MASLINA

Kad umren, u maslinu ću se pritvotit,
čvornato drvo uz more,
žene i judi poda mnon će se odmorit
dok čekaju vapore.

Kad umren, u maslinu ću se pritvorit
i svitlit u luminu,
i dugo u noć ko lanterna ću gorit
uresla u stinu.

U vike duge, ogrnuta miron,
gledat ću pučinu,
i čekat trubu šta sve će budit širon
ja, pritvorena u maslinu.


MJESEČINA

Uvala, teška i tmasta zelena mrlja,
mjesečev zlatast sjaj se niz svod kotrlja.
Miris svjež i slan, spušta se tama,
sama koračam vlažnim sprudom od mulja.

Šetači rijetki razvlače teme mira i rata,
ne mareć' za večeri nježnu mrežu od zlata.
Dok dišem zrak, taj zlatni trak
misao sjetnu mi hvata.

Tamno je nebo i more poput tuge,
al' zlatna nit me sjeća na daleke duge.
Dok gledam tu ljepotu, ja patnju i strahotu
pretačem u nju i pjevam.
Nema mi druge!


OPROSTI

Od jeseni neke više nisi s nama.
Vani nebo plače, kišu suza toči.
Listopad je, evo, sve su dulje noći.
U besane ure na te mislim, mama.

U odrazu svome vidim tvoje oči,
u uzdahu čujem šapat tvoje duše,
i kad mi se neke iluzije ruše,
misao me na te bodri u samoći.

Šušti suho lišće, vani jugo puše,
nemirna sam, tište umorne me kosti.
Vjetar, miris dunje, zrele oskoruše...

Sazriješe saznanja nezrele mladosti.
Znam, tvoja sam slika, duša tvoje duše.
U tišini šapćem, molim te, oprosti!


OKLAJSKI VINOGRADAR

Zlaćano tkanje kasnog, babljeg ljeta,
u niskom letu mušice se roje,
što prekratko će, kroz bivanje svoje
uživat' draži čudesnoga svijeta.

Gle, spretne ruke marljivih berača
odvojile su grožđe stolno, fino,
a ostalo će smastiti u vino
na radost družbe poletnih pjevača.

Lišće su strgle bure i oluje,
ogrnula se Promina bjelinom.
Iz konobe se ojkalica čuje.

To vinogradar sa svojom družinom
uz pjesmu nove, dobre berbe snuje
dok nazdravljaju oklajskom žutinom.



ŠTRUCA KRUVA

Šaka brašna i žmul vode,
zrno soli i kap uja,
mrvu kvasa, topla ruka
od tog skuva štrucu kruva.

Nema priše, nema strke,
sve polako, u tišini,
u toplini, ko u krilu
majke dite, kruv se čini.

Zraka sunca, miris zemje,
dodir ruke, jubav duše
i sam život od iskona,
sve to čuva štruca kruva.







13.02.2026. u 13:42 | 4 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2026  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Veljača 2026 (4)
Siječanj 2026 (2)
Prosinac 2025 (5)
Studeni 2025 (4)
Listopad 2025 (5)
Rujan 2025 (2)
Kolovoz 2025 (1)
Srpanj 2025 (1)
Lipanj 2025 (4)
Travanj 2025 (1)
Ožujak 2025 (1)
Prosinac 2024 (3)
Studeni 2024 (3)
Rujan 2024 (1)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (1)
Lipanj 2024 (1)
Travanj 2024 (3)
Ožujak 2024 (6)
Veljača 2024 (2)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (4)
Rujan 2023 (2)
Kolovoz 2023 (2)
Srpanj 2023 (3)
Lipanj 2023 (2)
Svibanj 2023 (3)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (5)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (4)
Listopad 2022 (2)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Lipanj 2022 (5)
Svibanj 2022 (4)
Travanj 2022 (6)
Ožujak 2022 (2)
Siječanj 2022 (1)
Prosinac 2021 (4)
Studeni 2021 (3)
Listopad 2021 (3)
Rujan 2021 (2)
Kolovoz 2021 (3)

Opis bloga

Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živjela sam s obitelju u Drnišu i Siveriću.
Sad, zbog promijenjenih okolnosti,živim na relaciji Zagreb - Siverić.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić