SVETA KATA, SNIG NA VRATA
Danas slavimo sv. Katarinu Aleksandrijsku, pa svim Katama i nositeljicama drugih inačica tog imena želim
SRETAN IMENDAN!
Čini mi se da je ovo, bar kod nas, isključivo ženski imendan. Ako netko zna mušku inačicu tog imena neka se javi!
Gospa od zdravlja
Danas slavimo blagdan Prikazanja Marijina u hramu, u narodu nazvan Gospa od zdravlja.
U ovom kraju slave imendan svi koji nose ime Zdravko ili Zdravka, iako bi bilo ispravnije da časte sv. Valentina kao svog imenjaka, ali što je tu je, draža im je Gospe od legendarnog sveca, zaštitnika zaljubljenih, pa svima koji danas slave želim
SRETAN IMENDAN!
Popularnost današnjeg blagdana u Dalmaciji pod imenom Gospe od zdravlja dugujemo vladanju Venecije, u kojoj se nalazi crkva Sankta Maria della Salute posvećena 22. studenog 1630. u vrijeme kuge, a slavlje u čast Marije održava se svake godine na današnji dan.
Posebno je svečano danas u Splitu.
Danas se također slavi mučenik iz rimskog doba darovan Makarskoj 1725. Prema mjestu ukopa i analizi kostiju zna se da je to mladi čovjek, kršćanski mučenik nepoznata imena, ali ga je, pri dočeku u makarskoj luci, biskup Nikola Bijankoivić zazvao "KLEMENS" što znači milostiv, i narod je prihvatio to kao njegovo ime. Dakle sv. Klement, mučenik se slavi kao zaštitnik Makarske, pa svim Makaranima koji ce zovu, Klement, Kleme, Klemica i sl. također želim
SRETAN IMENDAN!
U spomen VUKOVARU
Prije 11 godina bila sam prvi put u Vukovaru. To je bilo 8 godina poslije Oluje, dakle već su djelomično bile obnovljene neke zgrade i uklonjen materijal od ruševina. Pa ipak je slika bila stravična, izrešetani zidovi na svakom koraku!
U subotu, 29. ožujka og. došla sam ponovo u taj grad i zaključila da sad već treba tražiti pogledom preostale ruševine, što je pozitivno, međutim puno je teže zaliječiti rane koje se ne vide!
Cilj posjeta našeg pjevačkog zbora "Neuma" iz Drniša bilo je održavanje korizmenog koncerta u Gospinoj crkvi na Sajmištu i pjevanje na misi u crkvi sv. Filipa i Jakova, koja je bila srušena, a sad je obnovljena i restaurirana, dok je samo jedna niša ostavljena sa oštećenjima kao podsjetnik na minula ratna vremena. U toj niši se nalazi slika skidanja s križa, probijena hitcima, a u crkvi je i raspeti Isus bez ruke. Moju ekumenski raspoloženu dušu vrijeđa činjenica da je cilj pripadnika jedne kršćanske crkve bio Isus koji nam je zajednički, što je dokaz da vjera nije razlog ratova nego paravan za neke druge ciljeve.Obnavljanje freski na zidovima također čeka neka bolja vremena. Franjevac, koji nas je upoznavao s poviješću crkve spomenuo je kako nas iz Drniša povezuje s Vukovarom slično stradanje. Mene je iskreno bilo sram te usporedbe, jer nije primjerena. Naše prognanstvo i paljevine kuća u Drnišu i okolici, oštećenja crkava i groblja,te do temelja srušena crkva sv.Ivana u Badnju, kao i određeni broj poginulih, ne mogu se usporediti sa zvjerstvima koja su se dogodila u gradu na Dunavu! Jedino je Škabrnje primjereno uspoređivati s Vukovarom, što se tiče Hrvatske!
Posjetili smo ratnu bolnicu pretvorenu u muzej. Nevjerojatno je kolika količina mržnje je dala snagu i drskost da se jedna bolnica gađa tzv. krmačama! U podrumskim prostorijama su bili natisnuti i često uz svijeće njegovani ranjenici, ne samo Hrvati nego i neprijateljski vojnici. Umiralo se i rađalo u dvjema susjednim prostorijama. Operiralo se s minimumom sanitetskog materijala, struje i vode, a ravnateljica je bila dr Vesna Bosanac. Ne znam kako je ona uopće mogla dospjeti među osumnjičene za ratno profiterstvo?! Na jednom zidu su slike svih nestalih i poginulih ranjenika i osoblja bolnice. Različiti svjetlosni i zvučni efekti dočaravaju atmosferu tih preteških dana.
Vidjeli smo i snimke izvještavanja novinara Siniše Glavaševića, kao i razgovora francuskih novinara s dvama ranjenicima neposredno prije njihovog odvođenja u skladište Veleprometa, gdje su, sa ostalima, mučeni prije smaknuća na Ovčari.
Poslije smo, među ostalim lokalitetima, posjetili novoosnovani Spomen-dom u spomenutom skladištu. To je nešto najpotresnije što sam vidjela u životu! Izloženi su predmeti nađeni kod ekshumiranih osoba. Ima tu dokumenata, novčanica, ručnih satova, krunica,slomljena čeljust...Normalno i tu su fotografije i podaci o stradalima.
Na sredini prostorije je svjetlosna spirala života, koja ponire u dubinu, simbol prekida uglavnom mladih života.
