RECIKLAŽA I AUTOFAGIJA
Svi znamo da se biljke obnavljaju gnojidbom i samognojidbom.
U nacionalnim parkovima se ne skuplja suho lišće, ostavlja se da sagnjije i razgradi na sastojke koje će biljka iskoristiti kao hranu.
Prašume su najbujnija biljna staništa, posebno dijelovi u koje nije stupila ljudska noga.
Na njihovim rubovima stoljećima su opstajale i samoodržive ljudske zajednice u kojima su se koristili svi mogući izvori za izgradnju staništa te proizvodnju hrane, obuće i odjeće. Tek u dodiru s "plastičnom" civilizacijom i njih snalazi problem otpada.
I sama se sjećam svog djetinjstva kad smo 90% smeća bacali u gnoj za povrće ili u "spirine" za stoku.
Potrošačka civilizacija je dovela do "zagušenosti" otpacima u kojima su zarobljeni prirodni resursi, nevidljive čestice plastike u zraku, u moru i na kopnu ugrožavaju zdravlje i opstanak mnogih vrsta, umjetno stvorena hormonalna neravnoteža jedan je od uzroka neplodnosti. Zbog toga pokušavamo omasoviti reciklažu plastike, papira, tkanina i metala.
Gledala sam jednu emisiju u kojoj se pokazuje da se svega 2% materijala reciklira, a ono što piše na raznim vrstama ambalaže češće je prazna reklama nego stvarnost.
Velikim firmama je reciklirani materijal neisplativ, kao što je i svako pošteno poslovanje "neisplativo"...
Ali, eto, nadajmo se da će i to "kruženje" materijala, po uzoru na kruženje vode u prirodi, polako zaživjeti.
Ima i treća vrsta reciklaže, o kojoj nam službena medicina ne govori, a koja bi mnoge bolesti mogla spriječiti, ali je za određene lobije isplativije liječiti, a to je AUTOFAGIJA.
Za otkriće tog procesa u tijelu Japanac YOSHINORI OSHUMI je 2016. dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu.
Radi se o tome da kad u organizmu nestane hrane on troši nekorisne tvari, tumorske i odumrle stanice, za izgradnju novih, zdravih stanica.
To je svojevrsno "samojedenje".
Postiže se tako da 6 do 8 sati u danu jedemo, a 16 do 18 postimo s tim da samo pijemo vodu i čajeve bez dodataka.
U vrijeme bez jela uključeno 8 sati spavanja, npr. u 9 doručak, oko13 ručak, do 17 večera. (Na ovo se lako naviknemo, vjerujte, lakše je ne jesti nego jesti malo pa se zaustaviti kad je najslađe.)
Ujutro i navečer se popije čaj, a češće voda.
Kad jedemo nastojimo jesti raznovrsno i zdravo.
Ovo možemo prakticirati stalno ili povremeno.
Osobno provodim redovan post po 17 sati a odustajem kad imam goste ili su mi djeca u posjetu, po se uz hranu družimo kao svi normalni ljudi.
Otkad živim po ovom režimu imam normalnu težinu i bolje se osjećam. S obzirom na godine nemam zdravstvenih problema, tako da govorim iz iskustva.
Umjerenost je kraljica zdravog života, a u zadnje vrijeme sam otkrila da i u duhovnom i psihičkom životu postoji "reciklaža".
Znate li one izreke: Što nas ne ubije to nas ojača, na greškama se učimo, Bog piše pravo i po krivim crtama, svako zlo za neko dobro...
Nikakvo iskustvo nije za bacanje, slabosti nas čine skromnijima, suosjećajnijima...
Dakle cijenimo život u svim vidovima, umjerenošću doprinosimo sebi i okolini, učimo iz grešaka i nastojmo razumjeti bližnje.
