Poslije kiše (uvijek) dolazi sunce...

ponedjeljak, 16.02.2009.

Ljubavi moja

Ljubavi moja…



Kako si znao gdje srce mi spava

Pokucavši kasno na okno mog srca

Otvorih Ti plaho s malo hinjenog stava

Da ona mala vas sve iste već zna.



Al ispružih Ti ruku da se obranim kao

Od vas baš istih što smetate kasno

Al od tvog osmjeh zlato je svaki bol stao

I osjetih Te tada pa postade jasno.



Kad sam Tvoja samo u svakom trenutku

Pa te osjetim u sebi i sa Tobom živim

Kad vidim Ti osmjeh u svakome kutku

I kad se tvom liku u mom srcu divim…



Ljubavi moja….

Photobucket


- 08:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2009  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Veljača 2009 (12)
Siječanj 2009 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • razmišljanja...

Linkovi

  • http://www.zena.hr/

  • Postoje dvije trajne vrijednosti koje možemo ostaviti svojoj djeci –
    jedna su korijeni, a druga krila.

    Hodding Carter



    "Intuitivni um je sveti dar, a racionalni um je vjerni sluga.

    Mi smo stvorili društvo koje cijeni sluge, a zaboravlja darove."

    Albert Einstein


    " Ovdje ste kako biste beskrajnoj sili svemira omogućili da se razotkrije.
    Eto koliko ste važni ! "

    Clarissa Pinkola Estes


    Sačuvaj me od onog koji istinu ne može reći ,a da ne ubode.

    Od onog čovjeka sa dobrim izražavanjem ,a lošim
    namjerama

    i od onog koji samopoštovanje stječe
    tražeći greške u drugih.


    Khalil Gibran





  • Ples: Orieh Mountain Dreamer:


    „Poslala sam ti poziv.
    Poruku koju je vatra življenja ispisala na mom dlanu.
    Nemoj skočiti na noge i povikati: „Da to je ono što želim!
    Učinimo to!“
    Samo tiho ustani i pleši samnom.

    Pokaži mi kako slijediš svoje najdublje želje,
    Spiralno se spuštajući u bol unutar bola,
    A ja ću ti pokazati kako posežem unutra i otvaram se
    prema van
    kako bih osjetila poljubac Misterija, slatke usne na mojima,
    svakoga dana.

    Nemoj mi reći da želiš držati cijeli svijet u svome srcu.
    Pokaži mi kako se odvraćaš od okrivljavanja drugoga
    a da ne napuštaš samoga sebe kada si povrijeđen i bojiš se
    biti nevoljen.

    Ispričaj mi priču o tome tko si
    i saznaj tko sam ja u pričama koje živim.
    I zajedno ćemo se sjetiti da svatko od nas uvijek ima
    mogućnost izbora.

    Nemoj mi reći kako će divne stvari biti... jednoga dana.
    Pokaži mi da možeš riskirati da budeš potpuno u miru,
    uistinu pomiren sa stvarima kakve su upravo sada u ovom
    trenutku,
    i opet u sljedećem i sljedećem i sljedećem...

    Čula sam dovoljno ratničkih priča o junačkim pothvatima.
    Reci mi kako se raspadneš kad udariš o zid,
    naletiš na prepreku koju ne možeš prijeći snagom vlastite volje.
    Što te nosi na drugu stranu zida,
    prema krhkoj ljepoti tvoje vlastite čovječnosti?

    I nakon što smo jedno drugome pokazali kako smo postavili
    i održali
    jasne, zdrave granice koje su nam pomogle da živimo jedno
    pored drugoga,
    riskirajmo prisjetivši se da nikad nismo prestali tiho voljeti
    one koje smo nekad voljeli glasno.

    Povedi me na mjesta na zemlji koja te podučavaju kako
    plesati,
    na mjesta na kojima možeš riskirati da dopustiš svijetu da ti
    slomi srce,
    a ja ću te povesti na mjesta na kojima mi zemlja pod
    stopalima
    i zvijezde iznad mene uvijek iznova zacjeljuju srce.

    Pokaži mi kako se brineš za posao,
    a da te on ne određuje.
    Kada su djeca nahranjena, ali još uvijek glasovi unutar
    i oko nas
    viču da želje duše imaju previsoku cijenu,
    podsjetimo jedno drugo da to nikada nema veze s novcem.

    Pokaži mi kako svome narodu i svijetu daješ
    priče i pjesme koje želiš da djeca naše zemlje zapamte,
    a ja ću tebi pokazati kako se trudim,
    ne da promijenim svijet, nego da ga volim.

    Sjedni pored mene u dugim trenutcima zajedničke
    osame,
    znajući našu apsolutnu osamu kao i našu neosporivu
    pripadnost.
    Pleši samnom u tišini i zvuku malih dnevnih riječi,
    ne zamjerajući mi ni jedno na kraju dana.

    I kad zvuk svih svečanih očitovanja naših najiskrenijih
    namjera odumre na vjetru,
    pleši samnom u beskrajnoj stanici prije sljedećeg velikog
    udaha,
    daha koji nas sve udahnjuje u postojanje,
    ne ispunjavajući prazninu izvana i iznutra.

    Photobucket