Poslije kiše (uvijek) dolazi sunce...

utorak, 03.02.2009.

svrha

Photobucket
Vjerujem da svatko od nas ima svoju svrhu, misiju, dublji, duhom zadani zadatak obitavanja na ovom planetu. Da svi možemo i trebamo dobro djelovati. U mnogim se knjigama o duhovnosti spominje pojam pronalaženja dublje svrhe; razloga postojanja, no nigdje još nisam pronašla način na koji se ta stvar spoznaje sve dok nisam sama osjetila u kojem me smjeru djelovanja život, intuicija, postupci, srce vodi. Spoznala sam što mi je "poslanje" kad sam osjetila što me ponajviše ispunjava i veseli... Kad sam spoznala koje misli, djela, postupci pune moje srce i tjeraju me da idem dalje istim smjerom.



Kažu da se svi rađamo s potpunim znanjem i spoznanjem sebe, svijeta, Boga/svemira…;no da se ono s godinama, odgojem, okolinski gubi. I da ga samo moramo izvući iz našem sveznajućeg biča. Da su riječi i znanje u nama. No u fazama kad baš to osvješćujemo i tražimo, pred nama se otvaraju mnogi smjerovi i nude nam se različiti izbori i djelovanje različitih sila. Na nama je da prepoznamo onu pravu i odaberemo put kojim želimo ići. U slučajevima kad se pogrešno skrene vrlo se često pod našim nogama pojavljuju putokazi na kojima se nalaze strelice s ispravnim smjerom, no mnogi su ljudi usmjerili pogled previsoko ili imaju fokus na jednom čvrsto određenom polju interesa… I često im se dešavaju događaji kojima ih Bog/svemir/sudbina pokušava uputiti na ispravan smjer. No oni te često ne shvate te se znaju i naljutiti što ih nešto/netko pokušava odvojiti od njihova predmeta/cilja…



Često nam se svima dogodi da skrenemo i posrnemo, no baš i upravo tada je potrebno sjetiti se svoje svrhe; onoga što nas najviše veseli i onog što nam srce puni ljubavlju i smislom…

- 10:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2009  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Veljača 2009 (12)
Siječanj 2009 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • razmišljanja...

Linkovi

  • http://www.zena.hr/

  • Postoje dvije trajne vrijednosti koje možemo ostaviti svojoj djeci –
    jedna su korijeni, a druga krila.

    Hodding Carter



    "Intuitivni um je sveti dar, a racionalni um je vjerni sluga.

    Mi smo stvorili društvo koje cijeni sluge, a zaboravlja darove."

    Albert Einstein


    " Ovdje ste kako biste beskrajnoj sili svemira omogućili da se razotkrije.
    Eto koliko ste važni ! "

    Clarissa Pinkola Estes


    Sačuvaj me od onog koji istinu ne može reći ,a da ne ubode.

    Od onog čovjeka sa dobrim izražavanjem ,a lošim
    namjerama

    i od onog koji samopoštovanje stječe
    tražeći greške u drugih.


    Khalil Gibran





  • Ples: Orieh Mountain Dreamer:


    „Poslala sam ti poziv.
    Poruku koju je vatra življenja ispisala na mom dlanu.
    Nemoj skočiti na noge i povikati: „Da to je ono što želim!
    Učinimo to!“
    Samo tiho ustani i pleši samnom.

    Pokaži mi kako slijediš svoje najdublje želje,
    Spiralno se spuštajući u bol unutar bola,
    A ja ću ti pokazati kako posežem unutra i otvaram se
    prema van
    kako bih osjetila poljubac Misterija, slatke usne na mojima,
    svakoga dana.

    Nemoj mi reći da želiš držati cijeli svijet u svome srcu.
    Pokaži mi kako se odvraćaš od okrivljavanja drugoga
    a da ne napuštaš samoga sebe kada si povrijeđen i bojiš se
    biti nevoljen.

    Ispričaj mi priču o tome tko si
    i saznaj tko sam ja u pričama koje živim.
    I zajedno ćemo se sjetiti da svatko od nas uvijek ima
    mogućnost izbora.

    Nemoj mi reći kako će divne stvari biti... jednoga dana.
    Pokaži mi da možeš riskirati da budeš potpuno u miru,
    uistinu pomiren sa stvarima kakve su upravo sada u ovom
    trenutku,
    i opet u sljedećem i sljedećem i sljedećem...

    Čula sam dovoljno ratničkih priča o junačkim pothvatima.
    Reci mi kako se raspadneš kad udariš o zid,
    naletiš na prepreku koju ne možeš prijeći snagom vlastite volje.
    Što te nosi na drugu stranu zida,
    prema krhkoj ljepoti tvoje vlastite čovječnosti?

    I nakon što smo jedno drugome pokazali kako smo postavili
    i održali
    jasne, zdrave granice koje su nam pomogle da živimo jedno
    pored drugoga,
    riskirajmo prisjetivši se da nikad nismo prestali tiho voljeti
    one koje smo nekad voljeli glasno.

    Povedi me na mjesta na zemlji koja te podučavaju kako
    plesati,
    na mjesta na kojima možeš riskirati da dopustiš svijetu da ti
    slomi srce,
    a ja ću te povesti na mjesta na kojima mi zemlja pod
    stopalima
    i zvijezde iznad mene uvijek iznova zacjeljuju srce.

    Pokaži mi kako se brineš za posao,
    a da te on ne određuje.
    Kada su djeca nahranjena, ali još uvijek glasovi unutar
    i oko nas
    viču da želje duše imaju previsoku cijenu,
    podsjetimo jedno drugo da to nikada nema veze s novcem.

    Pokaži mi kako svome narodu i svijetu daješ
    priče i pjesme koje želiš da djeca naše zemlje zapamte,
    a ja ću tebi pokazati kako se trudim,
    ne da promijenim svijet, nego da ga volim.

    Sjedni pored mene u dugim trenutcima zajedničke
    osame,
    znajući našu apsolutnu osamu kao i našu neosporivu
    pripadnost.
    Pleši samnom u tišini i zvuku malih dnevnih riječi,
    ne zamjerajući mi ni jedno na kraju dana.

    I kad zvuk svih svečanih očitovanja naših najiskrenijih
    namjera odumre na vjetru,
    pleši samnom u beskrajnoj stanici prije sljedećeg velikog
    udaha,
    daha koji nas sve udahnjuje u postojanje,
    ne ispunjavajući prazninu izvana i iznutra.

    Photobucket