U jedno jutro davnih ljeta
vedro i burno
uzletjela je duša tvoja
ko ptica laka,
put boljeg svijeta,
gdje nema sjena ni oblaka!
Mi stisnuli se u svom jadu
oko tvog lika,
i gledali te bespomoćno
kako se gubiš,
napuštaš one koji su tvoji
i koje ljubiš!
Još uvijek, i tako bit će
kad ljeta minu,
u srcu ćutim nježnost,
tvoju blizinu!
(Danas je godišnjica smrti mog oca.)
| < | ožujak, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić
