otkako je na vidilo izašla slika naše potroske gospe stalno mi je prid očimon njezin mili i prilipi lik s malešnin isuson u naručju. moran reć da san baš sritan šta mi potročani imamo svoju gospu i šta jon se moremo molit. naš je župnik sastavijo molitvu po kojoj moremo njome pristupit. naravski da je moremo molit i svojin ričin a ne samo po zadanoj molitvi. bitno je da jon se obraćamo i priznajemo za svoju duhovnu majku. njomen u čast sastavijo san danas i jednu pismicu. mogla je bit i bolja ali šta je tu je. evo pismice: Gospi Potroskoj O, Potroska Gospe, ti pridivna mati, dica smo tvoja, sa kamena Hrvati. Sinu svome naše molbe sve prinesi, usliši nas, majko, pomoć nan donesi! Pod Svilajon, Gospe, tvoja čeljad dišu il po bilom svitu za tobon uzdišu. Dušman se je na nas okomijo jako jer smo tvoji, majko, jer nas voliš tako! Iz potroske zemlje još temelji vire, povist naša, Gospe, iz njizi izvire. Još od crkve rimske tu ostaci leže, ti to znadeš, majko, to nas s tobon veže! Molimo se, Gospe, i klanjamo tebi, od zloga nas brani i prigrli k sebi. Domovina cila pod tereton pada pogledaj nas, majko, izbavi od jada! Potročani tvoji sad krunice broje i s pomoći tvojon zloga se ne boje. Vira i poštenje kroz žile in teče, Isusova rana u srcu ih peče! O, Potroska Gospe, ti pridivna mati, dica smo tvoja, sa kamena Hrvati. Sinu svome, naše molbe sve prinesi usliši nas, majko, pomoć nan donesi! Ivica Gašpar, studeni, 2012. |
u nedilju je na poziv našoga župnika u potravlje na misu doša naš poznati misijonar iz afrike pra ilija barišić. izgledon malo neobičan pratar. ima dugu sidu bradu ka šta je ima sveti lepold mandić. ali skroz jednostavan čovik živoga duha. trijest i osan godina je doli u afriki. bijo je na čudo mista. sad je u demokrackoj republiki kongo. i tamo širi radosnu vijest i pravi škole i bolnice. velika je to stvar braćo moja. otić na kraj svita ostavit sve svoje i priživljavat svaki dan među najvećin siromasin. ko to more? ja mislin samo onaj koga duh božji ponese ka šta vitar nosi maslačak. tako je biće bilo i s pra ilijon barišićon našin ramljakon. a kako je i dijo nas potročana doselijo u povisti iz rame tako nan je on naš čovik potroski u niku ruku. on ritko navrati u svoju rvacku. tijo bi otvorit oči nami slipcin da vidimo kako čovik more doživit puninu života i brez današnjih tekničkih dostignuća. metiću van jedan videjo pa ako imate bar malo vrimena a već znan da nemate, ćirnite i vidite kako žive naša siromašna braća u afriki. uzput u novome broju misijskoga časopisa radosna vijest morete pročitat na nikoliko stranica šta pra ilija barišić javlja iz konga. evo van videjo: puno duži video o pra ilije morete vidit ovde |
u nedilju san jopet bijo na prominjskoj misi u gospe lurdske u zagrebu. tamo je za prominjce dvaput godišnje sveta misa a iza mise je druženje zagrebački prominjaca uz pršut vino bajane grožđe i svakojake druge dilicije. prominjaca je u zagrebu deset puta više vego li u promini. ali kad se ovi u zagrebu sastanu unda ona njijova krv prominjska kroza žile brže proteče ka i krka niz kanjone i tisnace. tute se oni ćute svoji na svome. tute jin se duša dotakne rodne gromile i mirisa ditinjstva. tute se vratu sve lipe uspomene. tute su oni posve i betevi samo prominjci. čestit i vridan puk zagore naše drniške. tojon prilikon snimijo san i još jedan videjo: misu je služijo župnik prominjski pra petar pletikosa koji je tekon doša u tu veliku župu. oni ima priko sedandeset lita na plećin ali je živoga duva kristovog i pripun ljubavi spram čovika prominjskog. reka je u propovidi da se triba sačuvat zajedništvo obitelji, moltva za stolon i vira u neslomljivost rvackoga bića šta se i danas nalazi prid nutarnjon i vanjskon ugrozon. |
