Poruka suncu https://blog.dnevnik.hr/porukasuncu

četvrtak, 15.01.2009.

Susret sa drvenim životinjama

Nedavno mi reče baka:
Hajd', unuče, pođi
podno brijega,
podno stijena
u hrastovu staru šumu.
Kozjom stazom kreni,
bijelim jazom skreni
i još dva-tri skoka
dođi do potoka.
Za njim hodi,
tiho brodi
i otvori dobro oči.
Ugledat ćeš divne slike,
divne slike i prilike -
životinje sve od drva...

Pošao sam kozjom stazom,
skrenuo sam bijelim jazom,
dva-tri skoka,
stigoh do potoka.
Gle! Životinja prva
zaista od drva!

ZEC
Jedna grana
što se račva
i po zemlji pruža
kom' priliči,
baš na zeca sliči.
Ima noge,
mali rep,
duge uši.
Samo jedna noga
kao da se suši.
Kao da je tanja.
Rekao bih:
pitaju me
sitne, male oči -
kako mogoh doći.
Dok potočić blago roni,
neka ptica gore zvoni.
Čudan zec: duge, duge uši,
vidi, vidi - lulu puši!

LAV
Krenuo sam dalje.
Zastane mi dah,
uhvati me strah.
Eno lava-strahoglava!
Leži, gleda,
zar mi naprijed ne da?
Iz njeg zrači strava,
velika mu glava.
Oštri zubi, strašna griva,
rep je nešto kriv,
ne plašim se, nije živ.
Tko mu oblik takav dao,
tko ga tako isklesao?
Pravi lav-strahoglav!
U grivi mu vjetrić pirka,
lijevim okom k'o da žmirka.
Gle! Na vrh glave
izrast'o mu busić trave.

NOJ
Pet metara dalje
ugled'o sam noja.
Noja, noja čudnog kroja:
dugačak mu vrat,
doseg'o bi prvi kat.
Sitna, mala glava
k'o da spava.
Tijelo mu je položeno,
mahovinom obloženo.
Ali noju jedna noga fali,
nestala je dok je bio mali.
Kao da je tužan, neveseo.
Ta nesretna zgoda
na da mu da hoda.

ĆUK
Jedno drvo
protkalo je stijenu.
Sve kvrgavo,
sve grbavo.
Što na njemu
mogu naći,
što pronaći?
Možda ipak
neku čudnu pticu,
ili hitru vjevericu?
Jedna grana rasplela se,
savila u luk,
na njoj sjedi - ćuk!
Kod njega sam,
ne boji se,
ne čuje se njegov huk,
oko njega muk.

VUK
U gustišu
savio se tamni panj.
Okolo ga šiblje guši.
Ja ugledah samo uši.
Odstranjujem šiblje,
podrhtava ruka,
kad - sretnem pogledom vuka!
Baš je čudan,
kao da se smije,
kao da vuk nije.
Al' jest, pravi,
poznam ga po glavi.
Na njemu je, ipak,
nešto smiješno:
dok on mirno spava,
iz leđa mu raste trava,
i cvijetić mu plavi
niknuo u glavi.
Čudan vuk: kićen, kićen,
cvijećem okićen!

MIŠ
Na nogama
debeloga hrasta
spava miš.
Njuškica mu sivo-smeđa,
a lugasta leđa.
Rekao bih pravi miš.
Tu je divna hladovina,
prostirka mu mahovina.
Spava, spava,
oči ne otvara.
Ja podigoh glas: -Iš!
Reci da l' si živi miš!?
Šuti miš, baš ga briga,
samo repić,
što mu zemlju tiče,
kao da se miče...

PAS
To je ipak čudo.
Priroda se
zaigrala ludo.
Pas u vodi!
Rekao bih ples izvodi.
Prednje noge dig'o gore,
kao da se s vodom bore.
Nekako se čitav njiše,
glavom, njuškom zrak miriše.
Nikakav mi znak ne daje,
nit' se ljuti, niti laje,
ipak, vidim, pas je.
Kada grana pukne,
može doći do nezgode,
odnijet će ga brze vode.
Kako će se da oglasi,
tko će ga ga spasi?

VJEVERICA
Gle! Poznato mi lice,
eno vjeverice!
Nit' se boji, nit' se skriva,
nije živa.
Čudno: k'o da se umiva.
Sa hrastove grane
žir je pao.
Vidi čuda: na nju stao.
O vratu joj visi
poput ogrlice;
uljepšava lice
hitre, brze vjeverice.
Tu je repić, tu su noge,
tu je glava -
vjeverica prava!

KOS
Stigao sam na kraj šume.
Slušam pjesmu ptica,
gledam igru pravih vjeverica.
Na grančici, na smrečici,
stoji crna ptica.
Kljun joj žut,
k'o zlatom posut.
To je kos!
Je l' moguće? Nemoguće?
Da l' je živ?
Da l' me oko vara,
igru sa mnom stvara?
Nije živ. Je li gladan,
dao bih mu malog crva,
al' kako će da ga uzme
kada je od - drva.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv