Ujutro, kad otvorim oči,
il danju kad mi se spava,
uvijek se na stolu mome
mirisna nađe kava.
Opojan miris se puši
od tog egzotičnog cvijeta.
Ne dam te, kavice draga,
najljepša "vicijo" svijeta!
Uza te tople su riječi,
svijet ima sliku drugu,
u tvome talogu crnom
nazirem svoju dugu.
(1993.)
| < | rujan, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić
