Jesenji sonet (oda oklajskoj žutini)
Pod baldehinom svjetlosti što blista
mušica roj, tek vidljivih letača.
Što kraći život to je težnja jača
sudbi se otet što svima je ista.
Palo je grožđe pod rukom berača,
odvojili su ono stolno, fino,
a veći dio smastili u vino,
da polet daje izvedbi pjevača.
Jabuke, kruške i sve voće ino
mirisno, zrelo, u krilo se truni,
u naručje ko čedo materino!
Zlaćanih dunja ormari su puni,
što grijat će nas skrivenom toplinom,
dok nazdravljali budemo žutinom!
((2012.)
