shvate. Knjiga je zapravo slična Malom Princu, također je napisana u prenesenom značenju (alegorija); ali je možda malo ipak drugačija. Mali Princ je knjiga napisana za odrasle. To je i sam autor, Antoine de Saint-Exupery, rekao. Meni su i Alkemičar i Mali Princ jednako dobre. Volim takvu vrstu knjiga. Općenito volim čitat.(jer uglavnom nemam pametnijeg posla). I kažem vam, pročitajte Alkemičara. Trebat će vam to. Za one neupućene: Alkemičar zapravo nema uopće veze s kemijom, nego sa životom A sad sam se ja malo potrudio (u jebote, što se forsam ;), pa sam vam neke dijelove Alkemičara prepisao i tu stavio... slobodno pročitajte, neće vas ubit =) Evo, ovo je prolog iz knjige: “Prolog Alkemičar uzme knjigu koju je donio netko iz karavane. Bila je bez naslovne stranice, no uspije joj utvrditi autora: Oscar Wilde. Dok ju je listao, naiđe na pripovijetku o Narcisu. Alkemičar je poznavao predaju o Narcisu, lijepu mladiću koji je svakoga dana u jezeru promatrao svoju vlastitu ljepotu. Bio je toliko očaran samim sobom da je jednoga dana upao u jezero i utopio se. Tamo gdje je pao, narastao je cvijet koji su prozvali narcisom ili sunovratom. No Oscar Wilde nije tako završio priču. On je pripovijedao kako su, kad je Narcis umro, došle oreade, gorske nimfe, i vidjele da se, iz slatkovodna jezera, jezero pretvorilo u vrč slanih suza. - Zašto plačeš? - upitaše oreade. - Oplakujem Narcisa - reče jezero. - Ah, ne čudi nas da plačeš za Narcisom - nastaviše one. - Na koncu konca, premda smo sve mi neprestance za njim trčale šumom, jedino si ti imalo priliku iz blizine promatrati njegovu ljepotu. - A Narcis je bio lijep? - upita jezero. - Tko bi to bolje od tebe mogao znati? - odgovoriše oreade, iznenađene. - Na koncu konca, na tvojim se obalama on svakoga dana ogledao. Jezero načas zanijemi. Naposljetku reče: - Oplakujem Narcisa, no nisam nikad primijetio da je Narcis bio lijep. "Plačem za Narcisom jer sam uvijek«, kad bi se on nagnuo nad mojim obalama, mogao vidjeti kako se, u dubini njegovih očiju, ogleda moja vlastita ljepota.« »Lijepe li pripovijetke«, reče Alkemičar.” Evo sad nekih isječaka iz samog djela: “Bio je primijetio da se većina životinja počela buditi čim bi se i on probudio. Kao da postoji neka tajanstvena energija koja sjedinjuje njegov život sa životom tih ovaca koje su već dvije godine s njim lutale zemljom, u potrazi za vodom i hranom. “Toliko su se privikle na mene da već poznaju moju satnicu”. Pomisli načas i pomisli kako bi moglo biti i obrnuto: možda se on privukao na satnicu ovaca.” “Da postanem čudovište i odlučim ubiti jednu po jednu, one bi to shvatile tek pošto bi već gotovo čitavo stado bilo pobijeno”, pomisli mladić. “Jer mi vjeruju, pa su zaboravile vjerovati svojim vlastitim nagonima. Samo zato što ih vodim do hrane i paše.” “Moramo uvijek biti pripravni na iznenađenja što nam ih priređuje vrijeme.” “Problem je to što one ne razumiju da svaki dan prolaze novim putovima. Ne shvaćaju da se paša mijenja, da su godišnja doba različita – jer su obuzete samo vodom i hranom.””Možda je tako sa svima nama”, pomisli pastir. “Čak i sa mnom, jer ne mislim na druge žene otkako sam upoznao trgovčevu kćer.” “Život je zanimljiv upravo zbog mogućnosti da se ostvari san.” “Kad gledaš stalno iste ljude – kao što je to u sjemeništu – na koncu se dogodi da oni postanu dijelom tvog života. A kako su dio tvog života, požele i mijenjati tvoj život. Ako se ne ponašaš kako bi oni htjeli, smeta im. Jer svi ljudi točno znaju kako ti trebaš živjeti. A nikad ne znaju kako bi trebali živjeti svoj vlastiti život.” “To je laž da u određenom trenutku postojanja izgubimo vlast nad svojim životom i da njime onda počne upravljati sudbina. To je ta najveća laž na