Bijele ergele,širokogrudne bale sijena,tvoj osmjeh na traktoru,naši razgovori u sutonu napornog dana,osvoji me,osvajaš se,vikendima plovimo sjeverom,autocestama, zaboravljamo na nedjelju popodne,daj molim te ispričaj onaj stari vic o čovjeku bez ruke,povedi me,zavedi me,poslušaj koji stari savjet na obali kupe,stani na trenutak i slušaj stare ribiče,nove klince sa ulice,pokušaj sjesti,daj sve od sebe,osvajamo život korak po korak,evo me tu sam ispred tebe,vratio sam se i vjerojatno više neću nikada bježati od svih vas,od tebe,to je sudbina,sve što radimo na kraju se svede na poznato na depresiju svakidašnjeg dana,na zadah,jednu riječ,pravu stvar,gramofonsku ploču,boba dylana ili tvog zagrljaja na snježnoj ulici,pankeri,koncerti,kukuruzišta,šetnje,osam sati,od sedam do tri sve dok me ne ukroti šef na ulici u prolazu u nestvarnom svijetu i sve dok nas jednom više ne probude,metak ili kateter sasvim je svejedno,pamtim samo loše dane,kao noćna mora,tužna pijana jutra,nedjeljna prašina na bakinoj kuti,miris vrta,miris trule zemlje,rane jabuke,susjedova stara kruška,pijemo u sjeni rakiju od prošle godine,pušimo,brojimo dane do sna,dane do prvog i zadnjeg poraza,kako je tebi ispalo? Gdje si nestala? U svim tim godinama samoće,jesi u redu? Dečki su na ljetnim praznicima,igraju nogomet ispred škole,popiju koje pivo,smiješe se smrti u oči bez razmišljanja,zvali su me da branim,pijano teturam,to su moji stari prijatelji iz nekih boljih dana,nedjelja predvečer,ja sam na nogometu,prebacili smo na dva mala preko puta škole u uske prolaze selske birtije,dani su na izmaku,duše nam lete ponedjeljkom,od sedam do tri dok nas ne ukroti,jedan ima sina,godinu dana,plave kose i blistavog osmjeha,mora da će biti odvjetnik,mora da će biti političar ili slikar ili pekar,sve ono što mi nismo mogli biti,lopovi i samoubojice,muhe na šanku,stara ofucana konobarica sa previše šminke,drvene klupe i dim,lopta na stubištu ispred ulaza,praznina u zraku,umorni smo,znojni,doma nas čekaju hladne postelje,zaboravi na to,idemo na još jedno,teško se rastati nakon samo dvije,uvijek ista priča,bježimo u noć,ugodnu večer želim,uvijek nedostaje prava riječ za takve blažena stanja kada je svima svejedno,da je barem cijelom svijetu svejedno,nama bi bilo lakše,ovako,ovako samo starimo i ne napredujemo...
|