Posjetili smo i groblje stadalih uz koje se nalazi polje sa 900 križeva i spomenik braniteljima koji još zovu i zračni križ, jer se sa svih strana vidi otvor u tom obliku. Taj spomenik je također čestoi viđen na televiziji. Htjela bih napomenuti da je u slučaju Vukovara sve što se tiče poginulih utvrđeno i dokumentirano. Nije utvrđeno samo gdje su nestali, jer to druga strana neće da kaže. U ovom slučaju nema bajki i pretjerivanja, kakvima smo nekad bili svjedoci. Pa ipak, na aktualnom procesu u vezi međusobnih optužbi za genocid između Hrvatske i Srbije netko pokušava dokazati da smo svi jednaki! (Ko nas, bre, zavadi!?) Zašto oni koji znaju ne kažu gdje su nestali, zašto se oni koji su pravedni ne ograde od zločina, kao što su to učinile npr. Žene u crnom i z Beograda, i svaka im čast, kao i svakome tko poštuje istinu!
Ovaj post nije poziv na mržnju nego samo podsjetnik da uvijek ima spremnih da nam izbrišu sjećanje i umnože osjećaj krivnje.
Žao mi je što nisam fotograf, ali znam da i bez mene postoje materijali koji svjedoče o svemu. Uz žaljenje zbog svakog zločina koji je počinjen od strane hrvatskih vojnika, moramo biti svjesni da imamo pravo i od strane napadača očekivati da stvari nazove pravim imenom!
Toliko sam ojađena viđenim da nemam volje ni poticaja za neki umjetnički izričaj, jednostavno sam slomljena, i samo želim u ovom blogoprostoru posvetiti poneki redak aktualnom problemu koji to zaslužuje puno više nego neki drugi. Jer samo istina oslobađa!
03.04.2014. u 21:50
Ponovo objavljujem post iz 2014. jer mi je posjet Vukovaru uvijek u živom sjećanju. Neki misle da se pretjeruje sa okupljanjima u tom gradu o ovo doba godine, a ja smatram da je to najmanje što se može činiti dok se ne riješe pitanja nestalih i ne procesuiraju zločini koliko je moguće.
Slažem se da se trebamo okrenuti budućnosti ali najprije dostojno zaključiti prošlost, da nam se ne vuku repovi kao poslije Drugog svjetskog rata...
Tin
U SPOMEN TINU
Ko dijete neobična dara,
poteklo s ljutog kamenjara,
što u borova gustoj kosi
huk vjetra i sjaj sunca nosi,
opjevao si sure gore,
potoke bistre, sinje more,
životnu radost, sjetu tihu,
ljubav i žal u svome stihu!
I kad te nisu razumjeli,
kad s trona su te srušit htjeli,
ti stremio si u visine,
pjesniče nježni, vječni Tine!
U gradu vrh gore trajno živi
sjećanje na te i kamen sivi.
Stražare kule i Gradina
što ispratiše svoga sina,
da svijetom putujuć tuguje
i, više gladan nego sit,
u srcu pjesničkome snuje
o svijetu kom je ljubav bit!*
U tuzi svijeta, dragi Tine,
"za kocku hvala ti vedrine!"**
*bit, imenica s dugosilaznim naglaskom
**"Hvala ti , Tine, za kocku vedrine" posuđeno iz pjesme M. Galića
Jučer se navršilo 63 godine od smrti Pjesnika, pa, sa malo zakašnjenja, evo pjesme posvećene njemu.
DANAS JE 27 GODINA DA NAS JE NAPUSTIO
Junačkoj majci
(mojoj sestri Terezi)
1992.
Pod oreolom tuge, pogleda zamišljenog
ti dižeš čelo.
Pitam se, koje vrelo snagom te krijepi
dok hrabriš druge?!
Iz srca ti se istrgnuo taj tvoj dio,
a ti se ne daš dok voliš
i Boga moliš:
Njemu je draži bio!
Smirenim glasom šapćeš
niz lice tvoje dok teku suze,
za Hrvatsku se boriš, kad smjerno zboriš:
«Bog mi ga uze!»
I, ako jednom od toga sjemena tvoga
ne bude žetve,
zar zamjerit netko moć će, nebeski Oče,
majčine kletve?!
Marijo je poginuo u 27-oj godini života a iduće veljače bi napunio 54!
Njegovi roditelji nisu razočarani sadašnjhim stanjem u Hrvatskoj jer vjeruju u bolje sutra. Ta ih nada brani od očaja.
Pokoj mu vječni!
U spomen naših pokojnika
Nekrolog
1994.
Nad otvorenim grobom
uz uzdah, jecaj, cvijeće,
uvijek se neka besjeda topla reče!
Pa makar dotična povijest
i nije baš tako bistra,
iz pepela se iščeprka iskra!
Pa, kad se tako lijepo
besjedi dok se žali,
zašto na kredit riječ toplu ne bi dali?!
Molitva za dobru smrt
1960 – ih
Kad moje oko zadnju suzu pusti
i kad mi glava na uzglavlje klone,
ne daj, o Dragi, da mi veo gusti
zastre vidike i ljubavi spone!
I, kada moja osuše se usta,
a patnje satru umiruće tijelo,
ne daj da duša ostane mi pusta,
o, ispuni je ti, nebesko jelo!
Nad glavom mojom nek se prospu zvuci
raskošne glazbe anđeoskog pira,
križ neka blista u drhtavoj ruci,
s njim želim poći u kraljevstvo mira!
Pravedni Josip i prečista Djeva
nek budu tada uz postelju moju,
dok duša vedra u zanosu pjeva:
Danas ću vidjet vječnu ljubav svoju!
