Susreti s bosanskim izbjeglicama
BAKI IVANDIĆ
Gledam lice skršeno od boli,
tužno lice majke "kršćenice".
Suze su ga solju izrovale,
suze boli iz mora ponora,
gdje su crne ptice pirovale.
Gledam lice majke - mučenice.
Tri joj sina iz srca strgoše
i nevjestu raznijela granata,
gledam kako tužna plače mati
i drhtavim glasom dok se bori
da ostane "kršćenica" mati,
srce ječi: "Neka Bog im plati!"
JEDNU JE SVIJEĆU DOBILA
Jednu je svijeću dobila prognanica nadar,
jedno je oko zasuzilo, srce je taknuo mar.
Svijeću joj nisu darovali da bi ronila suze,
vceć da bi plamom njezinim sažegla beznađa uze,
da prognanica uz njen plam pronađe put iz tame
radošću koja spašava: Bog svojih ne ostavlja same.
TEK MALO POGURENA
Tek malo pogurena, al ponosita lica,
ti nabrajaš sve dare što poslaše ti djeca,
a mene tuga hvata, dok nekim šestim čulom
osjećam tvoju dušu što usamljena jeca.
Jer darovi su jedno, a topla riječ je drugo,
kad licem se u lice uz plamen oka zbori,
al ipak, našao se netko da te sluša,
pa sada tvoja duša snom ozarena gori!
Pa, neka makar šalju starici lijepe stvari,
dok uznosita lica o odanosti mašta.
To toplo srce majke za propuste ne mari,
za svoju djecu moli, nada se, ljubi, prašta!
(Majka jedne ratom raspršene obitelji iz Jajca)
