Poslije kiše (uvijek) dolazi sunce...

život

Kroz elemente buke, jada i bola vučem se van tražeći zrak

Egzistencija, bitak ili tog tek pola za uspješan sa životom brak.



Srce ko hram, ogrtač i štit kroz emociju potvrđen tek riječcom da

Bog, ljubav, vjernost mi staviše prsten u zajednici punine koja se zna.



Biti baš sada, da upravo biti, recept dobivan od ljekarne sna

Prepisan točno i potpisan pravo, al teško ga konzumirati itko zna.




Baš često se desi to traženje, buka, kada se ne zna što treba da zna

Tapkanje u mraku prekrcanog stola kad živi se jučer kad malo se zna.



Crno pa bijelo sa primjesom boja, put k potpunom nebu dubine bez dna

Imati, naći, izgubiti, pasti pa ponovo ukrug do kad se ne zna…

jutros

Probudih se jutros i krenuh iz početka
oćutiti sunce osvijetliti dan
upoznati sebe zagrliti druge
otvorenim srcem zaživjeti dan

Svud oko mene neke stare stvari
al novi im okus nov oblik dan
promijenjena boja drugačija slika
tu novu mijenu je donio dan

Što bilo je jučer već danas nije
kaplja života sad postala slap
a bila je rijeka plovila sred mora
i kroz puteljke gora da postane kap

I ako kamen se nađe sred puta
i oderem kožu da kroz kaplju sja
zaljepit ću jučer i krenut iz početla
oćutiti sunce osvijetliti dan

Ljubavi moja

Ljubavi moja…



Kako si znao gdje srce mi spava

Pokucavši kasno na okno mog srca

Otvorih Ti plaho s malo hinjenog stava

Da ona mala vas sve iste već zna.



Al ispružih Ti ruku da se obranim kao

Od vas baš istih što smetate kasno

Al od tvog osmjeh zlato je svaki bol stao

I osjetih Te tada pa postade jasno.



Kad sam Tvoja samo u svakom trenutku

Pa te osjetim u sebi i sa Tobom živim

Kad vidim Ti osmjeh u svakome kutku

I kad se tvom liku u mom srcu divim…



Ljubavi moja….

a few good men...

Baš svaki puta kad pomislim da nema dobrih ljudi,
uvijek se pojavi netko da me razuvjeri...



Još uvijek ima ljudi koji ponosno nose srce na dlanu,
ljudi koji s čežnjom i toplinom u očima koračaju svijetom beznađa.
Da, Bogu hvala, još ih ima.

otimači energije

Jeste li ikada razmišljali koliko nam stvari otima energiju, a koliko je prema naučenim obrascima ponašanja, iz nas ljudi crpi?Postoji li i način u općem negativitetu uopće sačuvati prikupljanu energiju a biti u svakodnevnoj interakciji s ljudima i u poziciju u kojoj niste u mogućnosti, zbog nedostatka vremena, privatnog prostora,...nanovo "uhvatiti" sami sebe?

...

Na sve se strane bruji o financijskoj krizi, recesiji, otpuštanjima radnika...a mene je moj životni put doveo do potrebe traženja novog posla. Nije li ponekad život predstava tetra apsurda? Treba li se usprkos općoj plimi propasti vjerovati u osobni razvoj i nalazak baš svog mjesta na planeti ili bih se kao i ostali trebala čvrsto držati za trulež postojećeg koje samo guši i opterećuje? Ili kako bi Shakespeare rekao: biti ili ne biti, pitanje je sad...

prikladna...

Elemental
Male Stvari


REMI:
Čudan osjećaj u trbuhu, al nemoj mi ga kvarit
I danas mi je uspjelo – zaljubit se u male stvari

Neki put krivo je jutro, ili stranac što te pozdravi
neki put je kriv hiphop beat ili rif na gitari

ref.
Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene
Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne

REMI:
Zakoračim u dan bez suvišnih očekivanja
pitanja, nadanja, sita sam skrivanja.
Ljudi su opet sivi, njihov pogled grebe pod
i šutke gaze ubrzano, ne vide plavi svod.
Prezirno se smiju kad skuže da sam sanjar
jer su svjesni di žive i kako žive – jasna stvar.
I znam da je crnjak i da smo zapeli u sridu
u rukavu nosim osmjeh pa ga imam u vidu.
Dopusti mi... da te razoružam
Otpuhni brige, primi sunce što ti pružam

SHOT:
Dobro skriveni u kockice,
mjesto što zovu dom
s crnim povezom prek očiju
ne žude za slobodom
Zrake udare u njih al otpor je uvijek jak
ljudi izvana obasjani u sebi nose mrak
zbog njih nebo se zatvori
zaplače kao dijete
šalje buru da ošamari,
protrese
da se sjete onih malih stvari
zraka i sunca nad njima
da shvate
još uvijek pozitivnih stvari ima

ref.

voljela sam jutros

Voljela sam jutros gledajući svitanje dana

Kroz igru magle, svjetala i neba,

Nad toplom pozornicom jesenjih boja

Zavoljelo je veliko veselo sunce:

Gle, crveni i sjaji ravno iza mene.



