Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/povucenimetalac

Marketing

“'Cause you know sometimes words have two meanings”

Pa budući da sam u posljednje vrijeme opsjednut čitanjem, opet sam pročitao prek vikenda Malog princa...malo ću o njemu nešto napisat, pa ako sam vam već dojadio s tim knjigama, ne morate čitat. Ali ipak.

Dakle, koja je uopće tema Malog princa?
To je priča o malom dječaku iz svemira koji putuje kako bi upoznao i shvatio sebe i svoju ružu.
Na svojim putovanjima, Princ upoznaje dosta različitih likova (kralj, pijanac, poslovni čovjek, noćobdija, geograf) koji su opterećeni samo formom, tj. vanjskim izgledom. Važno je izgledati zaposleno, moćno i lijepo. Takvom se svjetonazoru suprotstavlja lisica (koja je uvijek u bajkama mudra) koja kaže: “Samo se srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo.”
Pustinja u koju je Princ pao je duhovna pustinja čovjeka. U njoj nalazite ruže koje čovjek uzgaja kako bi lijepo izgledale, a zapravo: - “Lijepe ste, ali ste prazne. Za vas čovjek ne može umrijeti”. Nalazite vlakove nakrcane ljudima koji jure ni sami ne znajući za čim.



Sam odnos Malog princa i ruže je višeznačan. To je na neki način prava ljubavna priča u kojoj možemo promatrati sazrijevanje ljubavi do njezina vrhunca. I ono najodgovornije što je Princ naučio je odgovornost: biti odgovoran za drugoga, za svoj život ali i za život onoga koga voliš – teška je zadaća.



Jako mi je lijepa ova rečenica: “Ako čovjek voli jedan cvijet koji postoji kao jedini uzorak među milijunima i milijunima zvijezda, dovoljno je da ga pogleda, pa da bude sretan”. To je ta ljubav koja nas nadahnjuje, koja stvara sve dobro na svijetu.



Mali princ na kraju priče, kad shvati što znači voljeti, prihvaća smrt jer će ga ona vratiti svojoj ruži. Pritom i ne zaboravlja na svog prijatelja, kojemu ostavlja divnu uspomenu: “Kad budeš gledao u nebo, noću, budući da ću ja stanovati u jednoj od njih, budući da ću se na jednoj od njih smijati, to će za tebe biti kao da se sve zvijezde smiju. Ti ćeš imati zvijezde koje se znaju smijati!”.
Stvarno dobra knjiga. Iako mi je trebalo vremena da je skužim. I sad je u potpunosti nisam skužio.

Na jednom blogu sam našao jednu izjavu od Laynea Stanleya (Alice In Chains) kojom je opisao Kurta... (to nema nikakve veze s Malim princom, al svejedno sam je stavio)....

"Gledao sam svu patnju kroz koju je Kurt Cobain prošao. Nisam ga baš dobro poznavao, ali vidio sam kako se ta zbilja živahna osoba pretvara u stidljivog, povučenog tipa iz kojeg jedva možeš izvući 'dobar dan'... Na kraju dana ili na kraju tuluma, kad svi odu doma, ostaješ sam sa sobom i nemaš kud."

Layne Staley (1968.-2002.)
Alice In Chains


Tužno...zaista...

A ovo pismo upućeno Kurtu mi je poslala jedna frendica koja je to našla na nekom Nirvaninom sajtu...prekrasno je, iskreno i otvoreno, ali ipak tužno...:

“Dear Kurt, you spoke to me when no one else did. You are my love, my life, and my unknown friend. I love you more than myself. At times I get so lonely and I get a thought of death. Only because I can’t have what you did. You’r daughter was lucky and I often wonder what she thinks. Your wife, the bitch, you loved her more that yourself. I have dreams of you at night. You come to me and tell me things. I talk to you when no one is listening. I wish you were my angel. It is not fair that you left, I want to kill anyone who speaks of you in vain. I always think why did you do it or did someone else do it. I’ll never know the answers. You only do. I wish someone was there. I wish you were here to see how everything has changed. I see you in my room. I hear you in my mind. I believe that there is a part of you alive in my heart. I respect the choices that you made in your life. The drugs are yours now. I never turned my back on you when you stuck it in your vein. Maybe you ! Only knew that heroin would help the pain. I cry for you all of the time. No one around me understands the way I feel for you. They all think I am some freak who can’t except the fact that you are gone. But I don’t care what they think. No one or anything will change my ways of love and envy that I have for you. I still can’t believe that I will never see your face anymore or hear a new song come from your mouth. We are alike in many ways. Hell I will get your name tattooed into my body when I can. I guess this is an undying thing I have for you. But I don’t care. I can’t see how I could not ever want anything of you or Nirvana. I know you’r gone and you will never know me or read this but I just wanted you to know. I want to end my life in your name. Only because I love what you are and the man that you are. I love you, Kurt, I miss you, Kurt.”


Da. To bi bilo sve od mene i mojih uvrnutih misli za danas.



Post je objavljen 13.03.2006. u 10:23 sati.