...desperate naslov...
...naslov jednog crazy, sad stvorenja...
...cmizdravke...tužne cure...
...cure koju je najslađi dečko na školi...
...ostavio...
...poljubio me ledenim poljupcem...
...pogledao hladnim pogledom...
...i otišao...zauvijek...
izvana i iznutra sam sasvim suprotna osoba...
patnja je moj prijatelj...
skriva se duboko u meni...
ne želi izaći jer se boji okrutnih ljudi...
onih koji okupiraju ovaj svijet...
zato moja patnja ostaje anomimna...
da me poželiš to znam
poželiš samo osmjeh da ti dam
ali moje srce iako te voli
zapamti da nikad neće da te moli
jednom ću otići od tebe zauvijek
možda me nećeš vidjeti više
možda će me izbrisati jesenje kiše
tebi će tada biti žao
jer me voljeti nisi znao
on ne zna, on ne zna
da ga volim srcem svim
on ne zna kako boli
jednom žalit će za tim
on ne zna da će i njega stići
jednom sve što je stiglo mene
bit će suza kao kiše
ali mene nikad više
ja ću ovu ljubav nekako preboljeti
ali neću nikad nikoga kao tebe voljeti
ona ga je voljela, on je odbijao
ona ga je tražila, on se skrivao
ona je plakala, on se smijao
tek kad je otišla, on je shvatio
koliko je izgubio
sve što sam imala tebi sam dala
voljeti drugoga nisam znala
sve sam dane posvetila tebi
a samo više bola nanijela sam sebi
voljela te više od same sebe ali
sreće meni nema kraj tebe
hate the way you talk to me
and the way you cut your hair
I hate the way you drive my car
I hate it when you stare
I hate your big dumb blue shoes
and the way you read my mind
I hate you so much it makes me sick
it even makes me rhyme
I hate it, I hate the way you are always right
I hate it when you lie
I hate it when you make me laugh
even worse when you make me cry
I hate it that you are not around
and the fact taht you didnt call
But mostly I hate the way I dont hate you
not even close, not even a little bit,
not even at all
nemam što počinjati
ti si počeo i odabrao,
a ja ću samo završiti
ne želim polovične stvari
ni riječi na pola izrečene
upućene slučajno meni
Došla sam do granice
uzmi sve ili ostavi
Odgovor tvoj se naslućuje
iz tvojih riječi
Ne treba ti nitko više
Tko sam ja da ti se miješam u život?
Jedno tužno biće s osmijehom na licu
Ja sam ružno pače zalutalo u vremenu
i slučajno se našlo na tvome putu
poželjelo malo tvoje ljepote
ispunjenje sna, biti, voljeti...
Zašto mi govorite da ste ga vidjeli
kad počinjem polako da ga zaboravljam
Zašto me pitate dali ga još uvijek volim
kad ni sama ne znam odgovor
Da li mi morate govoriti o njegovoj sreći
sad dok mi je još lice vlažno od suza...
Dali me morate podsjećati na njega sad
kad je svemu tako brzo došao kraj
drhtavim rukama pripalih zadnju cigaretu
ustadoh se ponosno i pođoh prema vjetru
u vlasima kose osjetih vjetrovu tužnu baladu
tješio me samo vjetar u ovom mrtvom gradu