Tad vidjeh nad rijekom grada djetinjstva moga

Magični igru ljubavi maglastog praha,

Kao živa prisutnost božjeg daha.

Jesi li ga osjetio jutros i ti, prijatelju dragi

Kako šalje Njegovu ljubav u otvorna srca?



Kažeš nisi, dragi, i žao ti je zato,al ne brini,

Poslao ga je u te snagom tvoga prvog jutarnjeg daha,

Ljubavlju djeteta koje sneno majku zove,

Da ušla je njegova ljubav i kroz tvoje snove,

Potraži je u sebi i voli ovaj dan.

imati i znati

Kako samo lako zaboravljamo zahvaljivati i cijeniti život…Zar je uvijek potreban veliki gubitak da se prisjetimo onoga što imamo? Zar nas netko blizak mora povrijediti ili napustiti da se prisjetimo koliko ga volimo?

Kada smo posljednji puta pijući našu jutarnju šalicu kave pomislili da je napravljena od kave koju su nečije ruke zasadile, uzgojile i obrale?A one nama najdraže kožne cipele..jesmo li ikada pomislili na životinjicu od čije su kože napravljene i jesmo li joj ikada zahvalili što je za naš ljepši izgled dala život? Sjetimo li se ikada koliko se toga trebalo desiti samo da bismo mi mogli uživati u nekim „svakodnevnim“ stvarima komfora?

Koliko smo puta zaokupljeni svakodnevnim brigama zaboravili uputiti srdačan osmijeh osobama koje volimo? Reći toplu riječ zahvale umjesto glasa kivnje nastalu u nama zbog nečeg za što samo nisu krivi?

Znamo li koliko će naši najdraži biti tu sa nama pa stalno računamo da za geste lju7bavi ima vremena? Znamo li mi sami koliko ćemo u našem životu imati vremena provesti s njima?



Odgovori na ta pitanja meni govore o onome što je važno u životu, a ne pitanja o svjetskoj krizi ili krizi unutar države, već krizi u našim životima i nam samima. Počnimo od tih „malih“ stvari i stvarajmo atmosferu ljubavi, zahvalnosti i suosjećanja

svrha

Vjerujem da svatko od nas ima svoju svrhu, misiju, dublji, duhom zadani zadatak obitavanja na ovom planetu. Da svi možemo i trebamo dobro djelovati. U mnogim se knjigama o duhovnosti spominje pojam pronalaženja dublje svrhe; razloga postojanja, no nigdje još nisam pronašla način na koji se ta stvar spoznaje sve dok nisam sama osjetila u kojem me smjeru djelovanja život, intuicija, postupci, srce vodi. Spoznala sam što mi je "poslanje" kad sam osjetila što me ponajviše ispunjava i veseli... Kad sam spoznala koje misli, djela, postupci pune moje srce i tjeraju me da idem dalje istim smjerom.



Kažu da se svi rađamo s potpunim znanjem i spoznanjem sebe, svijeta, Boga/svemira…;no da se ono s godinama, odgojem, okolinski gubi. I da ga samo moramo izvući iz našem sveznajućeg biča. Da su riječi i znanje u nama. No u fazama kad baš to osvješćujemo i tražimo, pred nama se otvaraju mnogi smjerovi i nude nam se različiti izbori i djelovanje različitih sila. Na nama je da prepoznamo onu pravu i odaberemo put kojim želimo ići. U slučajevima kad se pogrešno skrene vrlo se često pod našim nogama pojavljuju putokazi na kojima se nalaze strelice s ispravnim smjerom, no mnogi su ljudi usmjerili pogled previsoko ili imaju fokus na jednom čvrsto određenom polju interesa… I često im se dešavaju događaji kojima ih Bog/svemir/sudbina pokušava uputiti na ispravan smjer. No oni te često ne shvate te se znaju i naljutiti što ih nešto/netko pokušava odvojiti od njihova predmeta/cilja…



Često nam se svima dogodi da skrenemo i posrnemo, no baš i upravo tada je potrebno sjetiti se svoje svrhe; onoga što nas najviše veseli i onog što nam srce puni ljubavlju i smislom…

pozitiva

Volim susretati ljude koji su u miru sami sa sobom i kojima iz očiju pršti pozitiva i veselje
Mnogo sam se puta u životu susrela s lošim stvarima, tražila pomoć, savjet, umirenje..ali sam shvatila da nema umirenja do mira koji pronađem sama sa sobom. Volim šetati prirodom u često u njoj pronalazim mir,hranu i utjehu za svoj duh. Volim uživati u mirisu i toplini kupke prije spavanja jer me ona umiri pa često sanjarim i pronalazim sreću i mir u takvim trenucima. Volim razgovarati s dobrim i plemenitim ljudima(koliko ih god malo bilo) i s njima uživati u intuitivnom poklapanju kad riječi ne mogu opisati ono što osjetila kažu. Volim voditi ljubav i osjetiti s voljenom osobom toliku bliskost kao da plovimo na nekoj drugoj dimenziji gdje ne postoji ništa osim nas. Volim uživati u plesu i glazbi kad ništa do pokreta tijela koje samo slijedi nepisani ritam pokreta...