svijetu. Meni se to nije dogodilo – reče mladić. Htjeli su da budem svećenik, a ja sam odlučio biti pastir.” “To je ono što si uvijek želio činiti. Svi ljudi u mladosti znaju što im je Osobna legenda. U toj životnoj dobi sve je jasno, sve je moguće, te se ljudi ne boje sanjariti ni željeti ono što bi voljeli raditi u životu. Međutim, kako prolazi vrijeme, neka tajanstvena sila počne s dokazivanjem kako je Osobnu legendu nemoguće ostvariti.” “Tko god da jesi ili što god da činiš, kad nešto želiš s voljom, to je zato što je ta želja rođena u Duši Svijeta. A kad nešto odista želiš, onda se i sav Svijet uroti da to ostvariš.” “Ako počneš obećavati ono što još nemaš, izgubit ćeš i želju da ga nađeš.” “Katkad je bolje pustiti stvari da idu svojim tokom.” “I uvijek ću nastojati sačuvati i to malo što imam, jer sam premalen da zagrlim sav svijet i dobijem sve što želim.” “Sjeti sa da uvijek moraš znati što hoćeš.” “Ne živim u svojoj prošlosti, ni u svojoj budućnosti. Imam samo sadašnjost i samo me ona zanima. Ako budeš znao uvijek ostati u sadašnjosti, bit ćeš sretan čovjek.” “Nećeš nikad razumjeti kako ljubav nikad ne sprječava čovjeka da slijedi Osobnu legendu.” “Nemoj se prepustiti očaju, jer onda ne možeš razgovarati sa svojim srcem.” “Bez obzira na to što čini, svatko na Zemlji uvijek igra glavnu ulogu u Povijesti svijeta. A obično to ne zna.” “Život je zaista darežljiv prema onom tko živi svoju Osobnu legendu.” Cool, ha? Ma obožavam tu knjigu, al nadam se da ćete je i vi pročitat. Jer fakat je dobra. Pozdrav svima! |
07.03.2006., utorak
"Oh well, whatever, nevermind"
|
Još uvijek sam u depri... Mislim, svaki dan mi je isti... Sve je monotono...dosadno... Recimo, uzmimo kao primjer ovaj vikend. Opisat ću vam kako izgleda moj tipičan vikend (tj. subota): 10.20 – probudio sam se 10.22 – odlazim u kupaonicu 10.23 – nakon što sam se pogledao u ogledalo, užurbano izlazim 10.24 – jedem 10.40 – gledam tv 12.00 – malo vježbam na gitari 13.00 – odlazim do Algoritma (da pogledam dal ima nekih dobrih glazbenih časopisa) 14.00 – vratio sam se doma 14.02 – pokušavam nešto učiti za školu 14.12 – dopizdilo mi; pa odem malo na internet 15.00 – stara mi ulazi u sobu; i sere da bi trebao oprat kosu jer nam dolaze gosti navečer (pa nedavno sam je prao, kaj bi je trebao prat svaki dan?!) 15.10 – ulazim u kupaonicu 15.25 – izlazim iz kupaonice sav mokar 15.30 – počinjem sušit kosu 15.33 – kosa mi je zapela za fen i skoro se zapalila!!!!!! 15.34 – nakon ove traume odlažem fen i zaključujem da bi bilo bolje da se prirodno osuši 16.00 – ručam (neko sranje s povrćem) 16.30 – gledam tv 18.00 – slušam muziku 19.00 – došli su gosti 19.01 – uočili su me i počeli grlit, ljubit i govorit mi kako sam narastao (WTF?!?) 20.00 – dosađujem se u sobi...počinjem pisat pjesmu 20.04 – nastanak pjesme prekida stari koji me tjera da se odem družit s jebenim gostima 20.05 – družim se s gostima 22.00 – opet sam u sobi; surfam po internetu 23.00 – ovi napokon odlaze 23.02 – čitam neku knjigu 01.15 – idem spavat Da. Jebote, bila je subota navečer, a ja se družio s gostima i pisao pjesme umjesto da sam bio vani s društvom (kojeg zapravo ni nemam jer me svi smatraju freakom) Postao sam opsjednut s kineskim poslovicama. Evo još nekih: - "Budite pažljivi kada nešto zaželite. Možda se ostvari." - "I lijepi cvjetovi lijepi su tek neko vrijeme." - "Čovjek je sretan onoliko koliko je sposoban usrećiti druge." - "Jedan razgovor sa mudrim čovjekom vrijedi više od mjeseci učenja iz knjige." A sad se idem malo bacit na učenje... ;) Pozdrav!  Punk rock 4 ever PS. - Primjetio sam nedostatak nekih posteva na mom blogu (jebem im mater, onim kretenima koji su nekaj zajebali po blogovima), pa se ne obazirite na to |
