SVILA
Svilaja u svili blistavoga snijega,
maglene se rize nad Mosećom viju,
Promine vrhunci pogledu se kriju,
u mlaki se lišće žuti podno brijega.
"Sve me sjeća baš na moju Slavoniju,"
veli meni jutros plavooka žena,
i dok kapi klize s krova ovlažena,
ja se sjetih lica s koga suze liju.
Gle, pahulje prše s neba osniježena,
uskoro će puti prosjati bjelinom!
U toj slutnji lica već su ozarena,
a sanjke će jurit sa brijega strminom.
Ne gubite, djeco, ni jednoga trena,
čarolija brzo nestat će s južinom!