une dane oko velike gospe i alke namirijo se ja u sinju na jednoga osobitog umitnika. nema van toji čoik nikake titule akademske nije ni vakulteta završijo posve običan cetinjanin. isti ja. a kako san nabasa na toga majstora i ko je on ustvari? iša san doli ispod pijace put alke kad vidin nigdi slive strane tabla obavist: tute izlaže samouki umitnik andrija vučković, sve je izradijo od varene žice. ma jeste li vi čuli za takoga umitnika? od varene žice! nit je slikar nit je kipar nit je od oni umitnika šta pišaju po trgu...božesačuvaj. ovi naš umitnik je ka san banijo na vrata čita niki molitvenik u ćoši pa san ga malo omejo u tomen. sveta nika duša iskren i naravan čovik. sve je on meni objasnijo kako je on sa aparaton za zavarivanje i komadin žice napravijo svoje katedrale, alkare, svete mutive ka šta je isus na zdencu, gospa sinjska i slične. ja san se zabezeknijo jer nisan zna da niko more bit toliko umitnički udaren da od žice čini taka čudesa! a andrija ih bome načini. i ko god je tute povirio odma bi se zakrstijo kad bi mu dila vidijo. ali nije čovik akademik pa ga ne cinu koliko bi tribalo. niki su imućni obetali da će ga vinancirat da još veća dila napravi. on je časnik u penziji a sa ton penzijon ne more pokrivat svoje umitničke troškove. a zaslužijo je andrija da ga uzme koji mecena pa da njegov talenat iziđe na vidilo po cilome svitu. katedralu je za papu napravijo al neće pratri da odnesu svetom ocu jer andrija nije poznat pa se boje da bi papu podcinili s daron samouka umitnika. a ja van kažen, pitaće i papa za andriju. kadli tadli. živijo mi moj andrija i bog te blagoslovijo. |
svi znaju da je balun najvažniji na svitu. a niko se ne pita koga je izmislijo. dobro ja ga nisan izmislijo jerbo je balun stariji od mene i od moji pradidova. i još je stariji. i još je stariji. uf teško mi je to izračunat al ima niko ko zna. ja ne znan. znan samo da je balun se rodijo u našoj krajini. e u našoj krajini. neka inglezi umru od muke i zavisti. naš je arkejolog to i dokaza. na vome videju šta san ga metijo doli ispo ovi slova morete i vidit ko se i zašto ima ponosit da je izmislijo balun. videjo san načinijo kasan bijo na odmoru dolikare a više nisan na odmoru vego radin na poslu. |
danas na blagdan matere božje naše drage gospe malo ko da nije iša u niko svetište. bogu vala po ciloj našoj katoličkoj rvackoj ima gospini svetišta tako da niko ne mora daleko ić. naša je gospa sinjska za nas posebna ne zato šta kažu da je najlipša vego šta je naše pretke obranila a i danas nas kripi jača i pomaže. zato nije teško potegnit i nanoge do njezina svetišta u sinju. eto ove godine me je zapalo da nisan moga bit u sinju pa san iša tute pokraj gorice u vukovinu. misa je bila na travnatome igralištu. bilo je nikoliko iljada pobožni duša šta su po zvizdanu sudilovali na svetoj misi. trajala je misa dobre dvi ure. ali isplatilo se. čuli smo danas jako dobru propovid šta nije pročitana s papira vego je govorena iz srca i duše. mislijo san da tako more samo uzoriti kardinal puljić vrbosanski ali evo mogu još niki. nisan čujo kako je se zva propovidnik kasnije ću napisat. ali ponoviću jako je me se dojmilo. tijo bi to podilit sa vami. snimijo san je na mobitel pa ću je večeras metnit na jutube barenko dijo propovidi. op.p. propovidnik se je zva velečasni žarko ošap. čuće se još za njega ja bi reć. |
moj mi je brat ante nabavijo kartu za alku pa san iša gledat. on je slika jer je ima slikarsku kreditaciju pa je moga di je tijo po pržini tamo vamo. moje su postole ostale čistije jer san sidijo na skeli. oko mene je bilo niki vaca šta ji znan s tevelizije. vako uživo su mi se činili slični ljudin makar su bili pulitičari. neću jin spominjat imena ni bezimena jer nisu ni vridni toga. zgadili su se i bogu i narodu štano bi se reklo. ma isto su konobari stalno ji nutkali šta oće popit ladnoga a mene ništa. ja san muča i liza jezikon suvu gubicu. uživa san gledat naše alkare i njijove brkate momke šta se samo tako zovu a dašta da alkari nisu nastrani božemiprosti. sve su to dični cetinski sinovi šta trkajuć čine čast našoj gospi sinjskoj koja nas je u zemane obranila od dušmanske sablje. bilo je čudo svita šta su svi guštali u lipome koluritu lipin nošnjon starome oružju držanju vojničkome i u bezbroj pogodaka u sridinu. prisidnik i primijer su isto gledali ali se bojin da oni ne razume šta su gledali. bijo je i naš ministar ante kotromanović šta je prije bijo vojvoda alkarski. sad je ministar od obrane i planira kupovat nove avijone za obranu rvacke samo mu vali gazeta. ja mu kažen ante čuvaj gaste plati misu gospi ona će nas čuvat. ka i dosad. |
