ponedjeljak, 08.01.2007.

goodbye my lover

Did I disappoint you or let you down?
Should I be feeling guilty or let the judges frown?
'Cause I saw the end before we'd begun,
Yes I saw you were blinded and I knew I had won.
So I took what's mine by eternal right.
Took your soul out into the night.
It may be over but it won't stop there,
I am here for you if you'd only care.
You touched my heart you touched my soul.
You changed my life and all my goals.
And love is blind and that I knew when,
My heart was blinded by you.
I've kissed your lips and held your head.
Shared your dreams and shared your bed.
I know you well, I know your smell.
I've been addicted to you.

Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.

I am a dreamer but when I wake,
You can't break my spirit - it's my dreams you take.
And as you move on, remember me,
Remember us and all we used to be
I've seen you cry, I've seen you smile.
I've watched you sleeping for a while.
I'd be the father of your child.
I'd spend a lifetime with you.
I know your fears and you know mine.
We've had our doubts but now we're fine,
And I love you, I swear that's true.
I cannot live without you.

Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.

And I still hold your hand in mine.
In mine when I'm asleep.
And I will bear my soul in time,
When I'm kneeling at your feet.
Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.
I'm so hollow, baby, I'm so hollow.
I'm so, I'm so, I'm so hollow.

ne volim rastanke. niti volim prekide, bilo kakve vrste, prekide veza ili prekide prijateljstva. previše se vežem za osobe. i nakon rastanka mi fale. čudno mi je bez njih, jer su na neki način imali neku ulogu u mom životu i kad tih osoba više nema ostaje neka praznina, neko mijesto koje treba popuniti.
drukčije je.
danas je mirna išla nazad u italiju i sad će bez nje bit drukčije. jer navikla sam da je tu. da je čekamo satima na pazaru, da se ona i josip grljakaju i ljubakaju, da vodi podija vani sa sobom, da nas nasmijava...nekako će bit drukčije. ali baš sad kad sam se ponovo navikla na sve to, ona je otišla, znam da kad se ponovo sve vrati kako je bilo prije, opet će doć i opet ćemo se svi morat privikavat.
danas mi nije bilo čudno čekat da se ukrca na trajekt i mahat joj dok joj brod odlazi, to smo svi prošli već par puta...stali smo ponovo tamo iza ograde, mahali joj s papirnatim maramicama (lol) i čudili se tomislavovoj neumornosti mahanja (lol). navikli smo na to, ali opet, svima nam je bilo žao što odlazi.
onda sam se sjetila da to ne volim, ne volim čak ni kad nakon izlaska idem kući pa grlit nekog ili dat im ruku ili besu ili bilo kakve pozdrave koji znače rastanak, jednostavno mi je previše stalo do nekih ljudi da bi se rastajala od njih, previše mi znači njihov osmijeh, pogled, obična riječ ili neka tako mala stvar.
beznačajne stvari te sjete koliko zapravo voliš nekog, koliko zapravo želiš da je tu.
znam kako je bilo josipu danas, nije se lako rastat od voljene osobe. smijao se, bio vesel, ali to samo da na tren zaboravi kako mu je teško i kako mu već nedostaje. znam da je voli više od svega, vidi se na njemu, a i na njoj. i drago mi je. drago mi je da se bar neko tako voli. jer nama svima u društvu fali ljubavi. previše je mržnje u svima nama.

| 00:37 | Komentari (1) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.