Počeo sam opet čitat Alkemičara od Paula Coelha. Knjigu obožavam. Tako je...ne znam , jebena. I veoma poučna. Da. Ovom prilikom je fakat preporučam svima, pogotovo onim mlađima; ali i starijima. Fora je u tom da da je mladi pročitaju jer će im u nečem pomoći. Oni, nazovimo ih starima, koji su prešli tridesetu, knjiga neće ništa značit jer su oni svoju životnu šansu već iskoristili, a neki i propustili. Zato je bitno da je mladi pročitaju. Da nešto shvate. Knjiga je zapravo slična Malom Princu, također je napisana u prenesenom značenju (alegorija); ali je možda malo ipak drugačija. Mali Princ je knjiga napisana za odrasle. To je i sam autor, Antoine de Saint-Exupery, rekao. Meni su i Alkemičar i Mali Princ jednako dobre. Volim takvu vrstu knjiga. Općenito volim čitat.(jer uglavnom nemam pametnijeg posla). I kažem vam, pročitajte Alkemičara. Trebat će vam to.
Za one neupućene: Alkemičar zapravo nema uopće veze s kemijom, nego sa životom
A sad sam se ja malo potrudio (u jebote, što se forsam ;), pa sam vam neke dijelove Alkemičara prepisao i tu stavio... slobodno pročitajte, neće vas ubit =)
Evo, ovo je prolog iz knjige:
“Prolog
Alkemičar uzme knjigu koju je donio netko iz karavane. Bila je bez naslovne stranice, no uspije joj utvrditi autora: Oscar Wilde. Dok ju je listao, naiđe na pripovijetku o Narcisu.
Alkemičar je poznavao predaju o Narcisu, lijepu mladiću koji je svakoga dana u jezeru promatrao svoju vlastitu ljepotu. Bio je toliko očaran samim sobom da je jednoga dana upao u jezero i utopio se.
Tamo gdje je pao, narastao je cvijet koji su prozvali narcisom ili sunovratom.
No Oscar Wilde nije tako završio priču.
On je pripovijedao kako su, kad je Narcis umro, došle oreade, gorske nimfe, i vidjele da se, iz slatkovodna jezera, jezero pretvorilo u vrč slanih suza.
- Zašto plačeš? - upitaše oreade.
- Oplakujem Narcisa - reče jezero.
- Ah, ne čudi nas da plačeš za Narcisom - nastaviše one. - Na koncu konca, premda smo sve mi neprestance za njim trčale šumom, jedino si ti imalo priliku iz blizine promatrati njegovu ljepotu.
- A Narcis je bio lijep? - upita jezero.
- Tko bi to bolje od tebe mogao znati? - odgovoriše oreade, iznenađene. - Na koncu konca, na tvojim se obalama on svakoga dana ogledao.
Jezero načas zanijemi. Naposljetku reče: - Oplakujem Narcisa, no nisam nikad primijetio da je Narcis bio lijep.
"Plačem za Narcisom jer sam uvijek«, kad bi se on nagnuo nad mojim obalama, mogao vidjeti kako se, u dubini njegovih očiju, ogleda moja vlastita ljepota.« »Lijepe li pripovijetke«, reče Alkemičar.”
Evo sad nekih isječaka iz samog djela:
“Bio je primijetio da se većina životinja počela buditi čim bi se i on probudio. Kao da postoji neka tajanstvena energija koja sjedinjuje njegov život sa životom tih ovaca koje su već dvije godine s njim lutale zemljom, u potrazi za vodom i hranom. “Toliko su se privikle na mene da već poznaju moju satnicu”. Pomisli načas i pomisli kako bi moglo biti i obrnuto: možda se on privukao na satnicu ovaca.”
“Da postanem čudovište i odlučim ubiti jednu po jednu, one bi to shvatile tek pošto bi već gotovo čitavo stado bilo pobijeno”, pomisli mladić. “Jer mi vjeruju, pa su zaboravile vjerovati svojim vlastitim nagonima. Samo zato što ih vodim do hrane i paše.”
“Moramo uvijek biti pripravni na iznenađenja što nam ih priređuje vrijeme.”
“Problem je to što one ne razumiju da svaki dan prolaze novim putovima. Ne shvaćaju da se paša mijenja, da su godišnja doba različita – jer su obuzete samo vodom i hranom.””Možda je tako sa svima nama”, pomisli pastir. “Čak i sa mnom, jer ne mislim na druge žene otkako sam upoznao trgovčevu kćer.”
“Život je zanimljiv upravo zbog mogućnosti da se ostvari san.”
“Kad gledaš stalno iste ljude – kao što je to u sjemeništu – na koncu se dogodi da oni postanu dijelom tvog života. A kako su dio tvog života, požele i mijenjati tvoj život. Ako se ne ponašaš kako bi oni htjeli, smeta im. Jer svi ljudi točno znaju kako ti trebaš živjeti. A nikad ne znaju kako bi trebali živjeti svoj vlastiti život.”
“To je laž da u određenom trenutku postojanja izgubimo vlast nad svojim životom i da njime onda počne upravljati sudbina. To je ta najveća laž na svijetu. Meni se to nije dogodilo – reče mladić. Htjeli su da budem svećenik, a ja sam odlučio biti pastir.”
“To je ono što si uvijek želio činiti. Svi ljudi u mladosti znaju što im je Osobna legenda. U toj životnoj dobi sve je jasno, sve je moguće, te se ljudi ne boje sanjariti ni željeti ono što bi voljeli raditi u životu. Međutim, kako prolazi vrijeme, neka tajanstvena sila počne s dokazivanjem kako je Osobnu legendu nemoguće ostvariti.”
“Tko god da jesi ili što god da činiš, kad nešto želiš s voljom, to je zato što je ta želja rođena u Duši Svijeta. A kad nešto odista želiš, onda se i sav Svijet uroti da to ostvariš.”
“Ako počneš obećavati ono što još nemaš, izgubit ćeš i želju da ga nađeš.”
“Katkad je bolje pustiti stvari da idu svojim tokom.”
“I uvijek ću nastojati sačuvati i to malo što imam, jer sam premalen da zagrlim sav svijet i dobijem sve što želim.”
“Sjeti sa da uvijek moraš znati što hoćeš.”
“Ne živim u svojoj prošlosti, ni u svojoj budućnosti. Imam samo sadašnjost i samo me ona zanima. Ako budeš znao uvijek ostati u sadašnjosti, bit ćeš sretan čovjek.”
“Nećeš nikad razumjeti kako ljubav nikad ne sprječava čovjeka da slijedi Osobnu legendu.”
“Nemoj se prepustiti očaju, jer onda ne možeš razgovarati sa svojim srcem.”
“Bez obzira na to što čini, svatko na Zemlji uvijek igra glavnu ulogu u Povijesti svijeta. A obično to ne zna.”
“Život je zaista darežljiv prema onom tko živi svoju Osobnu legendu.”
Cool, ha? Ma obožavam tu knjigu, al nadam se da ćete je i vi pročitat. Jer fakat je dobra.
Pozdrav svima!
Post je objavljen 09.03.2006. u 20:19 sati.