petak, 16.03.2007.

...

Jednoga dana u novinama je osvanula priča
da se djevojka zbog ljubljenog mladića ubila.
Prije smrti poslala mu je oproštajno pismo:

''Dva svijeta mi smo,
nikada skupa mogli biti nismo.
Bio si mi sve na ovome svijetu...
Voljela sam svaki dio tebe,
i zbog toga proklinjala sebe.
Pratila sam svaki korak tvoj
i priželjkivala da si moj, samo moj...
Zbog tebe sam se zamalo ubila
dok te je druga pred mojim očima ljubila.
Svake noći;
u mislima su mi bile tvoje smeđe oči.
Htjela sam te preboljeti,
htjela sam te prestati voljeti,
htjela sam te zaboraviti pomoću pića,
al' sam te opet osjećala u svakom dijelu svoga bića.
Čim sam te ugledala: crna kosa, plave oči...
Znala sam: zaboravit te nikad neću moći....
Zbog tebe sam morala kroz pakao proći
i do ove točke doći.
Bio si mi ljubav prva,
a ja za tebe od te ljubavi niti mrva.
Nosila sam te u krvi,
a sad će njome da se hrane crvi.
Kad se vrate lastavice jata
više neće biti mojih ruku da se smjeste oko tvoga vrata.
Molim te shvati; svu sreću želim ja ti
Al ne želim više sama čekati sumorne zore,
ovo je jedini izlaz iz ove noćne more.
Znaj da te ne krivim ni za što,
voljela sam te ti mene nisi i to je to!
Samo te jedno molim povremeno mi na grob donesi jedan mali cvijet!''

Nakon 2 dana u novinama osvane druga priča.
Na grobu dijevojke nađoše leš mrtvoga mladića.
Obitelj što je donijela cvijeće svojim mrtvima
našla ga je s nožem u prsima.

Kad je došla policija i uspostavila mir
u njegovoj ruci našla je krvavi papir...

''I ja sam volio tebe,
al' me ovaj život sjebe.
Gadim se sam sebi
jer pravu ljubav nisam mogao pružiti tebi.
A volio sam te svjedok mi je Bog
sad kad te nema kao da nemam nikog svog.
Gurao sam te stalno od sebe,
jer nisam htio uništiti i tebe.
Nisam htio da patiš,
a tisuću sam puta poželio da mi se vratiš.
Ljubav je kuja
koja te na sve načine sjebe,
ljubav je crna guja
koja me odvojila od tebe.
Ne želim više biti tuge i boli rob,
jedina želja mi je da s tobom dijelim grob.
U zoru kad mi srce prestane da lupa,
kad nismo mogli za života,
u smrti ćemo biti skupa!

ovo san našla negdi i morala san stavit jer je pretužno...tragično rekla bih...stvarno sam ostala pod dojmom...skoro san se rasplakala...a ja ne plačem često...osim kad je stvarno nešto tužno pa bi bia red da plačen...ponekad se i ja sama zapitam jesam li ja čisto zlo...plačem kad mislim da je situacija to zahtjeva...suze bi trebale doć same od sebe...kao proizvod tuge koju više ne možeš držat u sebi...
možda ja imam kapacitet od puno gigabajta...možda mogu držat puno tuge u sebi

| 12:37 | Komentari (1) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.