|
Ponekad me život uhvati u koraku u neznanju u traganju u gubitku u htjenju i nestajanju,ponekad se uhvatim kada se probudim iz tih snova kako je smrt upravo izašla na moja vrata i milovala me po licu,ništa nije isto a opet svaki dan je isti,uhvatio sam se danas kako pričam sa djevojkom iz Londona sa sumnjivim naglaskom i potpuno se zaljubio iako ima već tridesetak godina,nešto me privuklo k njoj kao i već tisuću puta do tada da se prolazno zaljubim u svaku djevojku sa kojom vodim prenatrpani razgovor o svemu o životu,idejama i neispunjenim snovima,o želji za nečim boljim koje nikada neće doći jer jednostavno ne uhvatim vremena. DANAS PADA KIŠA A JA GLUMIM GOSPODINA!!! Za svakim turistom otškrinem vrata svoje duše i imam osjećaj kako je taj dio zauvijek nestao u osmjehu meni nepoznatih ljudi,prolaznika,patnika,kad sam bio mali vikali su mi:TEŽAK JE LJUDSKI SJAJ!! Kada sam spoznao da BOG ne postoji imao sam 15 godina,kada sam zaista shvatio kako nitko na nas ne gleda kroz zamišljenu ključanicu i kako nagrađuje one ljude(a njih sam zaista rijetko u životu zaista upoznao) koji su pošteni i dosljedni,koji čitaju knjige bez nekog razloga,tek toliko da čitaju,zaista pošteni do srži i da se još k tome znaju odnositi pošteno prema sebi a kamoli prema drugima,jer kažu kad napuniš 30 onda kad ti cura zabaci priču kod prekida kako je mislila da si rijetki pošteni dečko sa kojim je imala čast spavati u istom krevetu(ali doslovno spavati) i dijeliti sa tobom otškrinuta vrata svoje duše a ti njoj na to odgovoriš kako je tebi trideset i da si barem PET GODINA PRESTAR DA LAŽEŠ SAMOME SEBI I DA TO NAZIVAŠ POŠTENJEM(F.S.Fitzgerald u nekim boljim i tankočutnijim godinama kada je mislio da ako nosi zlatni šešir jer joj to godi i da ako se ima kome pohvaliti da se pohvali njoj sve dok ne kaže: DRAGI,HVALISAVKO DRAGI U ZLATNOME ŠEŠIRU,MORAŠ BITI MOJ!!!) sad ide jedna stvar vrijedna slušanja iako je tu drugi čovjek na bubnjevima pa ide ovako nekako u mojem dnevnom boravku daleko od sebe daleko od srca: Da budem iskren sanjao sam Bobeka i mene kako sjedimo u jednom od onih klubova u koje već zalazimo da bi bacali blues filozofije i upijali sam život u jednom od onih separea ali ne više sami već sa djevojkama u zlatnome šeširu i sad se Bobek diže i na onoj šupljoj gibsonki odsvira i pjeva jednu stvar od neke melankolične crnkinje i solira urnebesno i zatim ponovno sjeda u separe orošenog čela i njegova cura ga povuče za rukav poljubi u obraz i moli ga za još jednu pjesmu a on joj odgovara kako je znao da će ga tražiti deset stvari da odsvira a ona njemu kako i on nju stalno traži još deset pjesama kada ona nastupa a mi je dođemo gledati,tako je,sretane je sa svojom djevojkom koja upija blues kao i on a ja kada sanjam onda sanjam iskrene stvari samo se ne znam pohvaliti njoj u zlatnome šeširu da bude moja jer danas muškari ne nose zlatne šešire već samo djevojke i nose vodu na glavi kako bi rekao moj prijatelj Frenki Boy. Nedorečeno i prolazno,mutno i neizgovoreno,to su epiteti svih mojih najljepših izgovorenih rečenica,vidimo se sutra u centru grada u jednom od onih šupljih popodneva kako bi rekao Waits dok te čekam na uglu Praške i Tesline da me uzmeš i spasiš pa ide ovako nekako sa strane dok gledam valcer od Matilde: A ovako zvuči velcer sa naružnijom curom koju sam vidio u snu a svejedno sam se zaljubio u nju jer ja sam takav tip čovjeka i tu nema pomoći pa ide: Ako niste sve preslušali nemojte molim vas navraćati u moje snove jer nemamo o čemu pričati...jazz do smrti i natrag,pa makar samo do smrti...ono bez povratka... |
| < | lipanj, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |