Evo mene opet!
Danas sam išla "apožito" u Drniš na misu jer sam znala da mogu na ulazu u crkvu potpisom dati podršku inicijativi U ime obitelji.
Žalosno je da u našoj općini nema drugih mjesta za potpisivanje, ili bar ja nisam mogla dobit informaciju od Grada. To znači da tko ne ide u crkvu automatski nema gdje dati svoj potpis, a to nije realno niti je poticanje demokracije. (Nitko nije ni u crkvi ljude "nutkao" da potpišu, niti su to svi činili.)
Mnogi stranački poslušnici dviju velikih stranaka ne bi za živu glavu podržali Inicijativu, iako ona nema nikakvu ideološku ni stranačku pozadinu.
Svakome tko pošteno misli može biti jasno da je glasovanje za ime u skladu sa većom odgovornošću biranih (ali i birača).
To što bi se snizio prag za ulaz u sabor na 3% svakako je poštenije nego da se glasovi za one koji nisu prešli 5% daju "velikima" o kojima birači često nisu ni sanjali.
Isto tako stvaranjem predizbornih koalicija daje se prilika minornim strankama da se šlepaju uz svoje patrone bez obzira na to što same nikad Sabora ne bi vidjele.Prema tome i do sad mnogi nisu prešli prag, ali ih je propuh unio u Sabor "na mala vrata".
(Usput "hajka" na Željku Markić da samo želi ući u Sabor je glupost, jer da je tako ušla bi do sada u neku stranku...)
Tako, evo mene opet u "nebranom grožđu" - političkom, jer želim posvjedočiti svoj stav o referendumu, koji košta, ali puno manje
nego svi promašaji dosadašnjih vlada, kao neiskorišteni svakovrsni resursi ove male zemlje, pa čak i propali poticaji EU-a.