u međugorje san iša s josip prometon sa još dvjestipet drugizi odočasnika. moja je sestra to po običaju dobro organzirala. dicu nisan vodijo jer nemaju putovnice. samo ja i žena mi. dovoljno. put je bijo ugodan jer je klima nas ladila tako da smo se dobro ćutili. zeru smo molili, zeru slušali priču o gospi kraljici mira i o deset tajni šta se uskoro imaju otkrit svitu. kaže vidilica naša mirjana da će pra petar ljubičić šta je sad u nimačkoj još za života izreć svitu sve gospine tajne jenu po jenu. kad to gospa bude tila. e unda će se mnoge duše zamislit nad svojin životon i vidit kako se suočit sa istinon šta će se pokazat u svoj snazi. biće velikog belaja ali oni šta viruju i boga se bojat ništa se ne tribaju plašit tizi stvari. oni će uživat zaštitu majke božje kraljice mira. iz ciloga svita iz avrike amerike rusije tanzanije i iz bilokosti svi su došli k našoj gospi u međugorje i tute jon jade svoje iznili. gospa ji je poslušala i utišila. najviše je bilo mladog svita jer je bijo vestival od mladi. e bože moj šta ji je bilo lipo vidit kako se svi držu skupa za ruke i plešu i pivaju ki braća i sestre. a svaki je iz druge zemlje i drugin jezikon govori. svejedno nije bilo problema jer su tute svi govorili jezikon ljubavi šta međugorjon teče. |
i tako san ti ja sa svojin pilipon iša gledat u split našoga ajduka proti talijana. moran bit pošten pa priznat da san se nada čudu ka i uvik ako bili igraju s jačizin od sebe. a ovi put su igrali sa posve jakin interon iz milana. nemere jače. i dobro su naši tići krenili. počeli su navaljivat na njijova vrata a svoja su zaboravili zaključat. talijani su in odma napravili štetu. triput su pogodili di triba. naši janci jenput. na kraju igre nismo jin ćukali i vikali buuuu i sramite se i doli uprava i svašta šta nije lipo. nismo. lipo smo jin pleskali i vikali da ajduk živi vično. i talijani su se čudili da niko na svitu ima take navijače. momci gubu tri i ništa a jopet niko nije na nje ljut vego svi se vesele i slavu ki da su pobidili. di toga ima. ja znan da ima čudo klubova po svitu siguro više od nikoliko stotina iljada. ali je samo jedan ajduk iz splita među njimon. a to nije običan klub. more nikad ne bit prvi ali će u jednome biti isprid sviju. u ljubavi svoji navijača šta brez njega ne mogu ki brez arije ili vode. akoli u temu ajduku budu igrala i njegova dica više nego plaćenici unda će ajduk bit prvi po bodovin isprid sviju. naprid krstičeviću i tići bili. |
ovu san pismicu ako je to pismica napisa od želje privelike da se barenko u mašti vratin na one zemane prije jezera o kojin su nan naši stari govorili a meni su se činila jednako lipa i posebna ki šta su ona iz naše mladosti. more bit da niko ima drukčiju sliku i viđenje. dobro, ja iman baš nikako vaku: Gledan s briga jezero naše, Perućko, cakli se ka špiglo... Sunce se u njemu udušilo, i ne moren mu pomoć... Otijo san bacit se kamenom doli da se naprave krugovi i da nestane slike i da se sunce na fete nariže... Ali ga, isto, nisan bacijo jer su se u jezeru prikazali ljudi! Niki šta žito kose, niki šta kuruz ženju, niki,šta, jopet, na paripu jašu... I kuće se ukazale, rode, kuće kamene, prave, ozgor popločane i babe stare prid njimon sidu i oraje tuku i tribe... Krave nike, zekaste, pasu, dica se bosa oko njizi vataju a kola ciganska po bilome putu škriplju, vozeć sita i rešeta... Cetina rika samo muči i zavija kroz topole k mlinu, dok šarani skaču... Mlin je riku prigrlijo k sebi ki da su od iste matere... I divojka se šesna, prikaza, šta od momka garava glavu okriće i stidi se oči u nj upačit dok jon za vraton pletenice suče... I taman je mago pod brimenon zareva kad se nama` izgubi slika i nesta mage i rike i momka i divojke... Samo krugovi šta se širu... Nesta i ljudi štano kose ili ženju, nesta i paripa i zekasti krava i Cetinu mlin izide a dičicu odnesoše Cigani... Cigane odnese daleki put a od puta se napraviše krugovi i krugovi narizaše sunce na iljadu feta... . . . Ja stojin na brigu i čudin se šta se je to trevilo i je li moguće da je niko uprav bacijo kamen drito u špiglo, pa da nama` svega nestane... ?! Ivica Gašpar, 1. Kolovoz 2012. |
