|
Za sve one koji uranjaju bez pratnje prijatelja i znanja o hiperventilaciji,sigurno su kockari koji gube.... Danas sam popio pivo i ošišao se,bilo je fenomenalno jer me šišala jako lijepa mlada dama,ujutro sam se umio i otišao na posao sa nekim dobrim osjećajem u trbuhu,da li je moguće da sam se zaljubio? Frenki i ja spremamo opaku spačku i pomalo me to drži na životu,razmišljamo o Njemačkoj i svim divnim ljudima koje bi tamo mogli sresti,moglo bi biti pogubno za naša krhka srca,hehe,povikao sam u bradu i stavio u prvu,na radiju svira neki opaki koncert od stonesa,pet je ujutro,nigdje nikoga na cesti,ima jedna ravna linija baš prije nego što se izbije na staru sisačku,kad se vozim tom cestom između kukuruzišta dokle pogled seže uz starački dom pomislim na dogovor o Americi,kunem se da ako smo dosta ludi da se spakiramo za Njemačku u roku tri dana mogli bi jednom zaploviti da posjetimo zemlju snova Jacka Keroucka,ali povrh i iznad svega NOVAC,što je novac,sredstvo za kupnju hrane i plaćanja režija ili sredstvo za kupnju alkohola,okretanja runda lijepim ženama i kupnju koncertnih karata za bijeg u izvanrednu čistinu gdje je zrak jako rijedak ali jako dobar za astmatičare a svi mi imamo astmu koji smo rođeni na ovoj kugli zemaljskoj i uvijek ponekad u životu zaboravimo disati punim plućima,sve te karte i runde i alkohol,za mene nije ništa drugo već lijekovi protiv astme,otvori mi pluća i raširi krvne žile o dragi gospode,molim te i volim te i kaj sad? Imam 23 godine i jako malo sredstava i planova za budućnost,život mi zapravo visi o koncu one iste dosade od koje bježim svaki prokleti dan,jesam li lud ili mlad ili oboje? Ne znam,zapalio sam jednu cigaretu,već sam na autoputu,prolazim pokraj arene,možda ipak ona jesenska jakna pričeka koju drugu godinu. Za gablec jedem burek i razmišljam o Bobeku i Frenkiju jesu li sinoć poginuli bez mene? Nisu? Možda? Ponekad im se dogodi da bez mene duboko zarone i onda zaborave izroniti,ovako kad sam ja sa njima onda izrone na vrijeme da bi mogli mene izvlačiti jer ja uvijek zaboravim na izron ali oni uvijek zaborave da ja duboko udahnem,čitao sam o tehnikama hiperventilacije i kako iskoristiti cijeli kapacitet pluća,morat ću ih naučiti prije nego što ih napustim,ispunit ću svoju obavezu kao dobar prijatelj. Ponekad me netko u prolazu potapša po leđima i priznaje mi iskreno kako sam ja zapravo dobar momak iako ja zapravo ne vjerujem u Boga i dobre ljude i što ćemo sad? Povratiti? Početi slušati gospel? Ne znam... U mraku gledam prema van sa krovnog prozora,teške se kiše spremaju,čekam Keserinja da mi naštima kotlovnicu Bog ga blagoslovio jer ni on ne vjeruje u Boga,on je dobar momak sa kojim sam volio popiti pivo u ovom životu i mahati njegovoj curi kada napuštaju moje ponekad tužno dvorište i veliku praznu kuću u kojoj ponekad ima više priča o mrtvima nego živima ali takvi su valjda ljudi ne cijene nešto dok je na životu i uvijek uz vas već kasnije kada više to ne možete dobiti. Imao sam strašnu terijerku štakorašicu koja se zadnjih par godina muvala po dvorištu i slabo jela jer su je boljeli zubi. Uglavnom,nekada sam volio pse dok nije ona umrla,sad više ne jer vas previše vole a kad ode netko tko vas voli i to prije vas onda je to prljavo od dragog nam Boga,tako da sad kada gledam pse samo razmišljam o tome kako ću se osjećati prljav kada pocrkaju,gamad potkožna,tako je i sa svime u životu,osim sa osobama koje volite više od sebe pa vas odluče napustiti još dok dišu i dok su pri zdravoj pameti,onda je to već ironija a zašto? Zato jer ste bili toliko naivni da se zaljubite u osobu koja se nije zaljubila u vas i onda patite za nekim tko vas ustvari uopće nije volio i kaj sad? Prekrižiti se? Pomoliti? Ne znam,umoran sam od razmišljanja,mislim da je vrijeme da se korakne preko ruba gdje planinske vile još uvijek zavijaju i gdje me svi poštuju zbog onog što ja smatram da jesam a ne što drugi misle da mislim o sebi,znači,da me poštuju zato jer se smatram glupanom i idiotom prljavih navika i teške naravi,gubitnik ili beatnik?Ne,oni su pocrkali,svi smo mi zapravo savršeni na neki svoj nesavršen način i to je zapravo najteže prihvatiti a ja neću do groba jer teško mi se uljuljati u miran život osmosatnog,šestodnevnog ispiranja mozga i dodvoravanja nekim glupanima i idiotima poput mene. I,napuštam vas sa staronarodnom,kada si ne možete pomoći a cijelo ste vrijeme mislili da ste kovači svoje sreće kako to jednom jedna djevojka reče nekad davno,toliko davno da sam zaboravio kako izgleda(ma lažem,ta kosa se ne zaboravlja,ali narav,ta prokleta narav,uh,fuj),onda ne preostaje ništa drugo već na sunčan dan izaći van,raširiti ruke i viknuti NEBO OTPRI SE... Pišanje na pisoaru bez prdeža je kao slovo (I) bez točke pa prema tome u ovom sumornom,tužnom i nepravednom svijetu jedino što je preostalo je prdnuti... Pljesak publike,naklon i zahvala,hvala svima na podršci,hvala svim mojim ljudima u izdavačkoj kući na vjeri i potpori ali ovaj NOBEL posvećujem svim ljudima koji se osjećaju toliko slobodno da prdnu na pisoaru u javnom wc-u uz nekog ženstvenog frajera sebi s lijeva i desna...HVALA,odjava,zbogom... |
| < | listopad, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||