PODUZETNIŠTVO PITOMAČKE OBITELJI GRGAČIĆ OBILJEŽAVA 60 GODINA POSTOJANJA I RADA
Obiteljsko poduzetništvo Grgačićevih utemeljio je 1947. godine djed Antun, koji se školovao kod hrvatskog radiše za mesara i kobasičara, a zanat je izučio kod čuvenog Gavrilovića u Petrinji
Ove godine navršava se punih šest desetljeća postojanja i rada mesarskog i kobasičarskog obrta ugledne pitomačke obitelji Grgačić, čija već treća generacija uspješno nastavlja tradiciju obiteljskog poduzetništva. Sjedište i obrt uvijek su bili na istom mjestu, jedino se mijenjao naziv ulice, a na temeljima starih objekata gradili su se novi kao na sadašnjoj aktualnoj adresi Mesnica Grgačić, Ulica kralja Tomislava 18. Sve je počelo davne 1947. godine kada je Antun Grgačić, djed sadašnjeg pitomačkog općinskog načelnika Željka Grgačića, pokrenuo mesarski obrt nakon što se školovao za mesara kod hrvatskog radiše, a nakon toga ispekao zanat do kraja u Petrinji kod čuvenog Gavrilovića. S obzirom da nije imao dovoljno novca za otvaranje vlastite mesnice, potreban novac posudio je od prijatelja i ubrzo je otvorio vlastitu mesnicu koja je, od tadašnjih nekoliko mesnica u Pitomači, odmah postala poznata po dobrome glasu, jer su ne samo Pitomačani nego i potrošači iz okolnih mjesta kod Antuna Grgačića kupovali kvalitetno svježe meso, mesne prerađevine, osobito salamu somericu, Grgačićev jeger, pitomačku kobasicu i svinjsku mast. Nakon njegove smrti 1962. godine tradiciju obiteljskog mesarskog obrta preuzeo je njegov sin Željko, koji je izgradio nove objekte i nabavom novih strojeva za preradu mesa znatno proširio djelatnost, koja se uspješno razvijala i u ondašnjem socijalističkom društvenom poretku koji je, uz ostalo, ostao zapamćen i po redovitim nestašicama svježeg mesa. U ondašnjoj Virovitici PIK-ove mesnice uglavnom su zjapile prazne, a Virovitičani su se svježim mesom i mesnim prerađevinama redovito opskrbljivali kod Grgačića u Pitomači, koji je u to vrijeme imao i vlastiti uzgoj stoke pa nije morao ovisiti o nikome drugome. Čak se bavio i uzgojem ovaca, a imao je stado i veće od 200 komada i kod Grgačića nikada nije bilo nestašice mesa. Obiteljski biznis uspješno se širio pa su 1985. godine uslijedile nove rekonstrukcije klaonice i preradbenih kapaciteta, a uz tri člana obitelji stalno je bilo zaposleno još pet radnika.
- To su bile zlatne 80-te godine kada se najmanje tri puta tjedno dostavljala naša roba i na zagrebačko tržište - prisjeća se sin Željko (38), aktualni općinski načelnik Pitomače, koji je od svog oca Željka preuzeo 1993. godine vođenje obiteljskog obrta, a otac se zajedno s majkom Marijom povukao u svoju vikendicu u Križnici. Kćerka Snježana je liječnica i živi u Zagrebu, a najmlađi sin Dario ima vlastiti ugostiteljski obrt u Pitomači. Srednji sin Željko je nakon završetka školovanja u zagrebačkom Prehrambeno-obrazovnom centru 1988. godine stekao zvanje mesara i kobasičara. Svakodnevno pomažući ocu u tome poslu ušao je u sve tajne tog zanata.
Foto i tekst:Virovitički list
|
