voljela sam jutros
Voljela sam jutros gledajući svitanje dana
Kroz igru magle, svjetala i neba,
Nad toplom pozornicom jesenjih boja
Zavoljelo je veliko veselo sunce:
Gle, crveni i sjaji ravno iza mene.
Tad vidjeh nad rijekom grada djetinjstva moga
Magični igru ljubavi maglastog praha,
Kao živa prisutnost božjeg daha.
Jesi li ga osjetio jutros i ti, prijatelju dragi
Kako šalje Njegovu ljubav u otvorna srca?
Kažeš nisi, dragi, i žao ti je zato,al ne brini,
Poslao ga je u te snagom tvoga prvog jutarnjeg daha,
Ljubavlju djeteta koje sneno majku zove,
Da ušla je njegova ljubav i kroz tvoje snove,
Potraži je u sebi i voli ovaj dan.
|