Ima jedna od rečenica iz Coelhove Alkemičara mi se posebno urezala u sjećanje: (parafrazirat ću je jer je nisam točno zapamtila) Kad nešto stvarno želiš cijeli svijet će se urotiti da se to ostvari! Al postoji i ona: Pazi što želiš da ti se to i ne ostvari... Često sam se puta uvjerila u istinitost obje! I tako sam ja ČVRSTO odlučila da budem sretna! Da ću uživati u malim stvarima ( jel one velike nikako da dođu..), da ću plesati na svaku melodiju (jer ona najplesnija zasvira baš onda kad sam na izlasku...), da ću se osmjehnuti i potpunom strancu (jer dragi ljudi tak nisu kraj mene..), da ću se igrati sa tuđom djecom (jer svoje još nemam...), da ću se veseliti tuđoj sreći (kad sam nesretna...)! I kako su se te MALE stvari počele bivati sve brojnije! Isto sam tako odlučila voljeti sebe i stvari koje me okružuju; nokte, kosu, onu zelenu majicu koja mi ističe oči, od bake poklonjenu vazu, onih pola sata pauze u radnom danu, način na koji me prijatelji gledaju, kišu, suton.... I sve je postalo ljepše!!!! Često se,naravno dogode i manje lijepi trenuci. Kad me šef toliko izgnjavi da bi ga najradije , kad se satima vozim u koloni a petak je, kad... Al i u takvom danu dođe mojih 5 minuta kad samoj sebi zahvalim i pohvalim se što ga stvarno nisam istukla i što nisam i ja bjesomučno "sjela na trubu". Vrlo sam ponosna što se, najčešće uspješno, oduprem kolektivnom nezadovoljstvu i što za sebe i najdraže(a i one dobre slučajne prolaznike) uvijek čuvam osmijeh u srcu i čekam svojih 5 min. da ga ponosno stavim na lice!
Jeste li kada imali osjećaj da nešto znate? Jeste li ikada upoznali osobu i osjećali da je ona vaša? Ili vam je trebalo vremena dopustiti razumu da mu srce tu istinitost i prizna? Jer vam srce ikada govorilo jače od ičega u životu?

Što je to intuicija? Nije li to osjećaj, zapovijed srca, osjećaj u želudcu, kada vam vaš duh, unutarnje osjetilno biče, govori da je snaga tog osjećaja istina...

A što je ljubav? Nije li to intuitivni osjećaj voljenja? Osjećaj osjećan iznutra koji se u svoj potpunosti nikada ne može opisati riječima. Tek vam poneke riječi mogu dirnuti mrvicu vašeg osjetilnog spektra al ništa ne može reći ljubav. Ljubav se može samo osjetiti.



CITATI:
" Dugo, već dugo te promatram pokušavajući otkriti neku tvoju manu, i konačno sam uspio! Anđele, pa ti nemaš krila!"
"Ljubav je proljetna biljka koja sve prožima nadom, pa čak i ruševine uz koje prijanja."Gustave Flaubert
"Svijest o tome da voliš i da si voljen unosi u život takvu toplinu i bogatstvo kakvo ništa drugo ne može donijeti." Oscar Wilde
"Jedina važna stvar, kada budemo odlazili, bit će tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom."

"Oni koji vole očekujući nešto zauzvrat, samo gube vrijeme."

"Ljubav nije ništa drugo nego otkrivanje sebe u drugima i užitak u tom prepoznavanju."

"Budućnost ljubavi jest istinska ljubav - veličanstvena, divna ljubav koja ne nanosi bol, već radost; ljubav koja nije mala, već golema; ljubav koja je više od osobne te postaje duhovna. To je odredište našega putovanja - to je naš istinski cilj."

"Ljubav nije primarno odnos prema određenoj osobi; to je stav, orijentacija bića prema svijetu kao cjelini, ne prema jednom objektu ljubavi."

"Dovoljno je da ste ispunjeni ljubavlju. Ništa više nije vam potrebno."

"U času smrti polagat ćemo ispit o ljubavi. Ako ga položimo, zauvijek ćemo se preseliti k Ljubavi."
Michel Quoist

Misliš da si uspješan i jak
ako svoju energiju usmjeravaš
ka manipulaciji drugim na svom putu života?
Ne, prijatelju dragi, to nije put ljubavi,
to je trčanje unatrag,
a pri tom trku ne svjetli svjetlo božanske potpore,
svijetle samo blicevi fotoaparta niskosti
dok ti, prijatelju dragi, osjećaš se kao kralj,
ljubav na tebe gleda kao na prosjaka života.