evo san napokon zgotovijo videjo od božića kaje u našoj crkvi bila prestava šta jon neznan imena al je bila dobra, smišna i povučna. ako van se dade pogledat šest minuta i sami ćete vidit da je tome tako. ne znan kako se svi glumci zovu pa ji neću ni nabrajat. ali svi su bili dobri zalužili da jin zapleskamo. |
juče je većina od nas rvata izabrala da ćemo u toju uniju jerbo da nan je tamo i misto. svi su pulitičari zaradi toga sritni i prisritni. narod malo manje. pulitičari će sidit u tome eropskom parlamentu i dobivat za to velike gaste. dobivat će i rvacka eropske gaste za svakoje potribe. naši pulitičari su pokazali narodu kroz ove godine neodvisnosti kako znaju upravljat s gaston. nikizin će se za to i sudit. a oće li našome potravlju bit bolje u uniji ili brez nje? kažu novine da su dalmatinci najmanje glasova dali uniji na vome revendumu. ja mislin da je to zato šta su dalmatinci priponosni da bi svoju sudbinu pripušćali tuđinu a jope se boje domaći lupeža šta su nan svo vino iz bačava istakali i prodali. daj bože da ova unija makar donese malo reda među naše lupeže šta se motaju oko državne kase ki mačka oko vruće kaše. neka jin dođe u pamet da ji je narod tute postavijo i da njemu tribaju služit a ne po cile dane kontat u glavi di se more štogod " jamit". davno je rojs reka da ko je jamijo jamijo je ali to nije bila istina. našin lupežin nikad dosta kruva brez motike.do juče su uzimali šta jin nije ćaćino ni njijovo. pitan se samo kaće tome doć kraj. dok se pitan o tomen napravijo san mali videjo o potravlju. na njemu su slike sve sa ovoga bloga. more bit da van se i neće svidit ali šta van ja mogu. ne sviđa se ni meni unija, ha, ha. ma isto virujen da za ovi naš napaćeni i osiromašeni narod mora jeanput granut sunce i rane mu zaličit. |
naša san odnikidan internjet stranjicu iz dviiljadeidevete godine di piše ništo o našome dičnome ratniku i ministru obrane lipe naše anti kotromanoviću. novinar šta je o njemu besidijo se zove kuljiš bezimenom a imenom denis. napisa je on dobro da je ante bijo veliki i hrabar ratnik vojskovođa čovik pošten i sve to.... a unda je na jenome mistu napisa da je ante nakon rata kad je još bijo i vojvoda alkarski potpa pod uticaj pokvareni pašalićevaca i sinjski vranjevaca a sve zato jer pazi vamo: potiče iz straovito zatucanog kraja - čitaj "potravlja"! eto neću ja sad o pulitiki i o antinom časnome putu, bogu vala da je posta ministar a siguran san da neće nikad izdat ni boga ni narod ni svoje korjene ki šta su mnogi u voj popljačkanoj državi. pa neka je i u ezdepeju....ima i tamo čestitoga svita. vratiću se na no da je ante iz zatucanog kraja.... toji novinar biće misli da smo svi mi sa kamena blesavi i prez pameti zato šta od kamena ništa ne vidimo i triba nan doć u zagrebačku pristolnicu da bi progledali... e nije tako zločesti naš vuče kuljišu! ti si u svome članjku izdiga i nafalijo našoga antu a to i s pravom samo zato da bi usput oblatijo i ponizijo sve druge generale političare i pratre pa i sve ljude iz "zatucani krajeva" koji nisu nikad begenali ezdepe i to ne zato šta to nije časna stranka vego radi svoga svitonazora. a naš ante, bog mu da zdravlja i još mandata, neće nikad tako govorit o svojin suborcin, ni o vratrin ni o ikome.... zato kuljišu..vuče zločesti sakrij se u šumu crljenu i ne zavijaj više na nas "zatucane"! cili članak zlog vučine morete nać TUTE |