...znam , volim ga, no voli li on mene...
ne pokazuje to na nijedan način...
no možda, u meni je tračak nade
da i on osjeća nešto prema meni...
no to samo on zna,
no ima li smisla to pitati ga tek samo tako...
što ako ja to samo umišljam u svojoj glavi punoj nestvarnih emocija...
što ako ni ja njega nevolim,
nego je to neka nestvarna ljubav,
zbunjena zaljubljenost u koju nitko ne vjeruje...
čak ni ja sama ne vjerujem u to...
možda bih trebala vjerovati sama sebi, pa bih to bila i stvarnost...
možda je na meni da otkrijem
dali je to stvarnost ili zbunjenost
ili neki lažni osjećaji koji u meni bruje lažne istine...
jel možda to on zna...
jednostavno bih pitala, dali on što osječa nešto prema meni,
no jeli to sigurno,
tko ne riskira ne profitira,
no jeli vrijedno riskirati,
ako si napola siguran da nečeš profitirati...
jednostavno nema smila,
jedino što ima smisla je patiti
dalje i čekati...
|